Naslovnica Blog Stranica 46

Ove biljne vrste nikada nemojte saditi zajedno

Određene biljne vrste mogu se saditi jedna pored druge, ukoliko je riječ o onim vrstama koje žive u simbiozi i međusobno dobro sarađuju. Ova praksa nije nikakva novina u svijetu poljoprivredne proizvodnje, naprotiv, ona je dio duge tradicije koja se zasniva na višegodišnjem pažljivom posmatranju poljoprivrednika. A neke od njih je čak i nauka potvrdila.

Najpoznatiji primjer biljaka koje žive u simbiozi i koje bi trebalo gajiti zajedno su „3 sestre“: tikva, kukuruz i pasulj. Ove tri vrste međusobno savršeno sarađuju. Dok kukuruz služi kao potpora za rast pasulja, pasulj vraća nutrijente zemljištu, a široki listovi tikve sprečavaju rast korova i održavaju vlažnost zemljišta.

Ovo je odličan primjer biljaka koje mogu zajedno da sarađuju, ali ima i onih koji su „prirodni neprijatelji“ u bašti. U nastavku pročitajte 7 kombinacija biljaka koje jednostavno nisu dobar par.

Ove biljne vrste nikada nemojte saditi zajedno:

1. Luk + grašak

Prema vjerovanju, biljke iz porodice luka nikada ne bi trebalo saditi pored graška. Oni koji imaju višegodišnje iskustvo sa uparenom sadnjom vjeruju da luk usporava rast graška.

Pročitajte: Ove biljke NIPOŠTO nemojte saditi pored LUKA u bašti – Ni jedno ni drugo vam neće uspjeti

2. Krompir + paradajz

Ove dvije vrste povrća ne bi trebalo saditi zajedno zato što ih napadaju iste bolesti, pa zato kada su previše blizu, bolest se lakše širi i zahvata veliki broj usjeva.

3. Paprika + grašak

Paprika i grašak su vrste koje su veoma podložne truljenju, tako da kad se jedna zarazi ovom bolešću, zaraza se može lako proširiti na cjelokupan rod. Ova bolest uništava plodove biljke, a znak da je plod obolio su crne i meke površine.

4. Šargarepa + mirođija

Prema tradicionalnom vjerovanju, mirođija i šargarepa su proglašene za najveće „neprijatelje” u bašti, mada ne postoji neko naučno istraživanje koje bi ovo moglo da potvrdi.

5. Kupus + grožđe

Vjeruje se da sadnja kupusa blizu vinove loze može da utiče na kvalitet vašeg vina.

Pročitajte: Šta prvo sijati/saditi u bašti

6. Orasi + paradajz

Za orahe se vjeruje da su „loše komšije“. Korijen oraha oslobađa materiju koja se zove juglon i koja je otrovna za mnoge biljke čije korijenje raste duboko u zemlju. Takva biljka je paradajz. Zato, ako je vaša bašta puna stabala oraha, preporučuje se da paradajz gajite u kontejnerima.

7. Zelena salata + brokoli

Istraživanja pokazuju da je zelena salata osjetljiva na hemikalije koje su pronađene u ostacima koje u sebi sadrži brokoli. Sadnja salate blizu brokolija ili na samom mjestu gdje je on nekada sađen može da uspori klijanje i rast salate.

Proljeće je, vrijeme je za MUŠKATLE

Muškatle su cvijeće koje se najčešće vidi da terasama i u dvorištima. Sastoji se od mnogih sorti nekoliko različitih vrsta i hibrida.

Kako prepoznati kvalitetan rasad?

Proizvesti kvalitetan rasad je osnova za dalju uspješnu proizvodnju povrća bilo u plasteniku ili na otvorenom. Kvalitet rasada se najbolje može ocijeniti golim okom.

Rasad trba da bude visine karakteristične za vrstu i sortu povrća. Visina stabljike 15-20 cm, elastična, koja može da se savija ali da ne puca, sa 6 do 8 stalno razvijenih listova koji imaju tamno zelenu boju. Najvažnije je da rasad nije prerastao, odnosno kako proizvođači kažu zbijen rasad.

