Većina Amerikanaca ove ugljikohidrate unosi konzumirajući proizvode od bijelog brašna poput kolača, žitarica, hljeba i tjestenine.
Za većinu Amerikanaca značajan dio ovog masovnog unosa ugljikohidrata dolazi od rafiniranog brašna u obliku kolačića, kolača, žitarica, hljeba i tjestenine. Upravo bijelo brašno predstavlja jednu od najštetnijih namirnica za naše zdravlje.
Najraniji dokazi o upotrebi žitarica datiraju još od prije 23.500 godina kada su u Izraelu otkriveni kameni predmete i ognjišta nalik na pećnice koji su se, kako se tada pretpostavljalo, koristili za obradu žitarica i pečenje hljeba.
Upotreba i skladištenje žitarica započelo je tek 12.000 godina kasnije pojavom poljoprivredne revolucije i nomadskog načina života, što je zauvijek utjecalo na promjenu ljudske prehrane.
Od početka ove drevne poljoprivredne revolucije pa sve do prije nekih 200 godina, ljudi su jeli neobrađene, tačnije žitarice od cijelog zrna.
Cjelovito zrno žitarice ima tri komponente:
Klica: Reproduktivni dio žitarice koji klija i kasnije izrasta u novu biljku
Mekinje: tvrdi vanjski sloj zrna žitarice koji pruža zaštitu protiv grabežljivaca
Endosperm: Škrobni i unutrašnji dio zrna žitarice
Tokom vijekova ljudi su pokušavali “pročistiti” brašno od cijelog zrna prosijavanjem većih komada klica i mekinja. Međutim, tek kad su pronašli valjaonicu oko 1870., na početku druge industrijske revolucije, brašno su konačno mogli mljeti u visokorafinirani bijeli prah.
Rafinirano brašno nekada se uzdizalo zbog svoje “čistoće” i smatralo se boljim od brašna proizvedenog od cijelog zrna, međutim, tokom proteklih nekoliko decenija, nutricionisti su otkrili kako je rafinirano brašno sve samo ne zdravo.
Tri glavna problema koje izaziva konzumiranje proizvoda od rafiniranog (bijelog) brašna:
1. konzumiranje rafiniranog brašna podiže šećer u krvi i inzulin uzrokujući metaboličku disfunkciju
2. rafinirano brašno je osiromašeno hranjivim tvarima i sadrži štetne aditive
3. rafinirano brašno “izbacuje” zdraviju hranu iz ishrane
U nastavku možete pročitati 10 štetnih zdravstvenih efekata koje izaziva unos rafiniranog brašna:
Debljanje i gojaznost
SAD pati od “epidemije gojaznosti” pri čemu je dvije trećine odraslih Amerikanaca klasifikovano kao gojazno. Tome je u najvećoj mjeri doprinijela upotreba rafiniranog brašna u svakodnevnoj ishrani s obzirom na to da njegovo konzumiranje doprinosi gomilanju masnoća u krvi i samim tim usporava njihovo sagorijevanje. Bijelo brašno može, također, pospješiti upalnu mikrobiotu crijeva ili upalu uzrokovanu bakterijama u crijevima, što potiče metaboličku disfunkciju i debljanje.
Metabolički sindrom i dijabetes tipa 2
Trenutno metabolički sindrom pogađa 35 posto američke populacije, a 100 miliona Amerikanaca ima ili predijabetes ili dijabetes tipa 2 s potpunim napredovanjem. Unos rafiniranih ugljikohidrata utvrđeni je faktor rizika za otpornost na inzulin, najmoćniji uzrok metaboličkog sindroma i dijabetesa. Zapravo, izgledi za metabolički sindrom veći su za 41 posto kod ljudi koji jedu najviše rafiniranih ugljikohidrata, u poređenju s onima koji jedu najmanje. Metabolički sindrom je skupina metaboličkih poremećaja koji se očituju kao inzulinska rezistencija, nakupljanje masnog tkiva u području trbuha (abdominalna ili centralna gojaznost), visok nivo holesterola i povišen krvni pristisak.
Hipertenzija (povišen krvni pritisak)
Decenijama se dijetalna mast pogrešno krivila za izazivanje kardiovaskularnih bolesti. Također, načinjene su i greške u američkim prehrambenim smjernicama koje su navodno sadržavale konzumiranje niskog udjela masti i ugljikohidrata. Nažalost, upravo zahvaljujući tim smjernicama Amerikanci su jeli više rafiniranih ugljikohidrata, što je doprinijelo povećanju kardiovaskularnih bolesti.
Kancer (rak)
Neka ranija istraživanja također ukazuju na povezanost između konzumiranja prerađenih ugljikohidrata, poput bijelog brašna i rizika od obolijevanja od raka. Veliki procenat unosa prerađenih ugljikohidrata povezan je s umjerenim, ali ipak statistički značajnim nastankom karcinoma dojke, debelog crijeva i endometrija. Tako štetan utjecaj rafiniranih ugljikohidrata može imati dvostruki efekat ukoliko se u ishrani kombinuju s nezdravim sastojcima poput standardne američke prehrane – industrijskih ulja i aditiva u hrani.
Kognitivna (spoznajna) umanjenost ili oštećenje
Istraživanja su pokazala kako su inzulinska rezistencija i hronično povišen šećer u krvi glavni faktori rizika od kognitivnog oštećenja poput i nastanka Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Otpornost na inzulin potiče disfunkciju mozga ometajući transport glukoze u mozak i samim time izazivajući neuroinflamaciju i mijenjajući sinoptičku plastičnost (koja šteti mozgu i ometa sposobnost učenja i pamćenja) te stimuliše pojavu napredne glikacije (starenja) mozga.
Ovisnost o hrani
Poznato je da rafinirani ugljikohidrati izazivaju ovisnost o hrani, stanje u kojem se određena hrana, uključujući prerađene proizvode od brašna s viškom soli ili šećera i lošim mastima (krofne, pereci), konzumira u količinama koje prelaze energetske potrebe tijela. Ovisnost o hrani također izaziva prekomjernu potrebu za hranom i nedostatak samokontrole.
Depresija
Ishrana bogata rafiniranim ugljikohidratima povezana je s povećanim rizikom od depresije. Iako je ova veza dvosmjerna, depresivne osobe imaju tendenciju da “samoliječe” svoju depresiju hranom s visokim udjelom ugljikohidrata, s druge strane, rafinirano brašno može također doprinijeti depresiji izazivajući sistemsku upalu i promjene raspona šećera u krvi.
Akne
Dok su dermatolozi dugo osporavali uzrok prehrane u nastanku akni, sada je već dobro poznato i provjereno da rafinirani ugljikohidrati doprinose razvoju i napredovanju ovog frustrirajućeg stanja kože. Zanimljivo je da akne ne postoje među lovačkim zajednicama u kojima se rafinirani ugljikohidrati ne koriste u ishrani, dok, s druge strane, one postaju sve učestalije kožno oboljenje u industrijskim društvima koja uglavnom žive na zapadnjačkoj prehrani.
Gluten
Osim visoke gustine ugljikohidrata, rafinirano brašno je također izvor još jednog potencijalno problematičnog sastojka – glutena. Izraz “gluten” odnosi se na porodicu proteina koji se nalaze u pšenici, raži i ječmu koji su odgovorni za elastičnu teksturu tijesta. Gluten je možda najpoznatiji po svojim štetnim djelovanjima kod ljudi koji imaju celijakiju, stanje u kojem tijelo pokreće imunološki odgovor na gluten, što rezultira značajnim oštećenjem tankog crijeva. Važno je napomenuti da gluten nije problem svima. Iako je istina da je intolerancija na gluten dosta češća nego što se ranije vjerovalo, statistika sugeriše da je pogođena barem jedna od 10 osoba.