Voluharice (Microtus arvalis) – mali su glodari sa dužinom tijela do 10 do 12 cm.
Najradije se zadržava na otvorenom, ravnim površinama, koje se rijetko obrađuju ili nikako (pašnjaci, utrine, nasipi, međe i sl.), dok im površine koj se često obrađuju ne odgovaraju, ali se u pojedinim godinama mogu naći i na obrađenim baštama te nanijeti znatne štete povrtarskim kulturama.
Voluharice ne vole vlažne, kišovite i maglovite jeseni i zime, te im se tada broj smanjuje, dok su godine sa dugom i toplom jeseni, blagom i suvom zimom i suvim proljećem vrlo pogodne.
Poljske voluharice ne saklupljaju hranu za zimu, pa su štete naročito uočljive u toku jeseni, zime i proljeća. Vrlo je polifagna (hrani se sa više vrsta biljaka). Hrane se sočnom biljnom hranom a manje zrnjem. Od povrtarskih kultura oštećuju korjenasto i krtolasto bilje (repu, krompir i mrkvu), ali pored toga velike štete može nanijeti i na grašku i kupusnjačama.
Pročitajte: Glodari u voćnjacima – 4 načina za smanjenje reprodukcije glodara
Poljske voluharice su vrlo plodne. Kote se 6-7 puta, a u jednom leglu može biti 4-9 mladih, koji dolaze na svijet potpuno goli i slijepi.
Kako se suzbijaju voluharice
Hemijskom suzbijanju se pristupa kada se utvrde 1 do 2 otvorene rupe na 100 m².
Voluharice je najlakše otrovati kad je njihov broj malen. Trovanje se treba provoditi tokom cijele godine i to na mjestima gdje se voluharice najviše zadržavaju, a to su ivični pojasevi parcela, nasipi, livade i pašnjaci..
Hemijska sredstva za suzbijanje glodara su rodenticidi. Prilikom suzbijanja treba paziti da u kontakt s otrovom ne dođu druge životinje.
Biološko suzbijanje voluharica
Jedan od djelotvornih načina za odbijanje voluharica je učiniti stanište što manje pogodnim za njih. Korov, gust biljni pokrov i malč omogućuju voluharicama hranu i zaštitu od grabežljivaca, kao i okolišnih stresova. Ako se ukloni ova zaštita, njihov broj će se smanjiti.
Biljni repelenti za voluharice su: carska kockavica (Fritillaria imperialis), bijeli luk, mlječika (Euphorbia lathyris), pasji jezik (Cynoglossum officinale), crni ribiz (Ribes nigrum), sunovrati (sorte “LaRiante”), bijeli kokotac (Melilotus albus). Može ih se postaviti oko vrta ili oko ugroženih mjesta jer voluharicima ne odgovara miris ovih biljaka. U hodnike se mogu staviti materije koje izlučuju odbijajući miris: grane tuje, lišće oraha, češnjevi češnjaka, riblje glave. U otvorene hodnike uliti gnojivo od listova bazge. Čičoke na rubovima usjeva mame voluharice te ih drže podalje od ostalih gredica.
Najveći uspjeh će se postići kombinovanjem više mjera . Ipak, mačka je jedan od najdjelotvornijih metoda za suzbijanje voluharica. Ako imate mačku koja je dobar lovac broj voluharica će se sigurno smanjiti.