Zmija duga skoro dva metra uvukla se u korpu u kojoj je spavala tromjesečna beba u kući u semberskom selu Modran, a ovaj nesvakidašnji događaj krajem decembra prošle godine, koji je imao srećan epilog, uznemirio je ne samo roditelje već sve mještane toga kraja.
Ovim riječima je za “Glas Srpske” priču o nesvakidašnjim događajima koji ovih dana zabrinjavaju Semberce počeo zmijar Mićo Pantić iz Modrana kod Bijeljine koji već decenijama iscjeljuje one koji se nađu na putu šarke, poskoka i drugih otrovnica.
Ovim riječima je za “Glas Srpske” priču o nesvakidašnjim događajima koji ovih dana zabrinjavaju Semberce počeo zmijar Mićo Pantić iz Modrana kod Bijeljine koji već decenijama iscjeljuje one koji se nađu na putu šarke, poskoka i drugih otrovnica.
O Mići, za kojeg mnogi vjeruju da govori “nemušti jezik”, čulo se nadaleko jer već decenijama liječi ljude protivotrovom koji sam pravi. – Slučaj sa bebom dogodio se skoro, nema ni deset dana. Bila su otvorena ulazna vrata kuće i zmija je kroz hodnik ušla u sobu, a zatim i u korpu u kojoj je beba spavala. Ona neće ujesti dijete, ali ju je privuklo to što beba miriše na mlijeko – rekao je Pantić. Ispričao je da su po njega došla dva dječaka, koja su mu usplahireno saopštila da se na bebi nalazi zmija.
– Ja sam na prvu mislio da se šale, ali sam ipak otišao. Kada sam ušao u sobu, ugledao sam bogami golemu zmiju, dužu od 180 centimetara. Uzeo sam je i odnio preko rijeke i bacio da ostane živa – veli Pantić.
Zmije u decembru, kako kaže, održalo je toplo vrijeme pa nisu ni imale vremena da se sakriju.
– Čim sunce izađe, mami ih vani. Sad se stanje malo umirilo kako je zahladilo, ali bilo je nekoliko ujeda tokom decembra. Dvije žene je iz slame ujela zmija za ruku, dok je jednu ujela iz kante sa drvima koja je prenoćila vani. Dolazio mi je i jedan muškarac kojeg je zmija ujela za nogu – ispričao je Pantić po čiju su pomoć dolazili ljudi koji žive i preko granice, jer seruma počesto manjka.
Kako kaže, visoke temperature i dugotrajna suša koja je ljetos zadesila naše krajeve poremetili su ove gmizavce i istjerali ih na površinu zemlje, pa u samoodbrani napadaju ljude čak i u decembru.
– Bile su jako ljute, da bog sačuva – kaže Pantić i dodaje da prošle zime nije bilo sličnih situacija.
Među najopasnijim zmijama na našim prostorima izdvaja poskoka i šarku.
– Prvi simptomi nakon ujeda mogu se odmah osjetiti. Mjesto počinje da bridi i otiče, a čovjek se sve više osjeća uspavano – rekao je ovaj hrabri starac. Kako je ispričao, zmije su ga za života ujele više od 300 puta.
– Svaka zmija me ujede zato što mora. Ipak ja nemam nikakav strah od njih – zaključuje Pantić.
TradicijaMićo Pantić borbu sa zmijama vodi više od 60 godina, a svoj “zanat” će, kako kaže, prenijeti na sina.
– To se prenosi s koljena na koljeno. Moj đed je prenio na mene, a sad ću ja svom sinu, to se lančano radi. Meni je više od 80 godina i vrijeme je da znanje prenesem sinu. On polako uči, ali još ja pravim protivotrove – rekao je Pantić.