Ako odumru stari zanati ni selu nema spasa
Svako selo bilo je prepoznatljivo po svojim majstorijama. Na slavama, svetkovinama, raznim okupljanjima , prepričavale su se majstorije seoskih kovača, remenara, opančara, stolara ili kazandžija. I svi su bili najbolji u svojoj branši, nosili su epitete najboljih, često su im pripisivane magične moći.
Znalo se da su najbolji kovači u Kruškiku , čamdžije u Dolini i Novom Selu, kazandžije u Kočićevu, a mlinari u Novoj Topoli. Na vodenicu se išlo u Turjak i Podgradce, te u Jurkovicu, najbolje bačve i burad izrađivali su majstori u Bistrici, a sepete pleli Romanovčani.
Danas se stari zanati pominju u sjećanjima, u etno selima ili na manifestacijama. Jedna od njih se sprema po treći put u Gradišci. Riječ je o manifestaciji ‘Dani starih zanata’, koje je u kalendar ‘Gradiške jeseni’ uvrstio Kulturni centar Gradiška.
Željko Blagojević, direktor ove prestižne ustanove kaže da stari zanati zaslužuju da barem jedan dan budu na pijedestalu.
-Zanati i zanatlije su nekada zapošljavale, proizvodile i prehranjivale narod. Čestite zanatlije zajedno sa dobrim poljoprivrednicima su školovale čitave plejade dobrih stručnjaka, od ljekara do profesora i inžinjera. Na žalost stari zanati gube bitku sa vremenom i lagano odlaze u udžbenike istorije, a alati među muzejske eksponate, rekao je Blagojević.
Boško i Rajko brane boje metalaca
Umijeće metalskih majstora po treći put na ‘Danima starih zata’ će pokazati osamdesetdvogodišnji kovač Rajko Bakić i desetak godina mlađi kazandžija Boško Despotović.
Rajko priča da je nekada otkivao motike, sjekire i druge alatke, izrađivao potkovice za konje , spremao plugove za oranje i od čekića i nakovnja časno i pošteno živio.
-Dobar kovač morao je znati kovati, ali njegov majstorluk se cijenio time kako je kalio čelik. Nekada sam imao mnogo posla, danas je moj zanat gotovo zaboravljen, rekao je Bakić.
Boško Despotović izučio je kazandžijski zanat u Novoj Gradišci, a potom je do penzije radio u dalekoj Australiji. I sada po malo radi za svoju dušu u Kočićevu, selu na granici između Gradiške i Srpca.
-Oduvijek se cijenio dobar kazandžija. U suštini i ja sam kovač, kovač bakra, to je vrlo teško, ali lijepo zanimanje. Iskovao sam na desetine kaznova, moje rukotvorine nalaze se na gotovo svim kontinentima, kaže Despotović.
Dario Škorić , mladi pčelar i najbolji pletač trnki u regionu
Dario Škorić, mladi pčelar iz potkozarskog sela Jazovac važi za jedog od najiskusnijih i svestranijih pčelara uregiji, bez obzira na činjenicu da je tek zagazio u četvrtu deceniju života.
Dario trenutno ima 60 pčelinjih društava i godišnju proizvodnju od 1.500 kilograma meda, za čiji plasman ne brine.
Osim po kvalitetnom medu Dario je nadaleko poznat i po proizvodnji trnki od raževe slame. Za te potrebe Dario posije raž i obezbijedi dovoljno kvalitetne slame za pletenje trnki.
Trnke od ražene slame su nekada imale široku primjenu a sada se većinom koriste za skidanje pčelinjih rojeva sa stabala. Dario ih proizvodi i za svoje potrebe, ponešto i za prodaju.
-Pčelinji rojevi često napuštaju sanduke, ukoliko su oni puni meda ili pčela, te traže druga mjesta. Oni se hvataju za grane obližnjeg drveća i tada je potrebna velika vještina da bi se pčele pokupile i smjestile u novu košnicu. Potpuno sam ovladao tehnikom ipletenja trnki, ali i hvatanju rojeva u njih, kaže Škorić.
Remenar ostao bez posla
Remenarski zanat u čitavoj regiji čuva od zaborava Ranko Vukotić iz sela Kozinaca.Ranko je zanat počeo izučavati prije šest decenija.
-Počeo sam kao učenik1960. godine. Sedamdesetih godina sam bio zatrpan poslom i narudžbama, uglavnom se radila oprema za konje. Danas nema posla, napravim tek po neki kajiš za hlače, psa ili remen za harmoniku. Ipak ohrabruju me informacije da se oživljavaju konjički klubovi i da se ljudi vraćaju fijakerima, čezama i zaprežnim kolima. Biće posla odmah i za mene, kaže Vukotić.
Svoje umijeće za razbojem za tkanje vrlo rado na ‘Danima starih zanata’ pokazuje Jovanka Kisin, a sa preslicama i vretenima Rosa Vuković i Dragija Lončar. Boško Đurašinović spada u posljednje obućare , a čamdžija Branko Račić osim što pravi čamce, plete i ribarske mreže. Dani starih zanata obiluju i dobrom etno muzikom jelom i pićem, te izložbom starih alata i ručnih radova.
Stari zanati i u poeziji
Svoj doprinos zanatlijama i starim zanatima obavezno daje i potpisnik ovih redova i to stihovima. Jedan odlomak pjesme ‘Da nije starih zanata’ poklanjamo i čitaocima ‘Agrosavjeta’.
Da nije stolara i njegove pile
Na čemu bi posteljine bile
Ne bi bilo ni stola, ni kreveta
Ni slavlja, ni ljubavi, ni djeteta
Ne bi bilo na krevetu vatre
Da nisu tkale žene i natre.
A tek kovač što željezo kuje
Pa mu ruke od čekića bruje
Skovao je i mač i kosu
Koja kosi i travu i rosu
Kovač je kažu kovač svoje sreće
Kao i umorni pekar iz smjene treće
Ili pčelar kad oplete trnke
Brico kad skrati kose rasne crnke
Kazandžija kad napravi kazan za rakiju
Oštrač kad naoštri noževe i čakiju
Kad obućar popravi ženske sandale
U koje idu nogice male
E to su od pamtivijeka stari zanati
Za koje trebate čuti i znati
‘Dani starih zanata’ obiluju i dobrom etno muzikom jelom i pićem, te izložbom starih alata i ručnih radova. Upravo ovi dani otvaraju ‘Gradišku jesen’ i na najbolji način govore o našim lijepim selima, zanatima i običajima.
Izvor: AgroSavjet
PROČITAJTE:
Kraljevi čuvarkuće – Imaju 196 vrsta (VIDEO)
Uzgoj puževa skupa investicija, ali se uloženo vraća u drugoj godini
Počeli uzgajati romanovske ovce novcem od podrške porodiljama