Kako god ga zvali, beef heart, core de beaf ili jednostavno volovsko srce riječ je o veoma cijenjenoj i kvalitetnoj sorti paradajza koja se često gaji u porodičnim vrtovima. Ovo nije hibridna sorta, već spada u osnovne sorte ove povrtarske biljke, zato sjeme ovog paradajza možemo čuvati godinama i biti sigurni da ćemo svake godine dobiti dobar i kvalitetan rod.
Dakle volovsko srce jedno je od najukusnijih sorti paradajza koji ne može da se poredi sa bilo kojim hibiridom. Ukoliko tražite da na jednoj biljci imate preko 50-ak plodova sa istim dimenzijama onda je bolje da se odmah odlučite za neki hibrid.
Plodovi paradajza volovsko srce biće nejednaki, neki će biti krupniji neki sitniji neki kvrgavi ili špicasti, ali jedno je sigurno ovakav ukus ne može da ima nijedan drugi paradajz.
Pročitajte: Kako sakupljati i čuvati sjemenke od baštenskih biljaka
Naravno o ukusima ne treba raspravljati pa tako postoje različiti ukusi, oblici i boje paradajza i svako bira za sebe ono što voli. Međutim ako se odlučite da ostavite baš sjeme ovog paradajza treba odabrati jedan potpuno zreo plod u kom su se dobro oformile sjemenke, pa ćemo takav plod izrezati na kriške.
Na lijepo zrelim krupnim plodovima ove sorte mogu se primjetiti lijepo formirani režnjevi između koji se nalaze komore u komorama su smještene sjemenke, a ustvari sjemenke su te koje su nama najvažnije. Kada izrežete paradajz na dijelove, možete lagano nožićem ili prstom ukloniti sjemenke, koje ćemo na kraju pripremiti za čuvanje.
Postoji, pak mnogo načina na koji možemo uzeti sjeme iz paradajza, da li ćemo ga izblendati, samo isjeći na dijelove ili ćemo sjeme ostaviti na papiru, to nije važno. Važno je samo da se ispoštuje procedura.
Pročitajte: Čuvanje i prikupljanje sjemena sopstvenog povrća
Izvađeno sjeme treba oprati u malo vode, a to možete uraditi tako što ćete sjemenke staviti u cjediljku za čaj i potapati u činiju sa vodom. To treba lijepo miješati preko cjediljke da bi se što više ispravo onaj sok od paradajza koji je ostao prilikom skidanja sjemena.
Na ovaj način skinućemo sve kiseline i omogućiti sjemenkama da se dobro i lijepo prosuše. Kada smo sjemenke lijepo oprali od kiseline i sokova iz ploda, onda sjemenke treba dobro ocijediti i nanijeti na krpicu.
Pamućna bijela krpa je najpogodnija varijanta jer tako najbolje možemo da vidimo te sjemenke. Kada smo ih nanijeli na krpicu vidjećemo da je na sjemenkama ostalo još dijelova ploda, soka ili žilica. Ali to ne treba da nas brine jer će se sve to na nekom toplom mjestu osušiti, a krpa će upiti ostatak vlage.
Jedan način je da radimo kao što su to naši stari radili, a to je da ovako prosušene sjemenke umotamo u rolnicu zavežemo i ostavimo na nekom suvom, hladnom i mračnom mjestu, gdje će one sačekati sezonu sjetve.
Pročitajte: Kako skupiti sjeme zelene salate iz sopstvenog uzgoja?
A druga bolja varijanta ukoliko imate više različitih sorti, jeste da poslije nekoliko dana nakon što se ove sjemenke prosuše, sastružete sa krpe i ubacite u vrećice na kojima ćete napisati o kojoj se sorti radi.
Takve kesice, takođe treba staviti na hladno i tamno mjesto, nasložene u neku kutiju. Svakako treba voditi računa da ne budu izložene previsokoj ili preniskoj temepraturi. Sa druge strane ukoliko su dobro prosušene sjemenke mogu da se čuvaju i zamrzivaču, ali visoke temperature nikako ne pogoduju sjemenkama.
Ukoliko ih čuvate u krpici možete biti sigurni da će biti klijave i nekoliko godina, čak oko 5 ili 6 godina.