U mjesecima kada je temperatura zraka između 25 i 35°C , a relativna vlažnost vazduha veća od 70 % idealno je vrijeme za razmnožavanje ovog parazita.
Postoje dvije grupe vanjskih parazita živine: koji se hrane mrtvim stanicama kože i perja, te oni koji se hrane sisanjem krvi. Postoji oko 45.000 spomenutih vrsta, neke su bezazlene, a druge u koje se ubraja i Dermanissus gallinae su štetne.
Dermanissus gallinae poznata je i kao tekut ili crvena grinja kokoši koja ne napada samo domaću živinu , nego i divlje ptice (npr. golubove). Hrane se krvlju žrtve, a razmnožavaju se samo u prisutnosti domaćina. Oni su noćni paraziti, što znači da se tokom dana skrivaju u pukotinama zidova, pukotinama, na opremi i sl.
Nakon zamračenja grinje napuštaju svoja skrovišta i nalaze se na svojim domaćinima i to na mjestima na tijelu s manje perja, gdje je koža tanka. Uzrokuju nemir, poremećaj spavanja, nelagodu, gubitak na težini, povećano uzimanje hrane, a smanjenu proizvodnju jaja. Sisanje krvi uzrokuje anemiju, a u ekstremnim slučajevima i uginuće.
Pročitajte: Kupanje u prašini – Zašto to kokoške rade i da li je zdravo?
Razmnožavaju se u okolini gnijezda i mjestima gdje se živina odmara. Kokošja grinja je nametnik toplog vremena, optimalna temperatura je od 25-35°C i relativna vlažnost vazduha od 70 %, dok kod temperature niže od 9°C nema razmnožavanja.
Populacije grinja kod podnog načina držanja nisu jednako raspoređene unutar peradnjaka. Općenito, učestalost tekuti je niža kod kaveznog držanja nego slobodnog načina. Kod podnog načina držanja kokoši uslijed velikog broja grinje mogu biti uplašena i odbijati nositi jaja na predviđena mjesta (gnijezda). Povećana količina jaja snesena na tlu može biti znak ozbiljne invazije grinjama. Osim pada proizvodnje jaja, smanjen je i kvalitet zbog krvavih mrlja koja se pojavljuju na jajima gdje je njihova invazija velika.
Prevenciju možemo podijeliti na dva područja: mjere za prevenciju unosa novih grinja i higijena objekta za vrijeme izmjene jata ili tokom proizvodnje.
Ključno je rano otkrivanje kokošje grinje i to pažljivim pregledom potencijalnih skrovišta npr. prečka, pukotina, grudica izmeta, pojilica, hranilica. Nadalje zamjena cijelog jata, a ne pojedinačno nadomještanje, može biti ključno pri prekidu kontinuiteta invazije u kokošinjcu. Važno je i održavanje okoliša čistim, obavezno je korištenje čistih sanduka za transport pilenki ili kutija/podložaka za jaja.
Pažnju treba posvetiti i sanitaciji opreme, primarno kaveza kod komercijalnih nosilica i gnijezda kod podnog načina držanja. Jedna od najuspješnijih mjera je čišćenje parom pod pritiskom prije ponovnog popunjavanja kokošinca, jer na ovaj način se uklanja prašina koja sadrži ostatke jaja grinja te je posebno učinkovita za pranje ćoškova.
Osim fizikalnih metoda mogu se primijeniti i preparati koji ubijaju ili neutraliziraju populaciju grinja. Korištenje akaricidnih sredstava prskanjem u prisustvu peradi je strogo zakonski regulisano i smiju se koristiti samo za to dozvoljeni preparati. Najčešće se danas za suzbijanje grinja u prisustvu peradi mogu koristiti biocidni preparati na prirodnoj biljnoj osnovi. Primjena insekticida ili akaricida na bazi organofosfornih spojeva, karbamata, piretroida i sličnih proizvoda za suzbijanje grinja u prisutnosti peradi je prema EU regulativi zabranjena.