Orezivanje lijeske je mjera kojoj treba posvetiti veliku pažnju. Ožiljene ljetoraste najbolje je presaditi u rastilu i tu držati tri do četiri godine da bi se dobile jake sadnice.
Treba voditi računa o tome da ona rađa na jednogodišnjim grančicama, te stoga orezivanjem moramo uticati da se razvije što više ovih grančica. Na vrhu rodnih grančica nalaze se samo pupoljci drveta, na sredini pupoljci muških cvjetova, a na donjem dijelu pupoljci ženskih cvjetova. Stoga gdje ima dovljno radne snage, preporučuje se da se najgornji dio rodne grančice, gdje nema cvjetova, održe u doba zimskog mirovanja. Time će se pojačati razvitak plodova.
Gdje nema mogućnosti da se svake godine prorjeđuje krošnja (bočno u veliki plantažama lijeske), to se čini svake druge ili treće godine. Svake godine se uklanjaju suve i oboljele grane i čiste izdanci koji stalno tjeraju iz panja (kod jednih sorti više kod drugih manje). To nam čini poteškoće ali ima veće prednosti: cvjetove na višim položajima stabla mraz manje oštećuje pa žbun redovnije rađa; omogućeno je obrađivanje, đubrenje i zastiranje zemljišta pod samim žbunom; lakša je rezidba, skupljanje polodova i zaštita od bolesti i štetočina.
PODMLAĐIVANJE LIJESKE
U kasnijim godinama kada lijeska počne da podbacuje u prinosu, treba vršiti podmlađivanje. Time se uz obilno đubrenje azotom znatno produžava period njene visoke produktivnosti (u prirodnim uslovima živi do 180 godina možda i više).
Sa podmlađivanjem obično se počinje 15. godine poslije sađenja i ponavlja se svake osme godine. Cijeli zasad ne podmlađuje se najedanput, već naizmjenično red po red. Time se ujedno omogućava bolje osvjetljenje svih žbunova u zasadu. Razumije se da odnos i raspored glavne sorte i oprašivača moraju na stablima koja se ne podmlađuju odnosno podmlađuju i za kraće vrijeme biti onakvi kakve smo predvidjeli kao najbolje. To znači da podmlađivanje lijeske treba smatrati značajnim biosistemom i unaprijed predvidjeti.
Podmlađivanje se vrši na prost način: kod lijeske sa deblom iznad račvišta, a bez debla prikraćivanjem glavnih grana na 50 cm iznad zemlje (vršeći pri tome jako prorjeđivanje žbuna i đubrenje). Kasnije podmlađivanje treba da bude nekoliko centimetara iznad prethodnog reza stoga prvo podmlađivanje žbuna sa deblom treba da je odmah iznad račvišta a podmlađivanje žbuna bez debla najviše 50 cm iznad zemlje.
Kod nas je potrebno još od prve godine rađanja sprovoditi kontrolu rodnosti. Sumnjivo je postojanje čistih, stabilnih sorti lijeske. Tu se više radi o grupama tipova, što povećava varijabilnost pod uticajem spoljne sredine.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Njega zasada lijeske poslije sadnje