Jesen je pravo vrijeme za sadnju bijelog luka

Bijeli luk se uglavnom sadi u jesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja, pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češnjeva u lukovici.

Bijeli luk je kao i crni luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se poslije kultura koje su obilno đubrene organskim đubrivom. Ako nema takvih površina onda svakako prije sadnje treba obaviti đubrenje organskim đubrivom. Na istoj površini može se uzgajati svake 3 – 4 godine.

Pročitajte: Stručnjaci otkrili koliko dugo bijeli luk može trajati

Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje crnog luka. Bijeli luk ima mali broj selekcioniranih sorti, pa se za proizvodnju koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja bijelog luka. Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a na primjer francuski kultivari oslobođeni virusa imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer.

Sadnja bijelog luka

Jesenskom sadnjom se postižu veći prihodi, glavice su krupnije, ali se kraće čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja bijelog luka obavlja se krajem septembra i oktobra. Bijeli luk se sadi na dubinu 4 – 5 cm. Sadnja se obavlja u trake ili redove, zavisno od potreba i mogućnosti. Najčešće se sadi u troredne ili četveroredne trake na razmak 30 x 10-12 cm.

Pročitajte: Med, bijeli luk i biber u borbi protiv glavobolja

Za sadnju se uzimaju spoljašnji češnjevi s glavice bijelog luka jer su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnjevi imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se zato ne postiže odgovarajući učinak. Za četvorni metar potrebno je posaditi 6 – 8 dekagrama češnjeva.
Češnjevi se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida desetak minuta.

Bijeli luk je tehnološki sazreo kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Vadi se po suvom i lijepom vremenu, kad je tlo umjereno prosušeno. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30 – 70% listova suvo. Nakon vađenja bijeli luk se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje. Na području Hercegovine se najčešće plete u vijence.