Zamjenu matice ili matica u modernom pčelarstvu pčelar ne bi trebao prepustiti pčelama. Matica u pčelinjoj zajednici nije sve, ali pčelinja zajednica bez matice je ništa!
Matica u modernom pčelarstvu
Moderno pčelarstvo zahtjeva ulaganja u svim segmentima proizvodnje. Često, ulaganja u pčelarstvo koja su neminovna izgledaju kao posuda bez dna. Zasićen i opterećen stalnim ulaganjem pčelar često pokušava izbeći dodatna ulaganja u proizvodnju praveći tako kardinalne greške baš tamo gdje ih ne bi trebao praviti.
Tako pčelar često zanemari i ekonomski aspekt ulaganja, brz povrat uloženog i profitabilnost koji su garancija pravilnog ulaganja i ostvarivanja dobiti u svemu, pa i u pčelarstvu.
Zbog svega nabrojanog fokus svakog pčelara trebao bi biti usmjeren na maticu i pčele, pa tek onda na sve ostalo što je sastavni dio pčelarske proizvodnje.
Pčele ne traže mnogo, malu pažnju pčelara po pitanju bolesti, i da im osigura dovoljne zalihe hrane ukoliko to one nisu uspjele. Ostalo pčele mogu i same, a jedna od stvari koju mogu uraditi same jeste i zamjena matice.
Zamjenu matice ili matica u modernom pčelarstvu pčelar ne bi trebao prepustiti pčelama!
Zašto pčelar ne bi trebao zamjenu matice prepustiti pčelama? Razlozi su razni, a svaki od njih sa sobom nosi neke neželjene posljedice po pčelinju zajednicu. Neke od posledica manifestuju se kroz slabije prinose, izražen rojevi nagon, slabiju otpornost na bolesti, otežan rad sa pčelama, kašnjenje u razvoju itd.
Matica je kao što znamo, majka svim pčelama radilicama, trutovima i maticama svoje zajednice koji se izlegu iz njenih jaja. Ujedno ona je i genetski nosilac (genetskih osobina) svojih predaka na svoje potomke po (ženskoj i muškoj) liniji naslijeđenih od svojih roditelja.
Osim toga što je matica nosilac genetskih osobina po svojoj (majčinskoj liniji ) matica je parenjem genetski prenosilac i po (očinskoj liniji) na svoje potomke.
Ako uzmemo u obzir širinu u spektru prenošenja genetike (matica) po svemu igra krucijalnu i najvažniju ulogu i od vitalnog je značaja za pčelinju zajednicu.
Mnogi će reći imaju tu i trutovi. Da imaju, i oni nedvojbeno imaju svoju ulogu u smislu prenošenja genetskih osobina svojih roditelja. Ali matica je banka kod koje su pohranjeni svi genetski kodovi po (majčinskoj i očevoj) liniji dok su trutovi samo prenosioci nasljednih osobina.
Na osnovu ponašanja matice i ponašanja njenih članova unutar pčelinje zajednice najbolje su vidljive dobre kao i loše genetske osobine koje matica nosi sa sobom.
Nepoželjne genetske osobine pčelinje zajednice odraz su onoga što matica nosi sa sobom.
Jedini i ispravan način uklanjanja nepoželjenih genetskih osobina kod pčelinje zajednice jeste, zamjena matice sa lošim genetskim osobinama i uvođenje matice boljih genetskih osobina.
Matica je kraljica pčelinje kolonije koja svojim prisustvom pruža sigurnost pčelinjoj koloniji i podstiče je na produktivnost i zaštitu od spoljašnjih uslova. Svaki i najmanji nedostatak kod matice remeti ritam pčelinje kolonije.
Za posljedicu bilo kog nedostatka kod matice kolonija se oseća ugroženom i ulazi u stresno stanje. Izazvani stres kod pčela stanjem njihove matice menja koncept u organizaciji kolonije. Tako da se pčele prvenstveno i prevashodno koncentišu na biološki opstanak u reprodukciji koji im je ugrožen, pa tek onda na zalihe hrane u koloniji.
Koje su posledice po pčelara kada se pčelinja kolonija nađe u gore opisanoj situaciji je jasna – manji prinosi i slabljenje pčelinje kolonije.
Svaka pčelinja kolonija ima i mehanizme kojima se služi u različitim situacijama kada su (manjkavositi) i nedostaci matice u pitanju, a jedani od njih su tiha ili prinudna smjena matice.
Opstanak kolonije nije i neće biti upitan ukoliko pčelinja kolonija napravi tihu ili prinudnu smenu kada su pašni i vremenski uslovi povoljni za to i ako je pčelinja kolonija brojčano jaka.
Međutim, ako se gore navedeni uslovi ne poklope opstanak pčelinje (zajednice) kolonije mogao bi biti upitan.
Zato svaki pčelar treba na vrijeme pomoći pčelinjoj koloniji zamjenom matice, a ne čekati da ista oslabi i doživi propadanje. Blagovremenom zamjenom matice pčelar ponovo uspostavlja ravnotežu i vraća spokoj pčelinjoj koloniji. Sa blagovremenom zamjenom matice pčelar i sebi osigurava bolju profitabilnost u radu sa pčelama, učvršćuje svoje samopouzdanje i osjeća se sigurnim.
Matica i antivarozna sredstva
Upotreba antivaroznih sredstava u borbi protiv parazita (Varroze) pčela je neminovna i neizbježna. Opšte je poznato da nema antivroznog sredstva koji nema negativan uticaj na pčele, pčelinje leglo kao i na maticu.
Matica jeste otpornija na antivarozna sredstva od radilica i legla. Ali moramo uzeti u obzir i dužinu njenog života, te akumulaciju da ne kažem (kontaminaciju) njenog tijela kroz mnogobrojne tretmane raznim i različitim antivaroznim sredstvima.
Ako dužini njenog života pridodamo saće po kom se matica neprestano kreće, saće koje je takođe pretrpelo mnoštvo tretmana raznim antivaroznim sredstvima doći ćemo do zaključka da je vitalnost matice i dužina njenog života itekako ugrožena i skraćena.
Koristimo li kontaktna antivarozna sredstva onda je logično da ista ostavljaju traga na tijelu matice. Tako da vremenom slabe dijelovi njenog tijela, aparati na njenom tijelu koji šire matične feromone, poput njenih nožica i donjeg dijela tijela, u početku bivaju malo, a kroz ponavljanja tretmana i trajno oštećeni.
Antivarozna sredstva koja se koriste u vidu pare ili dima isto matici nanose štetu oštećujući disajni aparat matice kao i njene dijelove tijela.
Pčele primjete svako oštećenje na matici, vrlo dobro osjete slabu vitalnost ili loše zdravstveno stanje matice pa nije rijetkost da mladu maticu zamjene, a pčelar se u čudu čudi zašto i kako je došlo do prerane zamjene mlade matice.
Drage pčelarke i pčelari navedeni primjeri su dovoljni da dođemo do zaključka da je maticu neophodno zamjeniti svake ili svake druge godine.
Autor: Hamid Zlatić,
Izvor: bhpcelar.com
PROČITAJTE: