Posotoje dva osnovna sistema hranjenja živine: obročni i slobodni.
Kod prvog načina živini se daje hrana u tačno odmjerenim dnevnim obrocima, i to ne odjednom u cijeloj količini, podjeljena na nekoliko manjih oboroka, obično 2-3 puta dnevno kada je u pitanju starija živina, ili na svaka 2-3 puta dnevno kada je u pitanju starija živina, ili na svaka 2-3 sata ako se hrani podmladak. Naprotiv, kod sistema slobodnog hranjenja živini se stavljaju na raspolaganje veće količine hrane u automatskim hranilicama i ona može da je uzima po volji u bilo koje doba dana.
Obročni sistem omogućuje nešto manju potrošnju hrane, kao i neizmjeničnu upotrebu suvih i vlažnih smješa i cijelog zrnevlja. Međutim, ovaj način hranjenja ima velikih nedostataka. Prije svega, on je skuplji, jer zahtijeva više radne snage, a zatim, ne omogućava svakom pojedinom grlu, poglavito ako je broj živine veliki, a broj hranilica nedovoljan, da u potpunosti zadovolji svoje potrebe za hranom, što se negativno odražava i na proizvodnost. To su i glavni razlozi što se sve više prelazi na sistem slobodnog hranjenja. U ovom slučaju najčešće se upotrebljavaju kompletne suve smješe u brašnastom ili granulisnom stanju.
U praksi se koristi i kombinacija ova dva osnovna sistem hranjena: neka hraniva se daju obročno, a druga iz automata, tako da ih živina jede po volji.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Nedostatak vitamina kod živine dovodi do teških bolesti i poremećaja
Pšenica i ječam u ishrani živine
Koji su to nedostaci kukuruza u ishrani živine?