Vital Nduvimana je mrzio koliko paradajza je gubio svake sezone. Njegov paradajz je godinama trulio samo tri ili četiri dana nakon berbe. Osjećao se frustrirano.
Gospodin Nduvimana objašnjava: „Nisam uspio da prodam sav paradajz. Izgubio sam skoro polovinu svoje proizvodnje. Još gore, prodavao sam po niskoj cijeni na tržištu. Tako sam 2015. godine pomislio da bi možda trebalo da pronađem tehniku konzervisanja paradajza. “
Gospodin Nduvimana gaji paradajz u Istočnom Burundiju, na brdu Kabuienge, pet kilometara od tanzanijske granice.
U Istočnom Burundiju paradajza ima u izobilju tokom avgusta i septembra. Ali uzgajivačima je teško da paradajz sačuvaju za kasniju prodaju, što dovodi do truljenja velikog broja paradajza.
Gospodin Nduvimana je pokušao putem nekoliko tehnika da rješi svoj problem. Pokušavao je da paradajz čuva u vodi, u glini, pod zemljom, u kartonu, pa čak i u pijesku. Pokušao je sve što mu je palo na pamet – ali bez uspjeha.
Onda je jednog dana primijetio da paradajz koji je držao pored svojih stabala banana nije trulio. Tada je primijetio pepeo u podnožju stabala banana.
Odlučio je da pokuša da paradajz održi u pepelu i otkrio je da je to efikasnije od bilo koje druge tehnike koju je pokušao.
Koristi pepeo koji je rezultat sagorijevanja drveta i prosije ga tri ili četiri puta kako bi uklonio velike ostatke i druge strane materijale. Zatim stavi pepeo u kartonsku kutiju i stavi paradajz u nju. Ovom tehnikom gospodin Nduvimana uspijeva da bezbjedno čuva paradajz nekoliko mjeseci.
Objašnjava: „Paradajz držim u pepelu pet do šest mjeseci, tako da ga mogu prodavati u decembru, januaru ili februaru kada je cijena visoka – pošto je paradajz rijedak na tržištu i u tom periodu je skuplji.“
Jean Niviabandi je agronom. On kaže da upotreba pepela nema negativan uticaj na paradajz i da se on može bezbjedno konzumirati. Objašnjava: „Ne postoji rizik od toksičnosti paradajza nakon skladištenja u pepelu.“
Ipak, agronom želi da Institut za agronomske nauke iz Burundija sprovede testove kako bi naučno potvrdio tehniku gospodina Nduvimane.
U međuvremenu, drugi uzgajivači paradajza u Cibitokeu – glavnom regionu za proizvodnju paradajza na Burundiju – nadahnuti su da i sami isprobaju ovu tehniku.
Judith Bizmana takođe uzgaja paradajz u Cibitokeu. On kaže: „Obično mogu ubrati između 550 i 600 kilograma paradajza godišnje. Ali, izgubio bih skoro polovinu svoje proizvodnje. Danas stalno trljam ruke i smiješim se. Zahvaljujući tehnici gospodina Nduvimane, mogu da zadržim paradajz i da sačekam da cijena poraste na tržištu, znajući da će vrlo mala količina paradajza istrunuti. “
U međuvremenu, inovativni farmer promijenio je svoj život. Gospodin Nduvimana kaže: „Sa prihodom od prodaje paradajza otvorio sam mali restoran i stalni sam dobavljač paradajza restoranima u glavnom gradu pokrajine. Snabdijevam cijelo tržište, a takođe sam otvorio radna mjesta. Čitav moj život se promijenio. U budućnosti planiram da kupim kamion za prevoz paradajza. “
Gospodin Nduvimana je postao ambiciozni preduzetnik. U julu 2016. čak je pobijedio u takmičenju za inovacije u organizaciji nevladine organizacije pod nazivom Agakura.
Izvor: wire.farmradio.fm
PROČITAJTE:
OGROMNA KORIST OD PEPELA: Ako se grijete na drva NE BACAJTE proizvod sagorijevanja
Kokošije đubrivo za ukusan i sočan paradajz!
Stručnjaci savjetuju kako se PEPEO može iskoristiti u poljoprivredi