Moderna poljoprivreda koristi mineralna hraniva kao da je zaboravila na stajnjak i njegove vrste.
Jedno od najstarijih organskih đubriva je stajnjak. Godinama prije pojave mineralnih đubriva stajnjakom je održavana i popravljana plodnost zemljišta. O značaju stajnjaka najbolje svjedoče njegove osobine, on je prije svega potpuno đubrivo, jer sadrži sve potrebne elemente za ishranu biljaka.
Pored hraniva sadrži prirodne hormone koje stimuliše rast i razvoj biljaka. Pored ishrane usjeva zahvaljujući visokom sadržaju organske materije, stajnjak održava i povećava opštu plodnost zemljišta popravljajući mu fizičke, hemijske i biološke osobine, što ga čini nezamjenljivim organskim đubrivom za sve vidove biljne proizvodnje.
Pročitajte: Ovo će vas potpuno iznenaditi – Najbolje organsko đubrivo nije kravlji stajnjak, a ni kokošiji
Stajnjak njegove vrste i prednosti pojedinih djubriva
Zemljište koje se redovno đubri stajnjakom (bar svake treće godine) lakše se obrađuje,uz smanjenu potrošnju goriva. Zbog relativno niske koncentracije hraniva, u sistemu intenzivne poljoprivredne proizvodnje stajnjak je potrebno kombinovati sa odgovarajućom kolićinom mineralnih đubriva, a na osnovu analize zemljišta i potrebe usjeva.
Klasičan stajnjak je smjesa čvrstih i tečnih ekskremenata domaćih životinja izmiješan sa prostirkom, a više ili manje prerađem radom aerobnih mikroorganizama. Stajnjak se može smatrati humusnim i bakterijskim, odnosno kompleksnim đubrivom pored svih marko-elemenata sadrži i mikroelemnte. Stajnjak sadrži aktivne materije kao što je vitaminski B-kompleks.
Dobro spreman stajnjak približno sadrži 35% trajnog humusa.
Hemijski sastav stajnjaka pretežno zavisi od vrste životinja od kojih potiče, jer svaka životinja ne vari hranu jednako i ne uzima jednake količine vode.
Goveđi stajnjak
Ima mnogo vode i teško se zagrijava u procesu vrenja. Sadrži sluzave materije koje povećavaju koherentnost čestica. Mikrobiološka aktivnost ove vrste stajnjaka nije intenzivna,i ako svaki gram sadrži milione bakterija. Goveđi stajnjak djeluje sporo i naziva se „hladnim“ stajnjakom. Pogodan je za korišćenje u gajenju kalifornijskih glista.
Pročitajte: Značaj stajnjaka za uzgoj i kvalitet povrća
Konjski stajnjak
Sadrži manje vode i ima veliki kapacitet za vazduh. Naziva se „toplim“ stajnjakom, brzo djeluje, pa je zato pogodan za hladna i teška zemljišta. Konji slabije usitnjavaju hranu od goveda pa zato u konjskom stajnjaku ima više nesvarene organske materije koja dobro dođe bakterijama za hranu. Zbog većeg sadržaja mikroflore i više nesvarene organske materije procesi razlaganja su intenzivniji nego u goveđem stajnjaku pa dolazi do većeg zagrijavanja prilikom previranja.
Ovčiji stajnjak
Ima povoljna fizička svojstva i povoljan kapacitet za vazduh. Odlikuje se relativno veliki sadržajem azota, vode sadrži manje u poređenju sa stajnjakom drugih domaćih životinja. Mikroflorom je bogatiji od ostalih vrsta pa je zato i vrijedniji.
Svinjski stajnjak
Ima dosta povoljnu strukturu koja zavisi od načina ishrana svinja. Pretežna ishrana kabastom krmom (struktura loša), to je hladan stajnjak, sporo se mineralizuje i male biološke aktivnosti pa se preporučuje prije svega za lakša zemljišta.
Pročitajte: Načini za unošenje stajnjaka u zemljište kod povrtarskih biljaka
Stajnjak peradi
Bogatiji je hranivima nego stajnjak od stoke i spada u koncentrovana đubriva. Najbogatije u hranivima je đubrivo kokoši.
Starost životinja takođe utiče na sastav stajnjaka. Starije i potpuno odrasle životinje hranu koriste samo za nadoknadu energije kretanje i toplotu, dok mlade životinje troše hranu i za svoj rast, pa je stoga njihov stajnjak siromašniji u mineralnim materijama.
Autor: Savjetodavac za ratarstvo, Dipl.ing.Miodrag Simić