Jicama (Pachyrhizus erosus) korijenasto je povrće, koje se tradicionalno uzgaja u Meksiku i Srednjoj Americi. Koristi se sirova ili kuvana, daje delikatnu slatkoću i poslužuje se uz salate ili pomiješana s krompirom, no bitno je da nema mnogo kalorija, pa predstavlja omiljeno povrće zdravstveno osviješćenih povrćara i kuvara.
Biljka je snažna penjačica koja raste i do 15 metara, traži sunce ili polu sjenu, ali to se može riješiti potpornom konstrukcijom kao kod vinove loze ili kivija, tako da je idealna za nadstrešnice, sjenice kao dekorativna biljka i zaštita od sunca. Uzgoj jicame zahtjeva vrijeme od 8 mjeseci, što je duža vegetacije za proizvodnju ukusnih gomolja, to je prinos veći u jesen.
Jicama – Kako uzgojiti
Za jicamu se preporučuje odabrati mjesto s puno sunca, a presadnice se mogu posaditi na otvorenom, čim to vremenski uslovi dozvole, odnosno kad prođe opasnost od proljetnog mraza. Prostor između biljaka treba biti 35 cm, a daje prinos od 4-5 gomolja po biljci. Jicama najbolje uspijeva u vlažnom, ali dobro dreniranom tlu. Dobra gnojidba osigurava dobar prinos, a jicama traži osobito puno kalija. Svi nadzemni dijelovi biljke, uključujući lišće, cvijet i sjemenke su otrovni, a štetnici uglavnom ne napadaju nadzemni dio. Korijen mogu napasti zemljišni insekti, kao i svako drugo korjenasto povrće.
Jicama se takođe može uzgajati u velikim posudama, ako nema mjesta u vrtu ili želite iskoristiti penjačicu kao ukrasnu biljku. Berbu gomolja bolje je obaviti što je kasnije moguće, no svakako prije prvih mrazeva, po mogućnosti 150 dana ili više od vremena presađivanja na otvoreno. To će omogućiti gomoljima dosta vremena da narastu i uđu u tehnološku zriobu. Vrijeme za vađenje gomolja je kad biljka počinje gubiti snagu i pojavljuju se prvi suhi listovi. Gomolji su veliki od 7-14 cm u promjeru, a najbolje ih je vaditi kada je tlo suvo. Jicama ne podnosi temperature kod skladištenja ispod 20 stupnjeva. To znači da će hladnoća i vlaga u skladištu oštetiti korijene. Pravilnim skladištenjem gomolji će ostati svježi i ukusni i do pet mjeseci.
Zdravstene koristi
Ova biljka je bogata vitaminom C i ugljikohidratima u obliku vlakana. Vitamin C se ne mora objašnjavati, ali inzulin je novost u biljnoj hrani. Inzulin koji se nalazi u jicami je u stvari inulin oligofruktoza, poznat i kao frukto-oligosaharid, koji daje slatkasti ukus. Može se naći i nešto bjelančevina, te vitamina A i B (u obliku folati, riboflavin, piridoksin, pantotenska kiselina i tiamin), te kalcij i fosfor, magnezij, bakar, željezo i mangan. Korijen i gomolj sadrže brojne druge korisne učinkovite materije, kao što su diosgenin i fitosteroli.
Zašto se preporučuje u novim dijetama?
Jer je siromašna kalorijama, naime ima samo 38 kalorija na 100 grama, dok je s druge strane bogata korisnim i hranjivim sastojcima. A opet slatko je. Može vas zasititi i dati vam osjećaj da ste jeli slatko. Vitamina C sadrži 34% dnevno preporučene doze u samo 100 grama.
Šta je važno znati
Otkriveno je da jicama biljka sadrži toksin pod nazivom rotenone. Uglavnom se nalazi u lišću i stabljici koji se ionako ne jedu, kao što smo prethodno naveli ali vrlo male količine postoje i u kori na korijenu koji je jestiv, ali se kora guli. Toksin se prema istraživanjima povezuje sa nastankom Parkinsonove bolesti jer inhibira neke enzime poput NADH dehidrogenaze u mitohondriju. Rotenone se inače koristi kao insekticid, pesticid i piscicid. Količina ovog toksina se smatra zanemarivom i spada u istu kategoriju kao i cijanid i drugi toksini prisutni u nekim drugim namirnicama poput paradajza i jabuke.
Izvor: seeds-gallery.shop/ emrsavljenje.com
PROČITAJTE:
Zamislite LJUBIČASTI POMFRIT – Zašto bi trebalo jesti ljubičasti krompir
Batat – Uzgoj može da vam donese 10.000 evra zarade po hektaru!
Pepino – Blizak rođak paradajzu i patlidžanu