Neđo Bosnić, pedesetpetogodišnjak iz Drvara, nastanio se u toku minulog rata u Donjoj Dolini, selu lociranom na desnoj obali Save. Nepregledna ravnica na sve strane, prema Bardači i srbačkoj opštini, Gornjoj Dolini i Novom Selu na drugu stranu, Orubici i Gaju, nizvodno.
Neđo je nezaposlen i uzdržava četveročlanu porodicu. Kada nema posla na građevini, tu su ovce i koze.
Ovčarstvom sam se bavio i u Drvaru. Tada sam imao manje godina, a više ovaca. I planinske livade su bile bolje od ovih močvara, ali morao sam se privići. Ovdje su mi najveći problemi podvodno zemljište, česte poplave i veliko prostranstvo, kaže Neđo.
Ovaj vitalni čobanin se nije baš lako prilagodio ravnici. Ni voda mu ovdje nije kao ispod Klekovače. Neđo je po jednoj stvari najneobičniji čobanin na Balkanu. Svoje ovce i koze čuva “mercedesom”.
Prvo izvezem “mečku” gore na nasip, pa se vratim i pustim ovce na ispašu. Čim ih pretjeram preko savskog nasipa sve ide lakše. Ovce potjeram uzvodno prema Gornjoj Dolini i pratim ih autom. Prođemo desetak kilometara, one pasu, a ja slušam muziku i pjevušim u autu. Teško se čovjeku sa planine prilagoditi na ovoliku ravnicu, kud god pogledam nigdje brda, kaže Neđo.
Mirko i Pavle na nasipu tumače klimatske promjene
Život u Donjoj Dolini, gotovo da je stao. Tek po neki mještanin osim Drvarčanina Neđe.
Sretoh na savskom nasipu Pavla Vonića i Mirka Ivaštanina iz susjedne Orubice. Mirko je Pavlu čestitao Badnji dan i sutrašnji Božić, počastili su se po jednom cigaretom i konstatovali da ovoliko toplo vrijeme nije zdravo.
Za svojih 85 godina ne pamtim ovakvo vrijeme, a ni Mirko za svojih 75 godina. Komšija Neđo je mlađi i ovo njemu godi, priča Pavle Vonić i nastavi započeti razgovor sa prijateljem Mirkom Ivaštaninom.
Boško Grgić
Izvor: Agroportal.ba