Utorak, 24 Maja, 2022
spot_img
NaslovnicaMagazinPriče sa selaKako je Josip Barišić doskočio klimatskim promjenama i unaprijedio poljoprivrednu proizvodnju

Kako je Josip Barišić doskočio klimatskim promjenama i unaprijedio poljoprivrednu proizvodnju

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Josip Barišić deveta je generacija Barišića, na imanju u Bok Jankovcu, selu pored Save četiri kilometra nizvodno od Gradiške.

Barišići su uvijek slovili za vrijedne i dobre ljude i neprevaziđene majstore i poljoprivrednike .Josip  kaže da se razumije u 25 zanata i smatra da mu nema premca od Save do Brača, odakle su Barišići doselili prije nekoliko vijekova.

-Iako  sam bravar bavim se poljoprivredom, znam napraviti čamac, veslo, držalice za alatke, mlinove i sušare za žito, iskovati mlinsko kamenje, napraviti mašine za sječenje kolača,razne ženske potrepštine u domaćinstvu.Napravio sam na desetine raznih priključaka za traktor, sam osmislio i napravio sušaru za kukuruz, razumijem se u struju, vodu, pletem ribarske mreže, a usavršio sam i organsku proizvodnju žitarica i povrća, kaže Josip.

Uprkos najezdi komaraca u samo predvečerje proveo nas je baštom. Kukuruz je jedini u Posavini i Lijevče polju posijao u martu. Stabljike su premašile tri metra u visinu. Ponosi se na dinje koje su već dostigle težinu od pet kilograma, paradajz, feferone, krompir, batat, kupus i drugo povrće. Sve je rodilo   poput onog u Misiru ili Vojvodini. Josipovi proizvodi su bez hemije, uglavnom  proizvedeni sa motikom i organskim pripravcima.

Ide u korak sa klimatskim promjenama

-Shvatio sam da se klima mijenja pa sam i ja promijenio kalendar radova. Kukuruz sijem u martu , a berem ga sredinom avgusta. Sušim ga na avgustovskom suncu, a kasnije  u sušari koju sam sam osmislio i meljem u brašno. Zanimljivo je da brašno od bijelih kukuruza vole Lijevčani, Posavci, Slavonci i Zagrepčani, a od žutih kukuruza Banjalučani, Sarajlije, ljudi iz Bugojna i drugih dijelova centralne Bosne.

Miško povrće štiti mlijekom i ekstraktom od koprive, đubri ga stajnjakom, a umjesto herbicida i prskalice koristi motiku. Priznaje da su mu ukućani složni i da sve stigne na vrijeme. Osim njega i supruge Ljerke tu su i dva sina, snahe i četvero unučadi. Čertvkom i nedjeljom je obavezno na zelenoj pijaci.

-To je u našoj kući tradicija. Pijaca je mjesto i gdje se zaradi i potroši, sretnu prijatelji, čuje po koja informacija ili razmijenu utisci. Ja i supruga na pijacu nosimo kukuruzno brašno, snabdijevamo ćevabdžinice pravim domaćim feferonama, prodamo i višak batata, paprike ili luka.Ovih dana smo prodali veće količine kukuruza za ishranu stoke, te ovogodišnji urod ječma i zobi. Penzija je nedovoljna za život, na ovaj način popunimo kućni budžet, priča Barišić.

Ponekad povrće bere iz čamca

Zanimljivo je da je Josip Barišić napravio i nekoliko čamaca. Sava za čas naiđe i potopi njive. U nebranjenom dijelu, iza odbrambenog nasipa su plodne oranice, koje su često potopljene. Upravo tu je život bez čamca nezamisliv. Sa čamcem je išao i u berbu.

-Nikad nećemo zaboraviti 2014. godinu. Brali smo kukuruz iz čamca, paprike su bile za podlanicu ispod vode. Ja i supruga sjednemo u čamac, veslamo po bašti i beremo paprike. Život je ovdje nepredvidiv, ali nikad nije dosadan, uvjerava nas Josip Barišić.

Zime su posebno interesantne na njegovom imanju. Svinjokolj obiluje specijalitetima, poput kulena, kobasica, čvaraka i prave domaće slanine. Ali posebno mjesto zauzimaju skupovi u Josipovoj radionici. Dok loži vatru u peći napravljenoj od velikog starog bojlera, oko kojeg je napravio metalni ormar za ladicama za sušenje kukuruza, radionica je mjesto okupljanja njegovih prijatelja. Priča se o svemu, osim o politici.

-Najčešće teme su poljoprivreda, majstorluci,događaji iz lova ili ribolova, ponekad popričamoi o ženama. Naravno uz priču savršeno idu šljivovica, kulen i čvarci. Vjerovatno ima dosta i lovačkih priča, ali na taj način ubijamo dosadu, priznaje Josip Barišić.

Žene su mu velika inspiracija

Josipa posebno cijene žene i to i one iz grada i one iz nekoliko sela. Jer on  im sa posebnim guštom oštri kuhinjske noževe, noževe i rešetke od mašina za mljevenje mesa, popravlja mašine za orase, smišlja patente poput uređaja za sječenja kolača. Kaže da u nacrtima ima neobičnu mješaonicu stočne hrane i par uređaja koji će koristiti domaćice. Sve je, priznaje za sada u skicama i crtežima, a majstorluci počinju čim stigne prvi mraz. Do tada valja provesti vrijeme u bašti, na njivi i Savi, jer som, štuka i druga riba su poseban izazov za ovog svestranog majstora iz Bok Jankovca, sela pored Save nadomak Gradiške.

Boško Grgić

Izvor: AgroSavjet

POVEZANI ČLANCI
spot_img
spot_img

NAJNOVIJE VIJESTI

Aktuelno

dinja

Dinji prija toplota, ali ne i zasjenjivanje

Sjetva se obavlja kada se zemljište zagrije oko 10ºC do 12ºC, na dubini od 8 cm do 10 cm, a u našim uslovima to...