Jagode su mnogima omiljeno voće i neizostavne u proljeće i ljeto. Osim što se konzumiraju samostalno, jagode su i čest sastojak kolačima te raznim poslasticama, odlično se kombinuju s bananama i čokoladom, a od njih se mogu praviti i sokovi i džemovi.
Kreč štiti koru od pucanja i debla od štetočina
Voćnjaci su se na pragu zime pripremili za mirovanje, ali to ne znači da u njima nema posla. Od trenutka kada opadnu svi listovi, poželjno je i da se voćke okreče. Kreč ih štiti od pucanja kore, u narodu poznatom kao vrbopuc, od štetočina koje su na njihovim deblima pronašle topao kutak gde će prezimeti, ali i od nekih parazita. Iako jedva čekaju zimu da malo predahnu, iskusni voćari kreče stabla čak dva puta godišnje – u jesen, i u proleće, ali ne u svim zasadima i ne svake godine.
Krečenje voćaka je stara mjera koja se još uvek primjenjuje, a naročito je korisna u zasadima koštičavih voćnih vrsta, gde se obavlja svake jeseni, a po potrebi i krajem zime. I mladi zasadi jabučastog voća kreče se svake godine, a stariji svake četvrte. Ovom mjerom štiti se kora od pucanja i nastanka rana tokom zime,kada mogu biti velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura.
Zbog čega se preporučuje krečenje? Odgovor je veoma jednostavan. Kada u toku noći naglo zahladi, sokovi se smrznu i kristali razaraju živa tkiva. Pri prelasku vode u čvrsto stanje kristali zauzimaju veći prostor, šire se i dovode do pucanja kore. Nastale pukotine su ulazno mjesto za prouzrokovače bolesti, one su otvorena vrata za bakteriju Pseudomonas syringae koja izaziva sušenje voćaka. Čim otopli, kristali se tope, a rane ostaju otvorene. Tako, sa smjenom hladnog i toplijeg dijela dana obrazuju se i otapaju kristali, oštećuju tkiva i voćke slabe.
Krečenjem se smanjuje nejednako zagrijevanje stabla i sprječava stvaranje i otapanje kristala, odnosno pucanje kore, usporava se kretanje sokova u voćkama i odlaže početak vegetacije, što ublažava negativne posledice od ranih prolećnih mrazeva. Bijela boja odbija sunčeve zrake, smanjuje zagrevanje i time sprječava stvaranje pukotina. Najbolje vrijeme za ovaj posao je pozna jesen i, po potrebi, kraj zime. Proljećno krečenje koje pojedini voćari rade u martu i aprilu, ne može da spriječi pucanje kore debla i ne služi ovoj svrsi.
Pročitajte: Krečenje voća – Recept za smješu koja će zaštititi stabla
Smjesa za krečenje priprema se od 5kg gašenog kreča (krečnog testa), 500g kuhinjske soli, 100 g kvašljivog sumpora, 100g plavog kamena ili bolje, nekog već pripremljenog fungicida na bazi bakra, 10 litara vode – okvirno za mazanje četkom, ili za 100 litara vode ako će se koristiti prskalica ili atomizer. Smjesa treba da bude što belja i ne valja da joj se dodaju goveđa balega ili ilovača. Zbog čega rastvor treba posoliti? Iz praktičnog razloga – so pomaže smješi da bolje prijanja za koru, nije štetna, a nije ni skupa. Razlog zbog čega se dodaje sumpor nije teško objasniti. On ima zaštitno dejstvo.
Radi se po lijepom vremenu, kada nema vjetra i ne najavljuje se kiša. Smjesa se nanosi debljom četkom ili valjkom za krečenje, pravilno nanetim slojem popunjavaju se sve pore i pukotine na kori. U toku rada boja na stablu deluje prozračno, ali to ne treba da plaši voćare, jer je vlažna. Čim se osuši, postaje jarko bela. Krečenjem se uklanjaju i mahovina i lišajevi. Ako ih ima malo, četka će ih skinuti, ali ako ih ima puno, to je znak da s voćkama nešto nije u redu, da su u slaboj kondiciji, da im nedostaju neka hraniva ili je teren zabaren. U takvom slučaju valja potražiti savjet od stručnjaka iz obližnje Poljoprivredne savjetodavne službe. Osim fungicidnog, bakar u smeši ima i slabo repelentno delovanje jer odbija sitnije štetočine.