Visina stabla između hipokotila i epikotila treba da je što kraća, odnosno rastojanje od površine zemljišta do kotiledonih listova i od kotiledonih listova do prvog stalnog lista trba da bude što kraća. Prisustvo kotiledonih listića na biljci znači da biljka u toku svog životnog ciklusa od nicanja do rasađivanja nije preživila nijedan stres, odnosno da je rasla u idealnim uslovima.

Prisustvo malja na biljci paradajza znači da se radi o kvalitetnom rasad koji nije bio izložen temperativnim šokovima. Veoma često na vrhu stabljike počinje da se formiraju prvi cvjetovi. Takav rasad je idealan za rasađivanje i brže se adaptira na nove uslove nakon rasađivanja.

Autor: Miljković Mira

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Rasađivanje rasada – Pravilna sadnja na otvoreno polje ili u zaštićen prostor

Proizvodnja kvalitetnog rasada paprike

Kaljenje i rasađivanje rasada povrća

Ovako posadite paradajz: Trik da bude otporan na bolesti i rađa kao lud

Vjerovatno ste čuli od pojedinih baštovana kako je duboko sađenje paradajza apsolutno neophodno.

Možda vam je čudno kada vidite da neko „zatrpava“ rasad paradajza bukvalno do listova, ali to je stvarno obavezno ako želite bolji prinos paradajza.

Donosimo vam dva načina na koja možete da posadite paradajz koji će biti otporan na bolesti, a koji će opet ostvariti najbolji prinos, piše Stil Kurir.

Bočno sađenje

Ovo možda izgleda još bizarnije, ali postoji dobar razlog za to.

Paradajz mora da se sadi duboko, jer kada je riječ o njemu – sve je u korijenu!

Paradajz pušta korijenje gdje god mu je stabljika zakopana. Čim stabljika paradajza dodirne zemlju, ona će pusiti bijelo sitno korijenje. Paradajz preko korijenja (kao i svaka biljka) uzima iz zemlje ono neophodno za rast i razvoj.

Što dublje zakopate sadnicu paradajza, ona će razviti veći, jači koren. Što više korijena ima, paradajz će moći da apsorbuje više hranljivih materija i vode. Dodatni korijeni će pomoći biljci da ostane uspravno pod pritiskom vjetra.

Ako rano posadite paradajz duboko u zemlju, on će ostati netaknut jer će ga zemlja zaštititi od hladnog vremena i proljećnog mraza.

Koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza?

Baštovani kažu do dvije trećine biljke paradajza, stavite u zemlju da biste u potpunosti omogućili biljki da razvije jak korijen.

Prvo izmjerite biljku kako biste bili sigurni da ćete napraviti rupu dovoljno veliku prije sadnje – vjerovatno će biti dublja nego što mislite. Najbolje vrijeme za sadnju sadnice paradajza je kada ona naraste na oko 15 do 30 centimetara.

Uklanjanje donjih listova i stabljika nije važno – oni se jednostavno mogu zakopati sa ostatkom biljke. Međutim, možete ih ukloniti ako će to olakšati sadnju.

Priprema tla

Uvjerite se da tlo nije tvrdo ili zbijeno. Novi korijenov sistem neće moći da raste i da prodre kroz zbijeno tlo, zbog čega je proces duboke sadnje uzaludan.

Prvo prekopajte zemljište dok ne postane rastresito, a zatim možete da dodate i kompost.

Sadnja

Postoje dvije metode pri dubokoj sadnji paradajza: metoda rupe i metoda rovova za sadnju bočno.

Metoda dubokih rupa

Metoda dubokih rupa je najčešća, ali može biti teška na zbijenom tlu. Rupa treba da bude dovoljno duboka da se veći dio stabljike, do malo ispod gornjeg skupa listova, zakopa.

Metoda rova – sadnja bočno

Metoda rova je idealna ako je vaše tlo malo zbijeno ili ako ne možete iskopati dovoljno duboku rupu da primi pune dvije trećine biljke paradajza.

Jarak treba da bude dubok oko 15 centimetara, sa dužinom koja odgovara dvije trećine visine biljke paradajza. Položite biljku paradajza na stranu pod blagim uglom tako da su gornji listovi izloženi, ispunjavajući zemljom oko stabljike.

Biljka će vremenom da se ispravi rastući prema suncu. Nosači, poput greda ili drške, pomoći će paradajzu da raste uspravno.

Kada koristite metodu sadnje u rovovima, ili sačekajte da biljka poraste uspravno prije nego što postavite nosače poput kaveza, ili postavite kolac pored horizontalne stabljike i sačekajte da se ispravi prije nego što ga vežete za kolac.

Zalivanje

Kad posadite paradajz na vama je da ga lijepo zalijete. Dobro zalivanje podstiče korijenje da raste i širi se prema dole – upravo to želite da iskoristite prednosti dubokog sađenja paradajza. Pobrinite se da dobro zalivate tokom vegetacije kako biste održali snažan, zdrav korijenov sistem.

Kako zaustaviti naglo sušenje šimšira i žive ograde?

Naglo i brzo sušenje šimšira ili žive ograde najčeše je posljedica štete koju nanosi šimširov plamenac. Pojavljuju se kraj marta- april, te je pravo vrijeme da se reaguje.

Sušenje šimšira ili žive ograde može da se zaustavi, ako se na vrijeme reaguje. Najčešće je uzrok šimširov plamenac (šimširov moljac). U pitanju je izuzetno invazivna vrsta porijeklom sa prostora Koreje, Japana i Kine. Kod nas je došla pre nekoliko godina i izazvala pravi šok širom naše zemlje, jer je za samo nekoliko dana u stanju da pojede kompletnu lisnu masu i uništi cijeli šimšir ili gajenu živicu.

Šimširov plamenac je leptir bijele boje, sa smeđom trakom duž ivice krila i crne glave. Šimšir uništavaju kada su u fazi gusjenice. Izvode 3 generacije tokom godine i ta zadnja prezimljava između listova šimšira ili blizu biljke.

U rano proljeće, kada temperatura poraste iznad 7 stepeni (mart, početak aprila, zavisno od godine) gusjenice izlaze iz čaure i počinju da jedu lišće šimšira ili žive ograde. Jako brzo rastu i apetit im stalno raste. Krajem maja prelaze u stadijum lutke. Sakrivaju se između lišća šimšira, u kokonu sačinjenom od svilenih niti. Početkom juna izležu se leptiri, a nakon parenja ženka polaže jaja na naličju lista. Sredinom juna stiže druga generacija. Odvija se cijeli proces i ponovo polažu jaja u septembru, oktobru.

Mjere zaštite šimšira od šimširovog plamenca

Neophodno je pregledati šimšire. Razgrnite grane, jer se prvo hrane unutrašnjim listovima. Zbog toga spolja može da izgleda sve u redu, a da zapravo postoji problem. U unutrašnjosti se vide prve štete, kao i prisustvo mladih gusjenica. Inače su zelene boje, te ih je teško primijetiti.

šimširov moljac
Wikimedia/st-SaHiB

Ukoliko je napad jak, odnosno broj gusjenica je veliki, primijetićete svilenkastu paučinu. Takođe, sa spoljne strane, kada se sagnete primijetićete da se osušilo lišće na dnu šimšira. Treba napomenuti da su ose prirodni neprijatelji ove štetočine. Ukoliko ih vidite da lete oko šimšira, znaćete šta je u pitanju.

Kod nas ne postoji preparat koji je namenjen isključivo ovoj štetočini, ali postoje efikasne mere i preparati koji se mogu koristiti.

S obzirom da se gusjenice ne razvijaju istovremeno, često se dešava da neka preživi, te suzbijanje šimširovog plamenca ne može da se obavi jednokratno. Zato je neophodno biljke pregledati na dvije-tri nedelje, a mjere zaštite sprovoditi čim primetite bilo šta od gore navedenog.

  • Ispiranjem šimšira vodom pod velikim pritiskom, s tim da se gusjenice moraju pokupiti i spaliti.
  • Oštećene dijelove biljke treba odsjeći i spaliti.
  • Ukoliko su gusjenice male, može da se primijeni biološki preparat na bazi m. Bacillus thuringiensis var. kurstaki (kod nas je to Lepinox plus).
  • Ukoliko su gusjenice veće i ima ih mnogo, mogu se primijeniti preparati na bazi hlorantraniliprola, bifentrina, alfacipermetrina, dimetoata.
  • U vrijeme poleganja jaja mogu se koristiti preparati na bazi a.m. piriproksifen, koji djeluju na jaja i mlade gusjenice.

Nakon nedelju dana od prvog prskanja, preporuka je da se šimšir isprska još jednom.

Tretman treba izvoditi u večernjim časovima, jer tada pčele nisu aktivne.
Ukoliko je moguće, posle tretmana žbun treba prekriti folijom dan-dva, jer će to da pospeši učinak preparata.

Izbjegavati korišćenje nesektivnih insekticida, jer ćete sa njima uništiti i prirodne neprijatelje ove štetočine.

Ukoliko se ne primjene mjere zaštite može doći do nepovratne štete, jer starije gusjenice, pored listova, proždiru mlade izbojke, pa čak i koru biljke.

April je pravo vrijeme za sadnju i sjetvu ovog povrća i cvijeća

April je mjesec kada se zemlja polako zagrijeva i kada se sadi i sije većina povrtarskih kultura u baštama. Takođe, može da se posije i cvijeće, a ovo je naš prijedlog.

Nekada je mart bio prevrtljiv mjesec, a dobro poznata baba Marta bila je simbol nepredvidivih meteoroloških prilika, iznenadnog minusa, mraza, pa čak i snijega. Međutim, svedoci smo da se upravo ovakve oscilacije temperatura i varljive prirode dešavaju u prvoj polovini aprila, kada tokom noći temperatura naglo pada, nekada spuštajući se i ispod nule.

Zato je važno na početku istaći da biljke treba saditi na otvoreno kada prođe opasnost od mraza. Na početku aprila (kada vreme to dozvoli) može da se završi sadnja luka, graška, šargarepe, salate i praziluka. Takođe, mogu da se rasade kupus, karfiol, blitva i keleraba.

U drugoj dekadi aprila treba da se posadi krompir, cvekla, celer, špargla i kukuruz šećerac. Ukoliko želite da probate nešto novo, predlažemo uzgoj krompira pod slamom. Izuzetno je lako i jednostavno. U prvoj ili drugoj polovini aprila može se sijati boranija. Pasulj se može posijati u ovom periodu ili krajem aprila (zavisno od vremenskih prilika). U zatvorenom prostoru radi se pikiranje rasada paprike, paradajza i plavog patlidžana.

Poslednja nedelja aprila rezervisana je za direktnu sjetvu paradajza, paprike. Ona ima niz prednosti, ali glavni je razvoj jakog korijena, što smanjuje potrebu za kasnijim navodnjavanjem (zalivanjem). Takođe, mogu da se poseju pasulj i tikvice.

Sadnja cvijeća u aprilu

Cvijeće je neophodno u svakoj bašti., a april je pravi mjesec za sadnju lukovica. Ukoliko posadite gladiole krajem aprila nagradiće vas cvjetanjem od juna do septembra.

Osim što uljepšava baštu, određene vrste cvijeća imaju ulogu zaštitnika primarnih povrtarskih kultura. Na primjer, kadifica se može posejati u aprilu, lako se gaji, a odbija nematode. Ne treba zaboraviti ni predivni dragoljub koji se može sijejati u aprilu i maju. Osim što je izuzetno dekorativan, veoma je važan zaštitnik povrća u bašti, a pritom je i jestiv.

Pripreme za vrcanje meda

Nektar unesen u saće još nije zreo med – sada je tek slatka tekućina koju pčele trebaju preraditi u med.

Nektar produžava svoju zriobu u košnici, a da je med zreo, pozna se po tome što je saće s medom poklopljeno za oko 50—75% s obje strane. No dešava se da i zreo med nije svaki put poklopljen jer stanice saća zbog slabe paše nisu sasvim ispunjene. Ako takav okvir s medom držimo u rukama pljoštimice prema zemlji, ustanovit ćemo da li je med zreo ili nije.

Vidimo li da kapljice meda ispadaju iz saća i bez ikakva zamaha, znači da med nije zreo i da se mora još čekati, a ako ne curi, može se početi s oduzimanjem okvira za vrcanje. Isto tako ne treba čekati da med bude poklopljen ako se radi o medu od medljike koji se mora vrlo često vrcati jer se inače skruti u saću pa ga je nemoguće izvrcati. I ovdje ima izvjesnih izuzetaka. Tako npr. medljikovac s bjelogorice, pa i kad je saće poklopljeno, za toplog vremena može se lako vrcati, dok od većine crnogorice i u većini slučajeva mora se vrcati svakog trećeg ili četvrtog dana.

Zapaženo je da se i crnogoričin medljikovac na nekim mjestima može bez teškoća vrcati i poslije dvadesetak dana, dok s iste vrste crnogorice, na udaljenosti od svega 6—8 km, nije moguće vrcati već poslije 4—5 dana. Uzroci ovoj prirodnoj pojavi nisu objašnjeni, ali se smatra da je glavni uzrok u sastavu zemljišta i u jakim zračnim strujanjima. No ni u kom slučaju nije baš preporučljivo čekati da saće bude potpuno poklopljeno jer bi se izgubio dio prinosa.

Isto tako ni u kom slučaju ne valja vrcati med iz saća u kojem se nalazi leglo, pogotovo dok je leglo nepoklopljeno. No za vrijeme jakih paša desi se ponekad da se na nekom okviru nađe tek manja količina poklopljenog legla, a oskudica je prostora za unos novog nektara. U tom slučaju preporučuje se da se takvi okviri stave u medište i pričeka dok leglo izađe, pa se tek onda vrca.

Pročitajte: 14 zabluda o medu u koje se već godinama vjeruje

Kad se ustanovi da je u većini košnica med zreo, tj. da je što više poklopljen — osim ako je medljikovac — treba pripremiti sve što je potrebno. Pri tom valja voditi računa da pčele imaju dovoljno prazna saća za unos nektara jer bi inače prinos podbacio. Ukoliko pčelar nema dovoljno saća da se doda na vrijeme, što se obično dešava početniku, a ponekad i starijim pčelarima, mora se vrcati da bi se pčelama omogućio prostor za nov unos nektara.

Košnicama nastavljačama, na dobroj paši, preporučuje se ispod punih medišta dodati nastavak, bilo s izgrađenim saćem, bilo — ako ga nema — sa satnim osnovama. Još je bolje da se okviri s izgrađenim saćem i satnim osnovama dodaju izmjenično, tj. između svaka dva izgrađena okvira po jedan okvir sa satnom osnovom. Na dobroj paši pčele, pored unosa nektara, istovremeno izdašno luče vosak i dograđuju satne osnove, čime se dobiva novoizgrađeno saće i prinos u vosku. Na ovaj način u gornjem nastavku med bolje zri i poboljšava mu se kvaliteta.

Cvijeće koje podnosi visoke temperature

Sunčeva svjetlost je neophodna za rast biljaka, bilo napolju ili u zatvorenom prostoru. S druge strane, pretjerano izlaganje sunčevoj svjetlosti može spaliti, izbjeliti i oštetiti biljke i na kraju ih potpuno ubiti. Međutim, neke biljke uspevaju na punoj sunčevoj svjetlosti i to cvijeće koje voli sunce je vrlo zahvalno za naše podneblje.

Biljke ne mogu rasti niti cvjetati bez te energije. Ako biljka nema dovoljno svjetlosti, ona neće dovoljno rasti, a moguće je i da će čak uginuti. Treba znati da to cvijeće koje voli sunce treba redovno zalivati, posebno tokom intenzivnih sušnih perioda kada kiše nema nigde na vidiku.

Posebno treba paziti na višegodišnje biljke jer im je potrebno dovoljno vode da ojačaju svoj korenski sistem i da i naredne godine budu u punoj lepoti.

Biljke otporne na toplotu u saksijama se suše brže od onih u zemlji. A porozni materijali, kao što su posude obložene terakotom, suše se brže od onih od plastike, pa imajte to na umu kada birate u šta ćete posaditi cveće. Kako biljke napreduju, i njhov kapacitet da uzimaju vodu ubrzava tako da ćete na ekstremnoj vrućini možda morati da ih zalivate dva puta dnevno.

Baštensko cvijeće neven i suncokret

Osunčane bašte cvijeću daju uglavnom osam sati direktne sunčeve svjetlosti dnevno, a to ne može svako cvijeće da podnese. Kada planirate da uredite svoj mali vrt, pazite da birate biljke koje mogu tolerisati tu količinu sunca.

Cinije su omiljeno cvijeće koje voli sunce jer su izdržaljive, a prelijepo izgledaju. Možete ih naći u bijeloj, roze, ljubičastoj i drugim nijansama. Cinije rastu visoko, što ih čini idealnim za ivice bašte. Mogu se uzgajati iz sjemena ili ih možete kupiti kao sadnice.

Neven se može naći u jarkim nijansama žute i narandžaste. To je jedna od najlakših biljaka za uzgajanje koje vole direktnu sunčevu svjetlost na otvorenom. Ako tražite cvijeće koje voli puno sunca i toplotu, posadite neven. Neven će takođe rastjerati mirisom štetočine, pa ako ga posadite po obodu bašte, to može biti od koristi. I njega možete uzgajati iz sjemena, ali ga takođe možete uzeti kao sadnice.

Suncokreti logično obožavaju sunce i otuda im i ime. Lako možete posaditi suncokret iz semena i uživati u cvatu ove visoke biljke za kratko vrijeme. Idealni su za dijeljenje bašte na cjeline ili za sijanje duž ivica.

Žalfija, limun verbena, geranijum

Čak i na vrhuncu ljeta nema razloga da vaša bašta ne bude šarena, živahna i bujna. Zapravo, vaša bašta ili terasa će biti prava mirisna oaza ako posadite cvijeće koje voli sunce.

Limun verbena je izdržljiva biljka koja voli sunce i potiče iz Južne Amerike, ali se sada uzgaja širom svijeta. Kažu da su tokom ljeta viktorijanske žene pronalazile olakšanje od vreline tako što su u maramice stavljale listove limun verbene i udisale slatku, citrusnu aromu. Danas možete jednostavno posaditi limun verbenu blizu svojih vrata i prozora za dašak prijatnog mirisa. Potrebno je samo jednom, dvaput nedjeljno zalivanje i cvjetaće od ljeta do jeseni.

Poznato je dugo da geranijumi podnose toplotu bolje od većine drugih biljaka. Međutim, da bi bili zdravi, potrebna im je konstantna vlaga i treba ih zaliti čim se površina zemlje osuši. Takođe će bolje napredovati ako ih u jeku ljeta popodne stavite u blagi hlad.

Žalfije dugo cvjetaju i lako se uzgajaju. Pošto su porijeklom sa Mediterana, tolerantne su na toplotu, preferiraju puno sunca i uspijevaju uz minimalno zalivanje ljeti, što ih čini idealnim za suve vrtove i pejzaže pogodne za sušu. Najupečatljivije žalfije imaju mnoštvo divnih plavih ili ljubičastih cvjetova koji su tu cijelo ljeto i privlače razne oprašivače.

Balkonsko cvijeće petunija, lavanda, ruzmarin

Većina krovnih terasa i balkona je direktno na sunčevoj svjetlosti. To ih čini idealnim mjestom za cveće, začinsko bilje i sezonske biljke koje vole sunce jer one samo tako mogu da se razviju u svoj svojoj ljepoti.

Te biljke treba redovno zalivati. Preporučljivo je da ih zalivate ujutru ili uveče kako biste spriječili isparavanje ili pregrijavanje. Ne zaboravite i da im date dovoljno energije iz đubriva jer to im omogućava da dobro rastu i razviju otpornost na bolesti i štetočine.

Balkonske biljke koje vole sunce su petunija, lavanda, origano, ruzmarin, žalfija, timijan, limunska verbena.

Cvijeće koje uspijeva na jakom suncu zapravo je najljepše jer mu ta energija daje ljepotu i snagu, pa je vrlo živopisno. Tim biljkama je obično potrebno šest ili više sati sunca svakog dana, iako neke vole malo popodnevne sjenke ili šarenog hlada kad sunce baš prži. Obavezno često provjeravajte svoje biljke na suncu da vidite da li im je potrebna voda. A da biste imali jedinstvenu terasu, u jednu istu veću saksiju posadite više različitih biljaka.

Izdržljivo cvijeće

Ako biste biljke koje se lako održavaju, a uz to djeluju vrlo lepo, birajte one koje tolerišu svakakve uslove. Takve biljke mogu da izdrže i sušu, i loše zemljište, i oštre zime, a prelijepo cvjetaju iznova svake godine. To su dnevni ljiljani, epimedijum, dikino oko, ruska žalfija, kukurek, sedumi, ehinacea, božur…

Cvijeće koje podnosi sušu

Kada nastupe ljetnje vrućine i suša, ove otporne biljke neće imati problem sa tim. To su hajdučka trava, gejlardija, lavanda, plava zvijezda…

Milion zvončića odlično podnosi visoke temperature

Milion zvončića voli sunce i tople temperature. To ovo cvijeće čini savršenim za ljetnju sadnju u saksije ili viseće korpe.

Verbena je izdržljivo cvijeće koje odlično trpi sunce

Izaberite mjesto sa dobro dreniranom zemljom za vaše verbene. Verbena se može sijati iz sjemena u zatvorenom prostoru od februara do aprila ili direktno u zemlju u maju.

Afrička margareta podnosi sušu

Afričke margarete su prilično tolerantne na sušu. Za najbolji rast, međutim, treba im 25 mm vode nedjeljno od padavina ili navodnjavanja. Održavajte stalno vlažnost zemljišta koje je dobro drenirano i donekle kiselo sa 5 ili 5,5 pH. Takođe, dodajte kompost u zemlju prije sadnje, prenosi Informer.

Kako rotkvicama produžiti rok i iskoristiti lišće

Rado jedemo rotkvice posebno zbog toga što su osvježavajuće i hrskave, pa odlično odgovaraju raznim salatama, uz domaći sir i vrhnje, pa i brzo ukiseljene kao dodatak avokado tostu, sendvičima i burgerima.

Kao povrće su prilično izdržljive kad je riječ o stajanju u frižideru, no postoji par trikova zbog kojih će potrajati što duže, a imamo i savjete uz koje nećete baciti ni komadić – bilo samog ploda ili lišća.

Kako ih održati što duže na životu

Držanje voća i povrća u plastičnim vrećicama generalno prizivanje truljenja, pa ga držite ili u papiru ili pak u posudama koje želite koristiti za čuvanje hrane u frižideru. Kod rotkvica će prvo propasti lišće, s obzirom na to da se radi o zeljastoj biljci s mekanim lišćem.

Upravo zato ga odmah odvojite, a crvene plodove operite od eventualne zemlje, pobrišite i spremite u hermetički zatvorenu posudu, pa vadite i sjeckajte po potrebi, prenosi Index.

Šta s lišćem?

Iako se lišće rotkvica najčešće baca, to je prava šteta. Još smo davno kod ekološke aktivistice Marine Matijević našli ideju kako ga iskoristiti – ona ga voli ukomponirati u salatu s ostalim povrćem, začinjenu dresingom po želji.

Osim salate, ovo lišće možete iskoristiti i za pesto, kao i niz drugih sličnih namirnica (ako vam, primjerice, rukola uvene u frižideru, nikako je ne bacajte, već obavezno iskoristite za pesto).

Kako najjednostavnije pripremiti pesto?

Ono što vam je neophodno je štapni mikser ili blender, a od sastojaka uvijek trebate imati pet glavnih komponenti. To su lišće, orašasti plodovi, ulje, bijeli luk  i tvrdi sir.

Tako u ovom slučaju slobodno kombinukte lišće rotkvica, bilo koje orašaste plodove – pinjole, orahe, čak i sjemenke suncokreta – maslinovo ulje, svježi sitno sjeckani bijeli luk i ribani tvrdi sir koji vam je pri ruci. Dakako, posolite i pobiberite svoj domaći pesto po ukusu.

Ukorenjavanje rasada: Povećajte snagu korijena potpuno prirodno

Ukorenjavanje rasada u zemlji je najbitniji proces. Od toga, bukvalno, zavisi da li će biljka opstati. Postoje potpuno prirodni načini da biljkama pomognete da razviju dobar i jak korijen u zemlji, prije presađivanja na stalno mjesto, kao i nakon toga.

Danas ćemo da se bavimo temom kako da povećate snagu korijena svog rasada potpuno prirodno. Takođe, ovi prirodni stimulatori rasta korijena mogu da vam pomognu da ožilite reznice (lavande, ruže…).

Koliko je korijen biljke važan?

Korijen je najvažniji dio biljke. Kada se presade biljke u zemlju, one moraju da se ukorijene na svom mjestu, kako bi se oduprele sili vetra, tekućim vodama od kiša i blatu. Ovo je još opasnije ukoliko vam je parcela na obali, odnosno kosini.

Drugo, biljka preko korijenovog sistema uzima kiseonik, vodu i hranljive materije iz zemlje, da bi se sve to kretalo kroz stabljike i došlo do lišća i cvjetova. U interakciji sa sunčevom svjetlošću proizvode se šećeri i energija za biljku.

Na kraju, ali ne manje važno, naučnici su nedavno otkrili da korijen zapravo luči jedinjenja koja utiču na dobre mikroorganizme u tlu. Sa druge strane, oni svojim djelovanjima i razgradnjom hranljivih materija zapravo omogućavaju biljakama da bolje apsorbuju hranljive materije iz zemlje.

Ukorijenjavanje rasada prije rasađivanja

Jedan od glavnih sastojaka sintetičkih hormona za ožiljavanje biljaka je indol-3-buterna kiselina. U pitanju je biljni hormon iz auksinske familije koji podstiče rast korijena i štiti ga od bolesti. Međutim, on se prirodno nalazi u vrbi. Vjerovatno niste znali, ali kora od vrbe je najjači prirodni aspirin.

Čaj od vrbe

Vrlo jednostavno se priprema. Izrežete nekoliko novih izdanaka vrbe i narežete ih na komade od, otprilike, 2-3 cm. Stavite ih par dana u vodu i čaj je gotov.

Pročitajte: Zašto dolazi do poleganja rasada i kako to spriječiti?

Prilikom presađivanja umočite korijen u čaj, neposredno prije sadnje. Isto to uradite i sa reznicama. Procenat biljaka koje će preživjeti uslove sezone dramatično će da poraste.

Šta ako nemate u svojoj blizini vrbu?

Cimet

Cimet je prirodno sredstvo koje ubija gljivice i bakterije i može da se nanese direktno na korijen rasada ili donji dio reznice koji želite da posadite. Možete koristiti kupovni cimet u prahu. Možete da pospete po malo po rupi gde ćete smjestiti rasad.

Med za ukorenjavanje rasada

Med je takođe dobar ubica bakterija i sredstvo za jačanje korijena biljke. Potrebno je da pomiješate jednu kašičicu meda sa 2 šoljice vode. Voda ne smije da bude iz česme zbog kamenca i hlora. Opcija 1 je odstajala voda, a opcija 2 je prokuvana voda, koja je ohlađena do sobne temperature.

Postoji i četvrti stimulator rasta korijena biljaka koji možete naći na Internetu, a to je jabukovo sirće. Međutim, mi ga nećemo preporučivati, jer se sirće inače koristi za uništavanje korova. Vrlo lako može da se pretjera i da se biljke oštete, pogotovo ako ste početnik u baštovanstvu.

Bolje ukorenjavanje rasada nakon rasađivanja

Kada ste rasadili svoj rasad, pored osnovne prihrane, možete koristiti mikrobiološka đubriva.

Mikrobiološka đubriva se dosta upotrebljavaju u zaštiti i stimulisanju rasta korijena biljaka. Sa jedne strane, imaju odličan rezultat u kontroli štetnih patogena, jer štite korijen od toksina i bolesti u zemljištu.

Sa druge strane, oni mogu da razgrade netopive hranljive materije i mikrohranljive sastojke u zemlji i omoguće biljkama da ih bolje apsorbuju. Takođe, oslobađaju korisne prirodne supstance, kao što su auksini, citokinini koji podstiču rast korena.

Izvor: agrosaveti.rs