Bijeljinska zelena pijaca poznata je u regionu po odličnoj ponudi i prihvatljivim cijenama. Uprkos tome, prodavci se žale na slabu prodaju, dok kupci tvrde da bi cijene voća i povrća trebalo da budu niže.
I jedni i drugi su saglasni da bi ovaj prostor trebalo urediti i da grad kao Bijeljina zaslužuje tržnicu kakvu imaju gradovi u okruženju.
Kupci su ponudom, uglavnom, zadovoljni, ali ne i cijenom.
– Svaki dan sam na pijaci, uzimam pomalo, koliko mi treba. Uglavnom pazarim povrće i voće. Nađe se za svakoga ponešto. Oni koji imaju para ne pitaju za cijenu, mi penzioneri nastojimo da kupimo što jeftinije. Ponuda je bogata. I to je dobro – kaže Nedo Nikić.
Redovan kupac je i Cvija Mitrović.
– Imam ženu iz Ljeljenče od koje kupujem jaja, mlijeko, sir. Ona mi donosi i sve sezonsko povrće i voće iz svog vrta. Tokom zime uzimam uglavnom limun, narandže, južno voće koje mogu sebi da priuštim. Sve je to skromno. Imam penziju 300 KM; dok platim režije, kupim lijekove, za hranu što ostane. Ali nisu krivi poljoprivrednici. I oni trebaju od nečega da žive – kaže ova penzionerka.
Prodavci kažu da zaračunavaju minimalnu zaradu, jer uprkos odličnoj ponudi, prodaja loše ide. Pravdaju to slabom kupovnom moći stanovnika.
Danica Perić na bijeljinskoj zelenoj pijaci radi već skoro dvije decenije. Ima skromnu porodičnu penziju i nezaposlenog sina, tako da joj je ovaj prihod dragocjen.
– Nemam izbora. Bolje mi je raditi i za skromnu zaradu nego nikakvu. A slabo se prodaje. Nekad se kupovalo na kilograme, na vreće, a sada sve češće na komad – kaže Perićeva.
I Vojka Kurtuma nastoji da cijene prilagodi kupcima.
– Bolje da se proda i za manju cijenu nego da propadne. A ne zavisi to od nas. Kad saberemo naše troškove, ni mi nemamo neku veliku računicu. Ali dobro je, lagala bih kada bih rekla da je propast. Nekako se snalazimo – kaže prodavačica.
Uređeno, ali može i bolje
I kupci i prodavci su saglasni da je posljednjih godina uređena pijaca, ali da može i bolje. Smatraju da bi postavljanje jednoobraznih tendi kojim bi se uklonili nejednaki i šareni suncobrani uljepšalo ovaj prostor.
U Akcionarskom društvu „Komunalac“, koje gazduje pijacom, podsjećaju da su u protekle dvije godine za uređenje pijace izdvojili oko 200.000 maraka.
Pojašnjavaju da je za kompletnu rekonstrukciju ovog prostora potrebno oko tri miliona maraka, te da, iako za sada ova sredstva nemaju, nastoje da poboljšaju uslove rada kako bi bili zadovoljni i zakupci i kupci, koji gazduju sa 313 tezgi.
– Mjesečna zakupnina košta od 90 do 400 maraka, a godišnje se po ovom osnovu prihoduje oko 280.000 KM. Dio ovih sredstva usmjerava se na uređenje prostora. Popločali smo 70 odsto zelene pijace, nabavili rashladne vitrine, uradili hidrantsku mrežu koja je bila neophodna za održavanje higijene u zelenoj pijaci, popravili sanitarne čvorove. Namjeravamo da tezge koje su već dotrajale zamijenimo i pokušamo da napravimo tende koje traže prodavci – kaže rukovodilac Službe za organizaciju pijačnih usluga ”Komunalac'” A.D. Danijel Perić.
Preduzeće „Komunalac“ organizovaće na bijeljinskoj Zelenoj pijaci i ove, kao i prethodnih godina, karavan zimnice, novogodišnji i bazar cvijeća i rukotvorina. Cilj im je da obogate ponudu i privuku kupce.
Cijene
Kilogram krompira i kupusa košta jednu marku, koliko i kupus. Za kilogram pasulja potrebno je izdvojiti od 4 do 6 maraka. Paprike su 5 maraka, blitva i paradajz 4 KM. Mrkva i cvekla prodaju se po kilogramu za 1,5 marku. Najskuplji je bijeli luk, koji košta od 8 do 10 maraka.
Pune su tezge i voća. Jabuke i banane od jednu marku do dvije, kruške 3,5, narandže, limun i grejpfrut od dvije do tri marke, a kilogram grožđa prodaje se za tri do šest maraka. U ponudi su i druge vrste povrća, voća, mlijeka i i mliječnih proizvoda, jaja. Brojne su i tezge koje prodaju cvijeće i čajeve.
Izvor: SrpskaInfo