Četvrtak, 27 Januara, 2022
spot_img
NaslovnicaMagazinPriče sa selaRadeći u baštu neće vam biti potrebna ni teretana, ni so­larijum, ni...

Radeći u baštu neće vam biti potrebna ni teretana, ni so­larijum, ni psihijatar

U bašti diplomiranog inženjera za zaštitu bilja Vojislava Tomića, u selu Majur kod Šapca, biljke štite jedna drugu. List uz list rastu razne vrste povrća, ljekovite i začinske biljke, aronija, sibirski limun, jabuke kaki…

Moja ljubav prema biljkama i bašti potiče iz ranog dje­tinjst­va, kada još nisam imao predstavu čime ću se baviti u životu. Mis­lim da najviše zasluge za to imaju moj otac, koji je bio lovac, lju­bi­telj pri­rode, pčelar, kao i deka koji je imao bašticu, voćnjak, gdje sam provo­dio mnogo vremena stičući prva znanja o gajenju biljaka, životu pčela i drugom – počinje priču o baštovanstvu Vojislav Tomić (38) iz Šapca, diplomiran inženjer za zaštitu bilja i asistent na smjeru Zaštita bilja, Akademije strukovnih studija u Šapcu, dodajući da se danas trudi da na istoj zemlji na kojoj je rastao, u selu Majur kod Šapca, napravi za suprugu i dvije kćer­ke ambijent iz svog detinjstva. I u tome je uspio.

Pročitajte: Kako izbjeći greške prilikom uređenja vrta

– Trudim se da bašta bude zasnovana na principima organske proizvodnje, što je sasvim prirodno u omalenoj porodičnoj bašti, u kojoj nije naglašena želja za pro­fitom. Na svojoj stranici Instagrama #bashtarenje trudim se da promovišem takav vid baštovanstva i načina života. I pored znanja stečenog na fakultetu, svaki dan učim od vrijednih, iskusnih ljudi. Posebno mi je drago što se spontano oformila mala zajednica baštovana, u kojoj razmenjujemo znanje, sjeme i sadni materijal. Tako čuvamo stare, autohtone sorte. Stare sorte su dragocjene i takoreći zaboravljene u vremenu u kome se sve gleda kroz novac. Ipak, moj je utisak da mladi ljudi uviđaju važnost očuvanja i gajenja starih sorti.

Kao i u svakoj bašti koja je zasnovana na principima organske proizvodnje, Vojislav gaji raznovrsne biljne vrste, poštujući, kako kaže, dobrosusjedske odnose, tako da ima začinske i ljekovite biljke, povrće, cvijeće, voće, ali bez klasičnog parvolinijskog postrojavanja, čime se stvara specifičan agro-ekosistem, koji ima svoje zakonitosti – otpornost, biodiverzitet, što i jeste cilj organske bašte.

– Smatram da su začinske i aro­ma­tične biljke posebno zahvalne za gajenje, mahom su višegodišnje, ne zahtijevaju mnogo pažnje. Mogu se iskoristiti na različite načine – kao začin, čaj, prirodan pesticid ili đubrivo, a njihov doprinos u bašti je veliki. One, s jedne strane, od­bijaju mnogo štetnih insekata svojim mi­risom, a s druge, privlače korisne insekte oprašivače, koji su nažalost ugroženi u današnje vrijeme – kaže Vojislav.

Od gajenih začinskih i aromatičnih biljaka, u bašti se nalaze: lavanda, ruzmarin, žalfija, nana, bosiljak, majčina dušica, origano, kaloper i mnoge druge, a u spontanoj flori na placu, kao samonikle, mogu se pronaći druge korisne i lekovite biljke, poput hajdučke trave, koprive, gaveza, divlje nane, maslačka, bokvice, divljeg zelja, divlje kupine, koje Vojislav koristi u ishrani ili za spremanje bio-pesticida. U blizini je i šuma bogata srijemušem, koji se u sezoni koristi svjež, u čorbi li proji, a dio „završi” u tinkturi i rakiji. Pored starih, autohtonih vrsta voćki, mjesto su pronašle i aronija, sibirski limun, jabuke kaki… a na pitanje da li je bašta hobi ili posao, Vojislav odgovara:

– Baštovanstvo je za mene ipak hobi, nemam želju za zaradom, viškove proiz­vod­a vrlo rado poklanjam rodbini, prijate­ljima, komšijama. Ono što bih u buduć­nosti volio da radim jeste obrazovni prog­ram, pogotovo za decu, na kome bi se po­laznici na licu mjesta, u bašti, upoznali sa os­nov­ama gajenja biljaka, sa insektima i živim svijetom, sa kompostiranjem i dru­gim vi­dovima reciklaže. Danas su djeca ve­ćinom izgubila kontakt sa zemljom i biljkama. Ipak, sudeći po svojoj deci i njihovim drugarima, decu ne treba mnogo motivisati, potrebno je samo dati im kanticu za zalivanje, lopaticu, puno pažnje i ljubavi i mali baštovani će se lako zainteresovati. Često se šalim da je moja petogodišnja kćerka u bašti uz mene naučila više o biljkama i svijetu insekata od nekih mojih studenata, da bi položila kolokvijum sa višom ocenom od njih.

Vojislav dodaje da iako raspolaže nevelikom zemljom, razgovorom o gajenju biljaka nastavlja se očuvanje prirode, a kroz sušenje, konzerviranje i pravljenje zimnice. Bavljenje biljkama omogućava mu da više vremena provodi sa porodicom i prijateljima – posebno zadovoljstvo je upravo spremanje hrane od plodova iz bašte, jer osim što je svjestan čime (ni)su biljke tretirane, ukus i miris plodova podsjeća ga na djetinjs­tvo i ne mo­že se porediti sa plo­do­vima iz stan­dardne proizvodnje.

– Uz malo maslinovog ulja, limuna, soli i začins­kih biljaka, svako povrće iz bašte može zablistati na stolu kao salata ili čitav obrok. Džemovi, slatka, voćni sokovi, ukise­ljeni plodovi, čajevi, suvi začini i plodovi, pa i domaća rakija koju pravim, svake godine nađu se u ostavi svakog baštovana, a mogu doprinijeti i kućnom budžetu – dodaje Vojislav.

Što se tiče dugoročnih planova, Vojislav namjerava da imanje u potpunosti bude samoodrživo, uz gajenje živine, zečeva i koza. A svima savjetuje da krenu njegovim primjerom:

– Ukoliko se pojedinac ili porodica odluče da pokrenu avanturu “baštarenja”, inspirisani mojim primjerom, biću zado­vo­ljan i smatraću da vrijeme koje sam “ostavio” na društvenim mrežama nije bilo uzaludno. I kao što jedna šala kaže, radeći u baštu neće vam biti potrebna ni teretana, ni so­larijum, ni psihijatar, a imaćete i svoj para­dajz. Mislim da u tome ima dosta istine.

 

POVEZANI ČLANCI
spot_img

NAJNOVIJE VIJESTI

Aktuelno

plastenici

RANO POVRĆE U PLASTENICIMA – U Batkoviću počela sjetva rasada

Semberski povrtari koji proizvode rano povrće u plastenicima, počeli su sjetvu rasada. Rani kupus već je pikiran, počela je sjetva paprike, a početkom februara...