Spaljivanje strnjišta žetvenih ostataka nema nijednu korisnu osobinu! Samo štetne!

Spaljivanje strnjišta ima višestruke dugotrajne štetne posljedice.

Štete na zemljištu prouzrokuju visoke temperature jer:

- ubijaju korisne mikroorganizme, što smanjuje prinos budućih usjeva;
- uništavaju cjelokupan azot, koji je potrebno naknadno nadomestiti đubrenjem;
- smanjuju sadržaj humusa u zemljištu, a za stvaranje 1 cm humusa potrebno je 100 godina.

Spaljivanje strnjišta nanosi štete i životnoj sredini:

- dim i i štetni gasovi zagađuju atmosferu;
- promjene u sastavu tla remete biološku ravnotežu i time ugrožavaju agroekosistem;
- vatra uništava staništa ptica i životinja;
- paljenja u blizini nacionalnih parkova i rezervata prirode uvijek mogu da dovedu do požara sa katastrofalnim posljedicama u ovim zaštićenim oblastima.
Sa stanovišta bezbijednosti u saobraćaju, dim koji nastaje spaljivanjem može da iznenada ili trajno prekrije saobraćajnice i posredno izazove udese sa ljudskim žrtvama i velikom materijalnom štetom.

Spaljivanje žetvenih ostataka je ZAKONOM ZABRANJENO I KAŽNjIVO

ŠTA TREBA RADITI?

1. Ljuštenje strnjišta
- Što prIJe nakon žetve zaorati strnjište na dubinu od 10 do 15 cm, što zavisi od tipa i vlažnosti zemljišta i količine žetvenih ostataka.
- Preporučuje se da se sa zaoravanjem doda i azot u količini od 20 do 50 kg/ha Ova količina azota obezbeđuje nesmetano razlaganje biljnih ostataka čija je masa kod ozime pšenice 3-7 t/ha.
2. Oranje strnjišta na punu dubinu
- Što prIJe nakon žetve zaorati strnjište na punu dubinu od 15 do 25 cm, što zavisi od tipa i vlažnosti zemljišta i količine žetvenih ostataka.
- Istovremeno sa oranjem neophodno je unijeti mineralno đubrivo i stajnjak. Posle oranja brazdu treba zatvoriti upotrebom valjka, drljače ili sjetvospremača, da bi se zemljište izravnalo i time umanjio gubitak vlage.