Zaštita voćnjaka jesenjim tretmanima na bazi BAKRA

Nakon završetka vegetacije mnogi poljoprivrednici misle da je zaštita voća od prouzrokovača oboljenja i insekata gotova i da slijedi pauza do proljeća, međutim, predstoji nam period u kome nas očekuju važni tretmani u voćarskoj proizvodnji. Tada se najčešće primjenjuju preparati na bazi bakra iz razloga što je to jedan od boljih fungicida, a to potvrđuje i činjenica da još od početka njegove upotrebe kao pesticida tokom XVIII vijeka, pa do danas nije zabilježena rezistencija patogena, zahvaljujući njegovom načinu djelovanja.

Može se javiti u nekoliko različitih oblika, od kojih se najčešće primjenjuju bakar-sulfat, bakar-oksiklorid, bakar-oksid i bakar-hidroksid, ali je mehanizam djelovanja sličan kod svih – sprječavaju klijanje spora kod fitopatogenih gljivica i djeluju kao baktericidi.

Dva puta “okupati” biljke

Među proizvođačima postoji zabluda da se samo jednim tretmanom bakarnim preparatima tokom zimskog mirovanja može postići uspjeh u kontroli patogena. Svakako da se time ostvaruju određeni rezultati, međutim, za potpunu zaštitu voćnih zasada potrebno je tretirati dva puta. Pored standardne primjene bakarnih preparata u kombinaciji sa mineralnim uljima pred kraj zime, do otvaranja cvjetnih pupoljaka, potrebna je i primjena tokom jeseni, u fazi opadanja lišća. S obzirom na veliku raznolikost uslova proizvodnje na našem području, različitih biljnih vrsta i sortimenta, pravi momenat za tretman zasada varira, međutim već kada opadne 60 do 70 odsto lisne mase tretman bi trebalo obaviti.

Tada se često čuje da biljku treba “okupati”, čime se postiže što bolja pokrivenost i dezinfekcija stabla od patogena koji se na njemu nalaze i sprečavaju se infekcije preko ranica nastalih nakon opadanja lišća i brojnih pukotina od djelovanja mraza. Ovim tretmanom voćnjak ulazi u fazu zimskog mirovanja zaštićen od brojnih patogena i insekata koji prezimljavaju ispod i na kori stabla, ispod lišća, kao i na drugim mjestima u voćnjaku, čime se smanjuje njihov potencijal za narednu vegetaciju. Za neke štetne vrste insekata, kao što su štitaste vaši, ovaj tretman može biti presudan, nakon čega u vegetaciji za njihovo suzbijanje ne postoji potreba.

Od kojih štetočina se štite voćke?

Prije tretmana potrebno je obići zasade i prekontrolisati stabla na prisustvo štetnih agenasa, a posebno obratiti pažnju na polifagne štetočine, kao što su kalifornijska i zapetasta štitasta vaš, veliki i mali mrazovac, žutotrba, gubar i crvena voćna grinja. Ove vrste se javljaju skoro svake godine, naročito na stablima koja se ne tretiraju, a koja ujedno mogu biti i rezervoar čime su ugroženi svi okolni zasadi, bez obzira na biljnu vrstu.

U narednoj tabeli dat je prikaz prouzrokovača gljivičnih oboljenja, insekata i bakterija koji se suzbijaju tretmanom bakarnih preparata i mineralnim uljima u jabučastom i koštičavom voću, kao i biljni dijelovi na kojima prezimljavaju i gdje se detaljnim pregledom mogu naći prezimljujuće forme:

Posebnu pažnju treba obratiti na vaši koje imaju veći broj generacija u odnosu na druge insekte, uslijed čega se u jednom momentu mogu javiti različiti stadijumi, a one su i tokom čitave godine prisutne u zasadima. Otežavajuća okolnost je to što su uslijed nestručne primene insekticida mnoge stekle rezistentnost, pa je izbor preparata sa različitim mehanizmom djelovanja dosta sužen. Tokom zimskog perioda voćari bi posebnu pažnju trebalo da obrate, savjetuju stručnjaci, na efikasno suzbijanje prezimljujućeg oblika kruškine buve, od čega zavisi njena brojnost i pričinjene štete tokom vegetacije.

Nakon rezidbe, a prije otvaranja pupoljaka

Radmila Avramović iz sela Vrbić, nadomak Krupnja (susjedna Srbija, op.ur.), na površini od 4,5 ha ima zasad šljiva koji se nalazi u devetoj godini. Na cjelokupnoj površini zastupljena je sorta stenlej, a zbog specifičnih uslova i velikog nagiba terena koji su zastupljeni u ovom kraju podloga je sijanac džanarike. Zbog njenog razvijenog korijenovog sistema biljke lakše dolaze do rezervi vode u dubljim slojevima i bolje su pričvršćene za podlogu, pa je na taj način izostavljeno postavljanje naslona.

“Ovaj kraj je oduvijek bio poznat po uzgajanju nekada veoma popularne autohtone sorte šljive požegače, sve do pojave virusa šarke šljive koji je doveo do uništavanja zasada. Ipak, tradicija gajenja se održala, međutim uz kompletnu izmjenu sortimenta, od čega su trenutno najzastupljenije sorte stenlej i one stvorene u čačanskom institutu”, navodi mladi stručnjak za voćarstvo i vinogradarstvo sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

Prema njenim riječima, svakom mladom zasadu treba posvetiti posebnu pažnju prije stupanja u punu rodnost, jer samo zdrava i dobro njegovana stabla mogu dati zadovoljavajuće prinose i kvalitet plodova. Zaštita i prihrana predstavljaju veoma važnu ulogu za uspješnu proizvodnju, pa se one moraju odraditi bez obzira na kvantitet i kvalitet roda. Osim redovne zaštite fungicidima i insekticidima, sastavni dio programa tokom godine jeste i tretman u periodu zimskog mirovanja preparatima na bazi bakra, koji se kod Avramovića obavlja nakon rezidbe.

Naša sagovornica redovno prati zdravstveno stanje svog zasada, bez obzira na period tokom godine i temperature, jer uvijek postoji mogućnost za njihovu pojavu, uslijed čega mogu nastati značajne štete. Nakon rezidbe, a prije otvaranja pupoljaka slijedi tretman preparatima na bazi bakra uz dodatak mineralnog ulja.

“Za ovaj tretman koristimo preparate na bazi bakar oksiklorida i mineralnog parafinskog ulja, uz utrošak od 1.500 litara vode po hektaru, kako bi se preparati što bolje nanijeli po cijeloj površini voćaka, a što je u ovom zasadu naročito bitno, jer je u pitanju veoma bujna podloga, pa samim tim i nadzemni dio biljaka”, zaključuje Avramovićeva.