Oman (lat. Inula helenium) je vrsta ljekovite i začinske biljke koja pripada trajnicama. Dio ove biljke koji se koristi je korijen, a najšira upotreba je u medicini. Korijen je okusom blago gorak, a skuplja se u jesen.
Ova biljka najčešće raste u Velikoj Britaniji, centralnoj i južnoj Europi i Aziji. Tradicionalna se oman koristi za bronhitis i astmu, kao što su to činili i drevni Grci i Rimljani.
Oman je biljka nalik na tratinčicu, ali je veličine suncokreta. Samonikla je biljka koja voli hladna i vlažna mjesta, a cvjeta u ljetnim mjesecima. Koristi se njen korijen koji se iskapa najesen.
Oman – ljekovita svojstva
Aktivni sastojci nađeni u eteričnom ulju omana i njihovi udjeli su:
alantolakton – 52.4%,
izoalantolakton – 33.0%,
eudesma – 5,7(11) – dien – 8 β – 12 olid – 1.3%,
β – elemen – 1.2%.
Najznačajniji ljekoviti učinak omana je kod problema s disanjem. Ljekovita svojstva ove biljke sadrži korijen, pa se od njega prave lijekovi ili čajevi.
Biljka omana najčešće se koristi u medicinske svrhe za:
- bolesti pluća kao što su astma, bronhitis i kašalj,
- poboljšanje probave,
- liječenje mučnine i proljeva.
Oman može djelovati opuštajuće, kao sedativ, te ima antifungalna, antibakterijska i antiparazitska svojstva. Upravo zbog tih svojstava koristi se u narodnoj medicini za rješavanje parazita u crijevima.
Međutim, ne postoji dovoljno znanstvenih istraživanja koja bi potvrdila sve učinke omana te su dosadašnje spoznaje većinom iskustvene.
“Iako antitumorski učinak eteričnog ulja omana nije potvrđen, zna se da oman ne posjeduje nijednu dosad znanu kancerogenu tvar. Jedan od sastojaka omana, β – elemen, posjeduje antikancerogena svojstva“, ističu znanstvenici, autori 13. poglavlja u knjizi Essential Oil Safety – A Guide for Health Care Professionals.
Oman – upotreba
Osim što se koristi u medicinske svrhe, svježi ili osušeni korijen omana koristi se i u prehrambene svrhe. U hrani i piću koristi se kao začin, a najčešće se od njega pripravlja čaj. Korijen omana sadrži inulin, pa se iz tog razloga koristi kao dodatak prehrani.
Svježi korijen omana može se dodati u med ili ekstrahirati u alkohol. Vino od omana ima gorkasti okus, a preporučuje se protiv tjelesnog slabljenja.
U Francuskoj i Švicarskoj koristi se prilikom proizvodnje alkohola apsinta. Osušeni korijen češće se koristi za pripremu čaja i sirupa, a može se koristiti i kao začin.
Oman se može koristiti i u kozmetičke svrhe. Najčešće se dodaje u sapune i kozmetiku zbog svog mirisa.
Od ove biljke rasprostranjeno se koriste i mast te tinktura od omana. Tinktura se najčešće upotrebljava za rješavanje crijevnih crvića, a pripravlja se od korijena ili lišća. Mast se koristi za liječenje kožnih oboljenja i rana kod životinja.
Upozorenja prije početka upotrebe
Kao i sa svime, ni s ovom biljkom ne treba pretjerivati. Prevelike količine korijena omana može izazvati mučninu, povraćanje, proljev ili žgaravicu. Prije početka upotrebe posavjetujte se s liječnikom ako niste sigurni kakvo bi djelovanje oman mogao imati na vaše zdravlje.
Osobe kojima se upotreba omana ne preporučuje su:
- trudnice,
- dijabetičari,
- osobe alergične na ambroziju ili slične biljke,
- osobe s visokim ili niskim krvnim tlakom.
“Oman može djelovati na središnji živčani sustav te postoje indikacije da može uzrokovati pospanost. Stoga se njegova upotreba nikako ne preporučuje barem 2 tjedna prije operacije koja zahtijeva primjenu anestezije”, upozoravaju stručnjaci s medicinskog portala WebMD.
Oman korijen – čaj
Ako želite napraviti čaj od korijena omana, trebat će vam 1 čajna žličica osušenog korijena. Kuhajte korijen u 500 ml vode 10 minuta u poklopljenom loncu.
Napomena:
Prirodni lijekovi na našem portalu služe kako bi pomogli ljudima. No, uvjek znajte. Ukoliko imate neki zdravstveni problem. Prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu. Bez stručnog mišljenja.
Izvor: krenizdravo.rtl.hr
PROČITAJTE:
LAZARKINJA – ČAJ I PRIRODNI LIJEKOVI
Glog kod nas raste kao korov, a mnoge bolesti liječi! (RECEPT)