Trnjina – Plavi plodovi beru se tek nakon mraza

trnjina

Pranus spinosa je latinsko ime za trnjinu, čest grm u primorskom kraju. Grm ima male zelene listiće, bijeli cvijet koji cvati u proljeće i tamnoplavu okruglu bobicu ploda nalik šljivi.

Plave bobice koje dozrijevaju u jesen možete vidjeti u šetnjama prirodom i vrlo vjerovatno posegnućete rukom za njima. Onaj ko ne zna o kakvoj divljoj voćki se radi možda će pomisliti da ga čeka ukusan sladak plod ukusa sličnog šljivi, no prevariće se. Trnjina je izrazito trpka, skoro momentalno stegnuće vam usta, a možda i grlo ako ste uzeli više bobica na probanje. Kiseli ukus koji probija iza trpkog osvježiće vas na kratko ali će onda trpkost ponovo prevladati.

Kada se beru bobice trnjine

Bobice trnjine beru se tek nakon što ih je ofurio bar jedan mraz. Tada se trpkost gubi, a kiseli ukus se zamjenjuje slatkim. Probajte ih, ako je tako trnjina je spremna za berbu.

Od nje pravimo sokove, pekmeze i marmalade, a možemo ih i sušiti za čaj. U primorskom kraju nazivaju je ponekad i crnim glogom te je preporučuju za tegobe srca. No po knjigama o ljekovitom bilju nisam baš previše našla takvih podataka. To ne znači da tvrdim da ne pomaže za neke ovakve tegobe uopše ili niti u jednom slučaju ali to znači da ja nemam takvih informacija. Ono što znam je da je trnjina poznata po tome da je njen suvi cvijet hvaljen za otvaranje, a suvi list za zatvaranje probave te da je čaj od lista i bobica na glasu za grgljanje kod upala grla i desni.

Pekmez ili marmelada od zrelih promrzlih plodova omiljen je kao namaz koji pospješuje stolicu te se još uvijek često izrađuje pogotovo za primjenu kod djece, a pun je minerala i vitamina sa naglaskom na vitamin C.

Jedan od recepata za pekmez

Bobice trnjine koje je bar jedanput (idealno dva, tri puta) ofurio mraz zgnječiti i iscijediti sok. Izvagati količinu soka i na to dodati istu količinu smeđeg šećera. Zakuvati miješajući dok se sav šećer ne rastopi. Puniti u male tegle. Zatvoriti ih, podložiti pod njih krpu i pastelizovati u dubokoj tacni za kolače sa vodom u pećnici.

Napisala: Martina Bogdanić, fitoaromateraputkinja i travarka

Podjeli:

Nema komentara

Ostavi komentar

Obavezna polja su označena *