Petak, 14 Juna, 2024
spot_img
NaslovnicaAgro vijestiNE INTERESUJU IH SEZONSKI POSLOVI “Nezaposleni neće da rade ni za dnevnicu...

NE INTERESUJU IH SEZONSKI POSLOVI “Nezaposleni neće da rade ni za dnevnicu od 100 KM”

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Domaći farmeri se i ove godine suočavaju sa nedostatkom radnika, tako da, i uz dnevnice od 80 maraka, te besplatan smještaj i hranu, teško pronalaze sezonace.

Trenutno, u najvećem problemu su voćari, jer je rezidba voća već krenula, ali malo ko hoće da se prihvati ovog posla.

Kako poručuju, nije im jasno da su među rijetkima oni koji su spremni da rade za pomenuti iznos, koji u današnje vreme, kako naglašavaju, svakako nije za baciti.

Primjera radi, za dvadesetak dana orezivanja stabala u voćnjacima, može da se zaradi preko 1.500 KM, što je iznos veći od jedne i po prosečne plate u Srpskoj.

Dragoja Dojčinović, predsednik Udruženja voćara Srpske, kaže da vlasnici voćnjaka nude dnevnice od 80 KM, ali da ljudi iz RS nisu spremni da rade za ove pare.

– Neće da rade ni za 100 KM, iako priznaju da nemaju posla. Zato radnike uglavnom nalazimo u Federaciji BiH, Srbiji, a dosta ljudi dolazi iz Hercegovine. Oni pristaju da rade za 80 KM dnevno, a mi im obezbjeđujemo smještaj, hranu, vozimo ih i dovozimo iz voćnjaka – kaže Dojčinović za Srpskainfo.

Kaže da rezidba traje oko 40 dana. Nije teško izračunati da za mesec dana ovog posla, jedan sezonac može da zaradi oko 2.500 KM.

– Uz to, ne moraju da se sikiraju za smještaj, hranu, prevoz. Ipak, velikoj većini ljudi ovaj posao, očigledno, nije primamljiv, bez obzira na iznos dnevnice. Uglavnom se posla prihvataju stariji ljudi, koji nemaju nikakva primanja ili imaju male penzije. S druge strane, mlađi i ljudi u nekim srednjim godinama u širokom luku izbegavaju sve sezonske poslove u poljoprivredi – ističe Dojčinović.

Dodaje da je poseban problem naći berače voća, a za ovaj posao dnevnice se kreću između 40 i 50 maraka.

– Zato se dešava da berba traje dosta duže od nekog optimalnog roka, jer je pronalazak dovoljnog broja radnika veoma često prava nemoguća misija – ističe Dojčinović.

Stočarima koji imaju velika stada je, takođe, već godinama unazad problem da nađu čobana, uprkos plati koja se kreće između 1.000 i 1.200 KM.

 

 

 

Slična situacija je i kad je riječ o radovima na njivama i u polju, gdje je malo ko spreman da se, za dnevnicu od 40-50 KM, uhvati motike ili grabulja.

Poljoprivrednicima nije jasno zašto ljudi bježe od sezonskih poslova, iako je mnogima ovo jedina šansa da zarade koju marku.

– Činjenica je da mnogim ljudima, i kad imaju priliku da nešto zarade, na pamet ne pada da rade seoske poslove. Valjda im je to ispod časti, iako je riječ o poštenom poslu od kojeg, za današnje uslove, prilično dobro može da se zaradi. Plata čobana ide i do 1.200 KM, ali stočari mjesecima znaju da traže nekog za čuvanje ovaca ili krava. I kad ga nađu, dešava se da čoban glavom bez obzira pobjegne nakon petnaestak dana – govore farmeri iz vlastitog iskustva.

Pod pretpostavkom da odradi cijelu cijelu sezonu, koja traje oko pet mjeseci, čoban bi mogao da zaradi i do 6.000 KM, što je skoro deset prosječnih plata u privredi.

Iako vlasnici stada potencijalnim pastirima pored plate nude hranu, piće i smještaj, ni to, očigledno, nije dobar motiv da se prihvate čobanskog štapa.

Jovan S. (30) iz okolini Banjaluke, koji je nezaposlen od kada je završio srednju školu, priznaje da ne bi radio kao čoban, čak ni za pomenutu platu.

– Jedne godine sam brao jabuke za dnevnicu, ali to je nešto sasvim drugo. Radi se desetak dana i to je to. Međutim, za čobane sezona, praktično, traje od proleća do kasne jeseni, a riječ je o zaista teškom poslu. Ja bih, na primer, radije radio bilo koji fizički posao, nego mjesecima trčao za kravama i ovcama. Ganjam da odem u inostranstvo, jer ovdje zaista nemam šta da tražim – kaže sagovornik Srpskainfo.

Penzioneri nemaju izbora

Ma koliko apsurdno zvučalo, oni koji se ne libe ni najtežih poslova su penzioneri koji i pod stare dane moraju da rade, bukvalno da bi se prehranili.

– Mnogi penzioneri su gladni, pa su spremni da rade i bez dnevnica, samo da bi obezbijedili bar dva obroka dnevno. Uprkos narušenom zdravlju, u zamjenu za hranu cijepaju drva i kopaju tuđe bašte, srećni što im se i za to pružila prilika. Njima je najvažnije da utole glad, za ostalo manje-više – kažu u udruženjima koja okupljaju penzionere.

Izvor: Srpska Info

POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI