U zavisnosti od lokacije i umješnosti pčelara da pripremi svoja pčelinja društva za zimovanje, količina hrane u košnicama je različita. Oni koji su računali na povoljne vremenske prilike i pozne unose, a gdje se nisu desili, ustanoviće nedostatak zimnice, što ozbiljno ugrožava prezimljavanje.
Tradicija dobre prakse dugogodišnjih pčelara nas upućuje na to da o zimovanju valja misliti još kada se zavrti centrifuga poslije bagremove paše. Tada se priprema prava zimnica, odlažu ramovi ovog predivnog meda bogatog čistom energijom, svarljivog bez ostataka. Ramovi poklopljenog bagremovog meda biće blagodet i pčelama i njihovom vlasniku kada hrane počne da ponestaje. Ulaganjem u košnicu unosimo neophodnu hranu i sigurnost da će društvo s proleća krenuti u intenzivan razvoj. Međutim, neuki ili nemarni pčelari, u želji da ostvare značajne prinose, u glavnoj kvalitetnoj paši opljačkaju košnice i tada je nužno zlo „kandi“–šećerno-medno testo ili pogača, kako je već odomaćeni naziv.
Mnogo je proizvođača pogača koje se mogu povoljno nabaviti, kako u prodavnicama pčelarskih potrepština tako i organizovano preko društava pčelara, ili na nekoj od sve brojnijih pčelarskih manifestacija, koje počinju s jeseni i traju tokom čitave zime. Za mali broj košnica, u skučenom stambenom prostoru, to i jeste pravo rješenje. Oni pčelari koji imaju uslova i iskustva uvijek radije reše da pogače naprave sami, prema nekoj sopstvenoj recepturi „male tajne velikog majstora“. Koji su uobičajeni, često korišćeni recepti?
Pročitajte: Terapija pčelinjim otrovom protiv artritisa
Šta je potrebno za pripremu pogače
Za spravljanje pogača potrebno je nabaviti šećer u kristalu, limun i voćno sirće. Samo pripremanje je vrlo jednostavno. U veliku posudu stavi se pet kilograma šećera i litar vode. Na tihoj vatri se neprekidno meša. Kada se masa dobro zagreje i postane tečna, dodaje se jedna kašika sirćeta. Tokom kuvanja pojaviće se pena i nju treba skidati.
Za probu je potrebno napraviti žičani krug, veličine metalnog novčića, sa produžetkom za koji se drži. Ovo najviše liči na dječju igračkicu kojom se prave mjehuri od sapunice. Ako se u otvoru stvara opna, sirup je gotov i treba ga ukloniti sa vatre, preručiti u čistu posudu i nastaviti sa miješanjem. Sirup se hladi do oko 50 stepeni, odnosno do temperature kada možemo da u njega stavimo prst, a da se ne opečemo. Tada se dodaje sok od jednog limuna i nastavlja da miješa sve dok se ne oformi fondan. To je bijela čvrsta masa, slična dobro kristalisanom medu. Prilikom spravljanja mase bitno je da šećer ne zagori i da ostanu kristali. Dva do tri kilograma fondana biće dobra dopuna zimnici pčelinjeg društva. Pčele će pogače trošiti zavisno od zaliha prirodne hrane. Ovako pripremljene mogu se koristiti do proljećnih dana kada će moći da se interveniše sirupom, a počeće i prvi svježi unosi.
Evo još jednog recepta za meki kandi, uz korišćenje meda. Potrebno je u dva litra meke vode dodati 10 kilograma šećera i 1,2 kilograma meda. Smesa se zagreva do temperature od 120 stepeni uz stalno intenzivno miješanje. Potom se zagrijevanje prekida i dodaje još pet kilograma meda, ne prekidajući mešanje. Kako se masa hladi, ona počinje da bijeli i dobija oblik meke, sitno kristalisane mase.
Pročitajte: Potrebe pčela za vodom
Recept sa šećerom u prahu
Ukoliko postoje uslovi da se šećer lako samelje, možda je najjednostavniji recept koji se sastoji samo od šećera u prahu i zdravstveno sigurnog meda sa sopstvenog pčelinjaka, po mogućnosti laboratorijski pregledanog, što važi i za prethodni recept. Komponente se miješaju u odnosu jedan kilogram šećera sa trećinom kilograma toplog meda. Masa se rukama mijesi kao hljebno tijesto dok ne dobije čvrstoću da može da zadrži oblik i da se ne lijepi za prste.
Pogače, bilo da se kupuju ili prave, dodaju se u zavarenim plastičnim vrećicama. Prije dodavanja treba sa donje strane isjeći otvor u trakama širine oko dva centimetra i postaviti ih tako da prorezi budu popreko na pravac pružanja ramova i ulica pčela.
Osim toga, važno je samo rasjeći najlon, bez otvaranja, po čitavom obodu. Kada se pogača doda i legne na satonoše, pčele će je vremenom olijepiti propolisom čineći da taj kilogram šećernog tijesta obezbjeđuje dodatnu toplotnu stabilnost. Međutim, kada se pogača potroši, treba je zameniti, a to znači da se stari najlon mora skinuti. To je moguće jedino kidanjem propolisa uz potresanje unutrašnjosti košnice i uznemiravanje pčela. Ako je folija prethodno isječena, zamjena postaje laka i neprimjetna, jer se samo uklanja gornja folija i na njeno mjesto stavlja druga pogača kojoj je uklonjena polovina folije.
Pogače obavezno treba da budu meke, jer će od onih tvrdih pčele imati više štete nego koristi. Razlog je jasan: da bi od kristalisane šećerne mase pripremile sebi hranu koju mogu da pojedu, moraju joj dodati dosta vode do koje u hladnim zimskim danima ne mogu da dođu. Sjetimo se da je u zrelom medu gotovo petina voda.