Slabiji rod šljiva u Čileu i SAD, proizvođačima koji su snabdijevali 50 odsto svjetskog tržišta, doveo je do velike potražnje za suvim šljivama iz Srbije.
Tako se ukazala šansa za srpske proizvođače, ali naša zemlja jednostavno nema kapacitete da se nametne na svjetskom tržištu, rekao je za Biznis.rs generalni sekretar Srpske asocijacije proizvođača suvih šljiva Aleksandar Jovanović.
Nakon nekoliko teških godina, šljiva se ove sezone vratila na velika vrata. Iako je rod bio lošiji uslijed sušnog perioda, otkupna cijena za ovu voćku bila je više nego odlična, tako da je sve više voćara koji se odlučuju da prošire zasade, ali i da po prvi put posade šljivu. Interesovanje za jesenju sadnju voća u Srbiji ove godine bilo je veće nego ikad, pa su i kupci požurili da se na vrijeme obezbijede kvalitetnim sadnim materijalom.
“Rod šljiva ove sezone je prosječno dobar, ali od toga se osuši oko pet procenata. Maksimum dosadašnje proizvodnje bio je 6.000 tona od čega se 90 odsto izvozi, pa se zbog toga stvorila slika o našoj zemlji kao budućem lideru“, ističe Jovanović.
Ono što dodatno utiče na veliko interesovanje za sadnice šljive je i mogućnost njenog sušenja, što pruža mogućnost veće zarade. Ipak, izvoz šljive u svježem stanju za većinu voćara nije profitabilan, pa se mnogi odlučuju za sušenje plodova i na taj način ih distribuiraju kod inostranih kupaca.
“U izvozu je prosječna cena dva evra, ali sve zavisi od kvaliteta i sorte šljive, tako da najkvalitetnije mogu da idu do 2,5 evra”, precizira Aleksandar Jovanović.
On navodi da svakodnevno stižu upiti iz različitih dijelova svijeta, pokazujući interesovanje za suve šljive iz Srbije. Osim iz Evropske unije, zahtjevi stižu iz Sjeverne Afrike, Irana i Turske. Tradicionalno najveći izvoz je na rusko tržište.
“Srpske suve šljive imaju manje šećera, a više vlakana, u poređenju sa većinom iz aktuelne ponude na svjetskom tržištu. Proizvodimo suve šljive poštujući najviše standarde kvaliteta i zdravstvene ispravnosti hrane u svakom koraku industrijskog procesa. Osim što su nam količine za svjetsko tržište minimalne, morali bismo kao proizvođači više da poklonimo više pažnje promociji, ali za nju su potrebna i sredstva“, zaključuje Jovanović.