Pasulj je dobar predusjev, koristan za njivu. On je okopavina, biljka sa kratkom vegetacijom i azotofiksator.
Tokom njegove vegetacije kultiviranjem se mogu uništavati mnogi korovi. Moguća je i primena specifičnih herbicida protiv višegodišnjih uskolisnih korova.
Zemljište posle pasulja je dobrih fizičkih osobina, sa dosta azota, čisto od korova. Do sjetve naredne kulture ima dovoljno vremena da se izvrši valjana priprema. Sve ovo treba imati u vidu ne samo kad se odlučuje za gajenje pasulja već i kad se procenjuje koliko se dobilo od njegovog gajenja.
Institut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad stvorio je rodne sorte pasulja dobre plastičnosti i adaptabilnosti. To podrazumjeva da one mogu u izvjesnoj mjeri da se prilagode promjenljivim vremenskim prilikama, napadima izazivača bolesti i štetočinama, kao i manjim promašajima u agrotehnici. Sem toga, rod te sorte mora da odgovara navikama i ukusima, jednom rečju — željama kupaca. Zbog svega toga su rađene na bazi naših starih, tradicionalnih sorti.
Od bijelih pasulja tu su sorte pljosnatog zrna, DVADESETICA i MAKSA, i okruglastog zrna srednje krupnoće, BELKO i BALKAN. ZLATKO, jedinstvena sorta zlatnožutog zrna, omiljen je kod proizvođača tradicionalne i organske hrane. SREMAC i SLAVONSKI ŽUTOZELENI sa svojim izvanrednim „starinskim“ kvalitetom i ukusom zrna razlikuju se po dužini vegetacije.
Ove sorte su uspravnog, čvrstog stabla koje ne poleže. Srednje su bujnosti, a prvu mahunu formiraju na visini od oko 20 cm. Masa 1.000 zrna iznosi 250–450 g. Kratke su ili srednje vegetacije, što znači da od nicanja do zrelosti prođe 65–80 dana. Slabo su osjetljivi na bakterioze, ili kako se kod nas zove, plamenjaču, ali ih treba preventivno tretirati bakrom u fazi razvoja tri prava lista, što je oko tri nedelje nakon nicanja. Pogodni su za mehanizovano pribiranje. Tolerantni su na sušu, ali im je prinos preko 2 t/ha u suvom ratarenju, a preko 3 t/ha kada se gaje u navodnjavanju. Sem toga što su u uslovima navodnjavanja prinosi pasulja značajno veći, i zrno je kvalitetnije pa se lakše realizuje na tržištu. To se odnosi na konvencionalnu proizvodnju, ali i na savremene sisteme uzgoja usklađene sa što uspješnijim očuvanjem prirode.
Dobri su kada se gaje u čistom usjevu i u kasnoj proljećnoj sjetvi, krajem aprila i početkom maja. Mogu se gajiti i u združenom usjevu, npr. sjetvom u naizmjenične trake pasulja i nekog visokog usjeva, najčešće kukuruza.
Najvažnije je izabrati adekvatnu širinu traka oba usjeva da ne bi bilo teškoća u proizvodnji, a da efekti združivanja usjeva budu najveći. Poslednjih godina kod nas se sve češće gaje u mladim zasadima lješnika ili nekog drugog voća, gde se ujedno osigurava dobro iskorišćen i obrađen međuprostor, ali i dodatno obezbijeđen azotom, koji ova mahunjača usvaja iz vazduha.
Navodnjavanje je obavezno u postrnoj ili letnjoj sjetvi pasulja. Najčešće je potrebno već i za nicanje. Sjetva postrnog usjeva mora se izvršiti najkasnije početkom jula, a pasulj bude zreo do prvih mrazeva u oktobru. Rod naših sorti iz ovog načina gajenja je vrlo visok i izuzetno kvalitetan.
Razlozi neadekvatnih i niskih prinosa su mnogobrojni, a najčešće sa malo razmišljanja i pažnje greške mogu biti izbegnute.
Pasulj se često sije na najsiromašnijim i najzakorovljenijim parcelama. Naravno da za ostvarivanje visokog prinosa pasulja zemljište mora biti obezbeđeno u hranivima.
Količina hraniva zavisi od agrohemijske analize zemljišta i planiranog prinosa. Potrebno je da pasulj ima lakopristupačna azotna hraniva posebno u prve tri nedelje, a dobru izbalansiranost hraniva tokom cikele vegetacije.
Pasulju se u prvim fazama razvoja vrlo sporo razvija nadzemni deo, pa je slabe pokrovnosti i konkurentne sposobnosti prema korovima. Ako želimo visoki prinos moramo izabrati parcelu što čistiju od korova.
Prilikom sjetve najčešće su greške u vremenu sjetve, načinu i normama sjetve i izboru sjemena neophodnih sjemenskih kvaliteta.
Sa sjetvom se u proljeće najčešće žuri. Sjetva u dobro zagrejano zemljište omogućava brzo i ujednačeno nicanje pasulja. To je u našim klimatskim uslovima najranije nakon 20. aprila, a najbolje je od 25. aprila do 10. maja.
Planiran broj biljaka treba da je oko 420.000/ha i za to je potrebno oko 150 kg/ha sjemena.
Često se pasulj sije na veća rastojanja, sa smanjenom sjetvenom normom.
Logična posljedica su loše pokrivena njiva na kojoj se lošije čuva voda i ima više korova, mahune na zemlji koje trunu i u njima su zrna lošijeg tržišnog kvaliteta, smetnje u žetvi, i, naravno, niži prinosi. Još ako je sjeme nesortno, niže klijavosti i lošijeg zdravstvenog stanja, problemi se uvećavaju.