Mirođija potiče iz područja oko Srednozemnog mora. Stari Egipćani, a kasnije Grci i Rimljani su je koristili kao ljekovitu biljku.
Koriste se listovi za supe, umake, kao dodatak varivima. Cvjetovi, list i mlada biljka mirođije koriste se za konzerviranje povrća ali i u farmaceutskoj industriji. Bogata je eteričnim uljima koja daju specifičan miris i ukus. List mirođije je bogat vitaminom C.
O mirođiji postoji veliki broj narodnih vjerovanja kao što su da: čaj od mirođije, liječi slabost želuca i pomaže varenju, ženama doiljama povećava mlijeko.
Mirođija je jednogodišnja biljka. Korijen joj je vretenast i dubok. Listovi su višestruko perasto dijeljeni, sa igličastim liskama, svijetlo zelene boje. U generativnoj fazi stabljika se izdužuje i razgranata je, sa sjedećim listovima. Dostiže visinu 80-130 cm. Na vrhu stabla je štitasta cvast sa cvjetovima zelenkasto žute boje. Sjeme joj je jako sitno, rebrasto, mrkocrvene boje.
Može da se gaji na njivi, u bašti, u zaštićenom prostoru i to kao začinska biljka za zelenu pijacu ili kao industrijska vrsta. Mirođija se sije u više navrata, svakih 15-20 dana. Dubina sjetve je 1,5-2 cm. Sjetva počinje u martu i završava se krajem jula i početkom avgusta. Pri proizvodnji začinske mirođije razmak između biljaka je 25-25 cm, a ako je proizvodimo za drogu 30-40 cm. Potrebno je za sjetvu oko 8 kg/ha sjemena.
Berba za zelenu pijacu je kada biljka dostigne visinu 15-25 cm i ima razvijena 3-4 lista. Za industrijsko korišćenje, zavisno da li koristimo cijelu biljku ili sjeme, vrši se odsijecanje cijele biljke i to kada je biljka dostigla visinu 30-60 cm.
Berba zapoćinje u maju i treba da traje kontinuirano do kraja oktobra. Moguće je ostvariti prinos 15-30 t/ha cijele biljke.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
KOPAR (MIROĐIJA) – Manje poznat prirodni antibiotik
Mirođija – Ljetna sjetva i uslovi gajenja!
Mirođija – Nevjerovatna ljekovita biljka koja ima mnoge dobrobiti