Mikrobilje (mikropovrće, mikrozeleniš ili microgreens) su mlade biljke povrća, aromatičnog i ljekovitog bilja, kao i žitarica, koje se koriste u ishrani nakon što se razviju prvi pravi listići. To su mladi izdanci biljaka, veći od klica, a manji od rasada. Upravo u toj fazi biljka je veoma bogata hranljivim materijama, a istraživanja su pokazala da je nutritivni sastav mikrobilja bogatiji od četiri do čak čerdeset puta u odnosu na odraslu biljku. Sastav varira od vrste do vrste, najčešće sadrže visok nivo kalijuma, gvožđa, cinka, magnezijuma, bakra, uz obilje aminokiselina, enzima i antioksidantnih materija, najviše polifenola. Vrlo je karakterističan ukus ovih biljaka koji je veoma intenzivan i to u maloj količini, što ih čini posebno popularnim u savremenoj kuhinji.
Upotreba mikrobilja posljednjih godina dobija sve više na popularnosti. U početku se mikrobilje koristilo samo u dekorativne svrhe u odabranim restoranima, te je bilo dostupno vrlo malom krugu ljudi. Međutim, osim u estetske svrhe, zbog bogatog nutritivnog sastava, mikropovrće je izuzetno poželjno uključiti u prehranu.
Prednost mikrobilja je mogućnost uzgoja tokom čitave godine, bilo da se radi o profesionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji ili u kućnim uslovima uz minimalna ulaganja. Kao mikrobilje i začinsko bilje najčešće se uzgajaju: repa, rotkvica, cvekla, šargarepa, korijander, bosiljak, razne salate, matovilac, rukola, blitva, kupusnjače, pšenica, kukuruz, grašak, luk iz sjemena, špinat itd.
Pročitajte: Mini-povrće u vrtu i na vašoj terasi
Način gajenja mikropovrća i začinskog bilja je dosta jednostavan. Zbog kratkog vegetacionog perioda, biljke nemaju dovoljno vremena da razgrade hemijske supstance, pa se pesticidi i mineralna đubriva u njihovom uzgoju ne koriste. Prilikom odabira prostora, poželjnija je južna strana, gdje ima dovoljno svjetlosti, koja je neophodna za cjelokupan razvoj biljaka koje zahtijevaju do 12 sati dnevne svjetlosti. Ako su dani kraći, potrebno je obezbijediti dodatno osvjetljenje lampama, da se biljke ne bi izduživale i bile podložne napadu patogenih mikroorganizama. U njihovoj neposrednoj blizini nije dobro držati uređaje za grijanje.
Optimalna temperatura za uzgoj mikrobilja je oko 20°S. Cijeli proces treba obavljati čistim rukama ili koristiti rukavice. Za sjetvu se koriste plitke posude sa otvorima za drenažu koje se pune supstratom ili podlogom koja dobro zadržava vlagu. Supstrat treba da bude kvalitetan, dobro propustan, a posipa se u sloju 4 do 6 cm debljine zavisno od krupnoće sjemena. Prije sijanja, supstrat je potrebno zaliti filtriranom vodom.
Pročitajte: Mikropovrće – Načini uzgoja i zdravstvene prednosti!
Sjeme treba da bude organskog porijekla ili sjeme koje nije tretirano pesticidima. Preporučljivo je da se potopi u vodi nekoliko sati prije sjetve, što će dosta ubrzati proces klijanja. Sije se gusto ravnomjerno raspoređeno, malo se pritisne i pažljivo prekriva tankim slojem supstrata. Zatim slijedi zalivanje koje se vrši isključivo iz pumpe orošavanjem, kako ne bi došlo do spiranja supstrata i pomjeranja sjemena u stranu. Prekriva se poklopacem, kartonom ili tankom folijom koja će zadržati vlažnost u zoni sjemena, spriječiti variranje temperature i osigurati bolje klijanje.
Uklanja se čim biljke počnu nicati, a dalje se održavaju redovnim i umjerenim zalivanjem, kako ne bi došlo do propadanja istih. Ciklus razvoja mikrobilja traje od 7 do 15 dana. Visina biljaka u trenutku berbe je od 2,5 cm do 10 cm u zavisnosti od vrste, a obavlja se ručno pomoću makaza odmah iznad zemlje. Kod mnogih berba se vrši višekratno.
Sijanje u vremenski kratkim razmacima, omogućava neprekidnu berbu svježih biljaka. Konzumiraju se listovi i stabljike u svježem stanju. Mogu se čuvati u zip kesicama u frižideru par dana, a pojedine vrste i nedjelju dana.