U Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Holandiji, Italiji i drugim zemljama u kojima gljivarstvo ima dugu tradiciju uobičajno je da se gajenje šampinjona može obaviti i u kući, oko nje, čak i na terasama.
U cvjećarama, na benziskim pumpama, u poljoprivrednim apotekama i prodavnicama opereme za domaćinstvo mogu se kupiti male plastične vreće ispinjene podlogom, zasijanom različitim sojevima šampinjona. U posebnom paketu spremljena je pokrivka. Kupac kad dođe kući odmah može da zasnuje svoje gajište. Treba, naravno, odabrati zgodno mjesto gdje postoje uslovi za gajenje šampinjona.
Gajenje šampinjona u kući i u stanu nije tako jednostavno kao što bi se moglo pomisliti.
Najteže je obezbijediti odgovarajuću mikroklimu, posebno tokom ljeta, zbog visoke temperature, a zimi zbog hladnoće. Tokom proljeća i od aprila do polovine juna nije tako. Isto se može reći i za ranu jesen, sve do pojave prvih mrazeva.
Pri gajenju šampinjona u stanu najteže je održavanje odgovarajuće vlage, mada ni sa toplotom nije lako. Sa vlagom je ipak mnogo teže, jer, pokrivka mora biti uvijek dovoljno vlažna.
Prije nego što se stavi na podlogu, treba je zaliti vodom sve dotle dok upija vlagu. Tako vlažnom pokrivkom podloga se pokrije, bez nabijanja. Po potrebi se zaliva, bolje reći, orošava. Tamo gdje je relativna vlažnost visoka dovoljno je jedno zalivanje – orošavanje. Gdje je suvlje, treba vlažiti u više navrata.
Poslije 18 do 20 dana od pokrivanja treba očekivati prve plodove. Od tada zalivanju pristupiti mnogo opreznije. Izbjegavati da gljive budu duže vlažne, jer gube u izgledu i kvalitetu. Nije isključena pojava neke bolesti.
Šampinjonima smeta jako strujanje vazduha. Sitni plodovi brzo gube vlagu i osuše se. Sa osvjetljenjem nije tako. Mogu se gajiti na svjetlu, ali i u mraku. Nikako ih izlagati direktnoj sunčevoj svjetlosti.
Strogo voditi računa i o toploti. Ne držati ih pored radijatora. Novi sojevi šampinjona podnose nešto veće temperature, oko 20 stepeni. Na nižoj temperaturi uspijeh je sigurniji, jer je manja opasnost od bolesti, a manje je i isparavanje vode iz pokrivke.
Sasvim je dovoljna temperatura oko petnaestak stepeni. Iznad takve temperature brže se razvijaju sitne gljive, a veća je opasnost od bolesti i štetočina.
Šampinjone u stanu treba stalno nadgledati. Ne dozvoliti da se pojavi plijesan ili simptomi neke druge bolesti. Sve što je netipično, misli se na plodove, treba na vrijeme odstraniti. Od primjene “hemije” nema ni govora.
Kada plodovi stignu za berbu, obavezno ih obrati. U ovakvim uslovima gajenja i njege šampinjona neki plodovi rastu u grozdu, neki brže, a drugi sporije.
One koji su dovoljno izrasli obavezno odsjeći i ne dozvoliti da se šeširi otvore. Iz grozdova svaki plod pažljivo odrezati. Kada se skine i poslednji plod, onda se ostatak gljive odstrani da ne služi kao izvor zaraze.
Šampinjoni u stanu mogu dobro da rode. Ako je u vreći dvadesetak kilograma podloge, onda je moguć prinos od 4 do 5 kilograma, zavisno od mikroklime.
Berba treba da traje pet ili šest nedelja. Duže nije potrebno zadržavati podlogu, koja privlači insekte i stvara poteškoće za uspješno gajenje sljedeće partije šampinjona.
Istrošenu podlogu ne treba bacati u smeće, već iskoristiti za gajenje cvijeća ili povrća. Prethodno je malo zalivati i obogatiti humusom.
Izvor: AgroSavjet
Pročitajte još: