Tehnologija proizvodnje kantariona

Kantarion (Hypericum perforatum) predstavlja jednu od najdragocjenijih vrsta ljekovitog bilja sa širokim spektrom upotrebe. Naziv potiče od grčkih riječi hyper – nad i exion –zamisao, a u narodu je još poznata kao gospina ili bogorodičina trava. Značaj se ogleda u izraženom ljekovitom djelovanju, koje potiče od više aktivnih materija kao što su hipericin kompleks, flavonoidi, tanini, eterično ulje itd.

Samonikli kantarion je veoma rasprostranjen, nalazi se u hrastovim i borovim šumama, proplancima, zapuštenim terenima, livadama i pašnjacima. S obzirom na sve veće potrebe prerađivačke industrije, a u cilju dobijanja sirovine standardnog kvaliteta, ova biljna vrsta se uvodi u plantažnu proizvodnju.

Uslovi uspijevanja

Kantarion kao široko rasprostranjena vrsta ne zahtjeva posebne uslove. Kod podizanja zasada treba izbjegavati zasjenjene i previše vlažne terene. Za vrijeme intenzivnog rasta i cvjetanja ima povećane zahtjeve za toplotom, a dobro podnosi i niske zimske temperature. U pogledu plodnosti, nema velike zahtjeve za zemljištem i može se uspješno gajiti na gotovo svim tipovima zemljišta, osim na zabarenim.

Pročitajte: Upute kako da prepoznate KANTARION i kako iskoristiti njegova LJEKOVITA svojstva!

Uspijeva i na siromašnim, brdsko-planinskim terenima, iako mu kao i svakoj biljnoj vrsti najviše pogoduju duboka, plodna zemljišta, povoljnih fizičko-hemijskih osobina.

Plodored i obrada zemljišta

Kao višegodišnja kultura, kantarion ostaje na jednom mjestu više godina, ne uvodi se u klasičan plodored. Najbolji predusjevi su kulture koje ostavljaju zemljište bez korova. Veća pojava korova može da predstavlja značajnu smetnju u prvoj godini gajenja kantariona.

Obradu zemljišta treba obaviti što dublje, a na brdsko-planinskim terenima koliko to dozvoljava oranični sloj zemljišta. Neophodno je obezbijediti što dublji i rastresitiji sloj zemljišta, kako bi se mlade biljke brže razvijale i pravilnije ukorijenile.

Đubrenje

Pred duboko oranje preporučeno je primijeniti stajnjak u količini od 30-50 t/ha. Od mineralnih đubriva, najčešće se koriste NPK đubriva koja se unose pred sjetvu u količini od 300-400 kg/ha.

Sadnja/sjetva

Proizvodnja kantariona može biti direktno iz sjemena ili iz rasada. Rasad je sigurniji način proizvodnje i ostvaruju se veći prinosi. Za 1 ha potrebno je oko 0,5 kg sjemena. Sadnju je najbolje obaviti u jesen, kako bi biljke do proljeća pretrpjele sve eventualne povrede i dobro se vezale za zemljište, te sa prvim toplim danima započele razvoj. Sadnja se može obaviti i u proljeće, ali to treba učiniti što ranije. Međuredni razmak biljaka je 50-70 cm, a u biljaka u redu 30-40 cm . Optimalan sklop biljaka je u zavisnosti od plodnosti zemljišta i kreće se od 35.000 – 50.000 biljaka /ha.

Direktna sjetva sjemena se obavlja krajem jeseni ili u rano proljeće. Pri kasnoj jesenjoj sjetvi, sjeme prezimljava u zemlji, a nicanje je u proljeće.

Njega

Njega zasada kantariona se sastoji u okopavanju, međurednom kultiviranju, prihranjivanju, čišćenju zasada od ostataka nadzemnih dijelova, navodnjavanju i zaštiti.

Okopavanje i međuredna kultivacija se obavlja u više navrata godišnje, u zavisnosti od stepena zakorovljenosti i zbijenosti zemljišta. Ova mjera njege povoljno djeluje i doprinosi razvoju mladih biljaka, te se u prvoj godini primjenjuje više nego u narednim.

Prihranjivanje u toku vegetacije znatno pomaže razvoj biljaka, naročito u fazi bokorenja, te se obavlja u dva navrata sa azotnim đubrivima (100-150 kg/ha KAN-a), a krajem i početkom vegetacije uz kultiviranje obavezno unijeti 150-200 kg/ha NPK (15:15:15).

Kantarion je podložan oboljenju venuća koje izaziva vaskularni parazit Fussarium oxisporum i  Coletotrichum sp. Ova bolest može znatno ugroziti gajenje, a trenutno jedini način odbrane jeste izbjegavanje gajenja kantariona iza kultura koje ostavljaju pomenute parazite u zemljištu.

Žetva

U ravničarskim predjelima, ubiranje se obavlja u dva navrata, prvi otkos u toku juna, a drugi u avgustu. Na višim terenima dobija se jedan otkos godišnje. Na manjim parcelama berba se obavlja ručno, a na većim mašinski i to tako što se odsjecaju cvasti sa stabljikom dužine do 25 cm. Berba se obavlja u fazi punog cvjetanja.

Sušenje

Manje količine kantariona se mogu sušiti prirodnim putem na tamnom i promajnom mjestu. Debljina materijala za sušenje ne smije biti deblja od 10 cm. Sušenje u sušarama se obavlja na temperaturi od 50⁰C. Osušene biljke moraju da sačuvaju prirodan izgled i karakterističan miris. Za 1 kg suve mase potrebno je 4-5 kg svježeg kantariona.

Upotreba

Listovi i cvjetovi kantariona posjeduju velika ljekovita svojstva za organizam. Najviše se upotrebljavaju za liječenje depresije, nemira, za apetit i probleme sa spavanjem. Glavni proizvodi su čaj, tinkture, macerati i ulja.

Ekstrakt kantariona pomaže kod neprijatnih stanja koja prate depresiju, a to su uznemirenost, nespokojstvo, loše raspoloženje, nesanica. Može biti idealna prirodna alternativa za liječenje depresije, bez uzimanja drugih farmaceutskih proizvoda, kao što su antidepresivi i sedativi.

Mnoge žene lakše podnose simptome menopauze ukoliko piju čaj od kantariona. Valunzi, promjene raspoloženja itd, značajno se mogu smanjiti upotrebom kantariona. Takođe, pomaže u predmenstrualnom periodu.

Ulje kantariona poznati je narodni lijek, koji danas ima veoma široku primjenu u medicini i kozmetici. Neizostavan je kod zarastanja rana: ukoliko tokom 2 nedjelje, 3 puta dnevno, na ranu nanosite mast na bazi kantariona, primijetićete da rana brže zarasta. Ženama koje su imale carski rez, preporučuju se masti sa kantarionom, kako bi im rana brže srasla, i kako bi se smanjio ožiljak. Upotrebljava se i u liječenju hemeroida, olakšava simptome upale mišića, nanosi se na mjesto uboda insekata i sl.