U njegovom sastavu se nalazi 10 puta više vitamina C nego u limunu, a sadrži i vitamin A koji odgovara za dobar vid, mladost i lepotu, vitamine grupe B
U Rusiji srijemuš ima i drugi naziv – medvjeđi luk. Rusi su od davnina primjetili da je ova biljka prava “hitna pomoć” za divlje životinje. U proljeće, čim se probude, medvjedi odmah krenu u potragu za srijemušem koji im pomaže da ojačaju organizam i vrate snagu nakon dugog zimskog sna.
Ljudi su postali svjesni iscjeljujućeg potencijala medveđeg luka još u kameno doba, a u Egiptu su ga smatrali čudesnim lijekom protiv malaksalosti i davali su ga hraniteljima piramida. U Rimu je korišćen kao lijek protiv impotencije.
U Srednjem vijeku je bio gotovo jedini spas protiv opasnih zaraznih bolesti – kuge, tifusa, kolere i tuberkoloze. Zahvaljujući svojim baktericidnim svojstvima srijemuš je spasao mnoge živote pa je u Rusiji dobio dva spomenika. Jedan spomenik se nalazi na Dalekom istoku u gradu Petropavlovs na Kamčatki, a drugi u Kemerovskoj oblasti, u gradiću Miski.
Stanovnici Čečenije, koji vjekovima koriste medveđi luk kao lijek i dodatak jelima, zalažu se za priznanje srijemuša za simbol ovog regiona.
Ali, sve ima svoju drugu stranu: medvjeđi luk su u Rusiji tokom dugog vremena sakupljali u ogromnim količinama i zato se on na kraju našao u crvenoj knjizi zaštićenih biljnih vrsta. Zato mnogi Rusi sada slijede primjer drevnih Egipćana i rasađuju srijemuš u svojim baštama.
Supenu kašiku isitnjenog srijemuša prelijte sa pola litre ključale vode. Pola sata neka odstoji. Pola čaše prije doručka.