Zemljište na kom rastu i plodonose voćke, mora sadržati sve hranljive, neophodne sastojke.
Đubrenje se direktno odražava na plodnost i strukturu zemljišta. Njime se reguliše trajanje vegetacije, porast vegetativne mase, poboljšava rodnost i kvalitet plodova, kao i otpornost prema niskim temperaturama, bolestima i štetočinama.
U voćnjaku zbog prevencije i smanjenja zastupljenosti pojave biljnih bolesti i štetočina, koje prezimljavaju na i ispod opalog lišća, najbolje ga je sakupiti, iznijeti iz voćnjaka i spaliti, pa tek onda odraditi đubrenje. Ako u voćnjaku ima zaostalih mumificiranih plodova, kao i suvih grančica, potrebno je i njih ukloniti.
Osnovno đubrenje ima za cilj da se u zemljište unese odgovarajuća količina hraniva koja je potrebna voćkama, zato što se tokom vegetacije trošenjem hraniva njegova koncentracija u zemljištu smanjuje.
Đubrenje voćaka u ovom periodu obavlja se sa organskim i mineralnim đubrivima i ona se rasturaju po cijeloj površini voćnjaka.
ORGANSKA ĐUBRIVA
Od organskih đubriva najčešće se koristi stajnjak (zgorelo ili poluzgorelo stajsko đubrivo). Stajnjak je potrebno unositi u zemljište svake 3-4 godine, u količini 30-40 tona po hektaru. To je naročito potrebno ako su ta zemljišta slabije obezbeđena humusom (najčešće se koristi goveđi stajnjak).
Pročitajte: Đubrenje voćaka prije zasnivanja zasada
Stajnjak reguliše ishranu voćaka, bitno popravlja fizičke osobine zemljišta, vodno vazdušni i toplotni režim. Reguliše strukturu zemljišta, kao i aeriranje i popravku vodopropustljivosti. Stajnjak je potrebno zaorati odmah nakon rasturanja.
MINERALNA ĐUBRIVA
U ovom periodu treba koristiti i mineralna đubriva gde je sadržaj fosfora i kalijuma povećan. Odabir određene vrste NPK đubriva zavisi prvenstveno o koncentraciji hranjiva u zemljištu. Ako je u zemljištu niska koncentracija fosfora, a srednja koncentracija kalijuma, biraju se formulacije s naglašenim fosforom poput NPK 10-30-20. Kod ujednačenih koncentracija fosfora i kalijum u zemljištu prikladne su formulacije NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30.
Na crvenicama i smeđim karbonatnim zemljištima s malom koncentracijom fosfora najprikladnija su đubriva NPK 10-30-20, koja unosimo u količini 1200-2300 kg/ha, zavisno o hemijskoj analizi zemljišta. Fosfor i kalijum sporije razlažu, pa su dostupni biljkama u dužem periodu.
Na rendzinama, karbonatnim zemljištima siromašnim hranivima, pseudoglejima (smeđim zemljištima) najprihvatljivije vrste NPK su NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 čije se količine kreću od 1400-2700 kg/ha. Kisela zemljišta i crvenice zahtijevaju kalcijum, pa se on unosi putem kalcijum karbonata ili kalcijum magnezijum karbonata u količini 4-6 tona po hektaru.
Navedena mjera naziva se kalcifikacija i izuzetno je bitna mjera za pripremu staništa za nove biljke. Kalcifikacijom prvenstveno unosimo kalcijum koji ima višestruku ulogu u zemljištu, i to; kao biljno hranivo, neutralizator kiselosti, te gradivni sastojak strukturnih koloida.
Od vremena primjene đubriva zavisi i njegova formulacija. Tako se manji sadržaj azota primjenjuje u jesen, a kako se sadržaj azota povećava i vrijeme njegove primjene se pomjera ka vegetaciji. Azotna đubriva je bolje dodavati tokom vegetacije, kada ih voćke mogu maksimalno iskoristiti, a fosfor i kalijum kroz složena osnovna đubriva. Ova đubriva treba unositi dublje u zemljište.
Đubriva u voćnjaku treba rasturiti prije obrade zemljišta, i to prvo treba dodati mineralna, potom organska, pa tek onda vršiti oranje ili freziranje zemljišta. Dubina zavisi od tipa zemljišta, korjenovog sistema voćaka, kao i od vremena izvođenja. Ako je korjenov sistem plitak, ako je zemljište bilo pod ledinom ili su zasadi gusti, dubinu treba postepeno povećavati. Obradom se postiže aeracija zemljišta, poboljšava se vodni i toplotni režim zemljišta, korjen se lakše razvija, lakše se usvaja i hranivo.
Ako su voćnjaci podignuti na većim kosinama, dovoljno je obraditi površinu oko stabla voćke. Kada bi na ovakvom terenu obavili oranje cijele površine zasada, usled padavina bi došlo do spiranja zemljišta, ogoljavanja korjenovog sistema što bi moglo dovesti do stradanja korjenovog sistema usljed zimskih mrazeva. Obrada zemljišta se primjenjuje samo na terenima koji nisu podložni spiranju zemljišta.
Da bi đubrenje mineralnim đubrivima imalo efekat neophodno je svake četvrte godine izvršiti agrohemijsku analizu zemljišta kako bi koristili adekvatna đubriva i ostvarili željene prinose.
(Autor Mr. Milana Mišić je izvršna direktorica Incijative za poljoprivredu, ruralni razvoj i životnu sredinu AREA, Banjaluka)