Praznici se bliže, a za prasetinu, jednu od omiljenih stavki na trpezi, građani u Srpskoj će morati izdvojiti najmanje deset maraka po kilogramu žive vage, koliko ovih dana košta i jagnjad.
Praseće pečenje neizostavni je dio trpeze za Vaskrs, ali i glavno jelo za Đurđevdan, jednu od najčešćih slava kod Srba, što ovih dana povećava potražnju za svinjama, čiji je fond i dalje desetkovan zbog afričke kuge, koja je proteklih godina opustošila farme.
Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS Mišo Maljčić kazao je za „Glas“ da cijene prasadi u Evropskoj uniji trenutno rastu, što će se reflektovati i na domaće tržište, jer je zbog hladnoće kasnilo punjenje tovilišta.
“Kako dani budu odmicali, sve teže će biti ispuniti zahtjeve kako tova, tako i pečenjara. Pojava slinavke i šapa u Evropi i uvođenje mjera će vjerovatno uticati na veću potražnju domaćih proizvoda”, rekao je Maljčić.
Dodao je da će prasad kod uzgajivača pred praznike koštati deset maraka po kilogramu žive vage, dok će cijena kod preprodavaca sigurno biti i viša.
“Kilogram žive vage trenutno se kreće između sedam i osam maraka. Kako bi se na vrijeme obezbijedili građani već sada rezervišu prasad za Vaskrs i slave koje predstoje”, rekao je Maljčić.
Kilogram prasećeg pečenja u pečenjari „Carstvo“ u Banjaluci pred praznike će koštati 35 maraka, za tri marke više u odnosu na trenutnu cijenu.
“Narudžbe za pečenje su uveliko počele. Prasad kupujemo i držimo kod sebe te po potrebi koljemo i pečemo. Za čišćenje, pečenje i pregled praseta do 40 kilograma trenutno je potrebno izdvojiti 75 maraka. Međutim, sve više građana naručuje po dva tri kilograma pečenja, odnosno nekoliko ovala mesa. Kilogram prasećeg pečenja u maloprodaji trenutno je 32 marke”, kazali su u ovoj pečenjari.
Za razliku od svinjogojstva, ponuda uzgajivača ovaca nikada nije bila bolja, dok potražnja, kažu, nije na zadovoljavajućem nivou.
Predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza RS Milan Ćirić kaže za „Glas“ da jagnjad već neko vrijeme košta deset maraka po kilogramu žive vage te da ne planiraju pretprazničnu korekciju, jer ih gotovo više niko ne kupuje za Božić ili Vaskrs.
“Ponuda nije nikad bila bolja. Taman polovinom aprila jagnjad stiže. Međutim, sada malo ko uzima jagnje od uzgajivača, građani uglavnom odu u pečenjare kupe dva-tri kilograma mesa i to je to”, kazao je Ćirić.
Dodao je da su domaćinstva prije imala mnogo više članova, zbog čega im je i cijelo jagnje bilo malo, a danas se sve svelo na tri-četiri osobe, kojima je puno i oval mesa.
“Glavno tržište nam je FBiH. Bez obzira na to što ne slave Vaskrs i Đurđevdan, zbog prvomajskih praznika dijaspora dolazi kući. Najviše posla svakako imamo tokom jula i avgusta, kada oni počnu dolaziti na godišnji odmor, tada prodamo sve što imamo”, istakao je Ćirić.
Ovčarska proizvodnja, kaže on, već duže vrijeme ide silaznom putanjom, jer je malo ko spreman da se žrtvuje i radi toliko, plus što isplativost nije nikakva.
Zaštita
Milan Ćirić istakao je da posljednjih 30 godina niko nije pokušao da zaštiti domaću proizvodnju osim Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, koje je preduzelo niz mjera.
“Dovoljno je samo reći da je naše ministarstvo zaslužno za uvođenje uzimanja uzoraka krvi od životinja na granici, što u posljednjih 30 godina uvoznicima niko nije smio ni spomenuti”, kazao je Ćirić, dodajući da bolesti poput slinavke i šapa te afričke kuge dolaze iz inostranstva.