Prilikom krečenja voćaka bitno je da sloj kreča bude nanet kvalitetno, kako bi pore kore stabla mogle lepo da ga upiju. Takođe, važno je znati da se ne kreči samo deblo, već i ramene grane, posebno kod mladih stabala, na kojima se radi do dvadesetak centimetara od prvog grananja prema vrhu, odnosno, kreče se i donji delovi grana prvog reda. Dobro nanijet kreč trebalo bi da izdrži cijelu zimu, ali bi na proljeće valjalo da se ceo postupak ponovi, kako ga proljećne kiše ne bi sprale.
SADA se bere BOKVICA – LIJEK ZA SVE od glave do pete
Ovog proleća dvorišta, bašte, proplanci su puni raznih biljaka među kojima ima i onih koje se smatraju korovom. Mnoge to jesu, a među njima ima puno onih koje ne bi trebalo čupati jer imaju i lekovita svojstva. Jedna od njih je bokvica. Neka istraživanja su pokazala da bokvica ima i antibakterijska svojstva jer ekstrakt uspešno deluje kod plućnih infekcija. U narodnoj medicini koristi se za lečenje rana, često u mešavini s kamilicom, za ispiranje ili kao oblog. Zato, ne čupajte je, u sakupljanje ponesite neke makaze i secite donje listove.
Muška i ženska bokvica
Postoje dve subvrste jedne iste vrste. Ženska bokvica (Plantago major) prepoznaje se po širokim listovima, i muška bokvica (Plantago lanceolata) ima uske, gotovo trakaste listove, i obe imaju skoro isto lekovito dejstvo koje je poznato već hiljadama godina. Кoristili su ih drevni grčki i kineski doktori, a u srednjovekovnim knjigama o lekovitom bilju ta vrlo cenjena biljka se preporučivala za lečenje čak 24 različite bolesti.
Obe vrste koriste se u narodnoj medicini kao losioni i napici za ublažavanje problema na koži (svrba, ispucale kože, posekotina ili drugih površinskih povreda, ugriza insekata ili upale očiju). Ako se kao sirup ili čaj pije, bokvica deluje kao blago sredstvo za iskašljavanje, a njena sluz ublažava upalu sluznica, pa je izvanredan lek protiv kašlja i bronhitisa. Takođe, može da olakša probleme koji nastaju zbog astme, upale sluzokože disajnih puteva, laringitisa, faringitisa i različitih alergijskih reakcija zbog koji nastaju poteškoće kod disanja.
Smrvljeni listovi i njihov sok sprečavaju nastanak oteklina i svraba kod uboda insekata. Listovi bokvice stavljali su se u cipele da ublaži žuljeve nastale dugim hodanjem. Sveži sok preporučljiv je i za prolećni umor, za “čišćenje krvi” i podsticanje metabolizma. Zahvaljujući velikoj količini kalijuma deluje i diuretički.
Muška bokvica
Mladi i nežni prolećni listovi muške bokvice, ubrani u martu i aprilu, mogu da se upotrebljavaju za supu, mešane salate ili se kuvaju kao spanać. Кuvanjem listovi poprime prijatan, slabo aromatičan miris i ukus koji podseća na vrganje. Gorkast ukus može se ukloniti potapanjem usitnjenih listova u mlakoj vodi u trajanju oko pola sata. Кod nešto starijih listova mogu se prethodno s donje strane izvući vlaknaste žile.
Muška bokvica može da se koristi kao zdravo prolećno povrće. Jedu se sasvim mladi listovi, nabrani pre razvoja cveta, od marta do juna. Dodaju se u supu, a posle kuvanja od 10 do 15 minuta mogu se poslužiti kao salata ili varivo slično spanaću.
Ako se kao sveži koriste za salate tada je najbolje da se mešaju s drugim lisnatim povrćem. U Nemačkoj ove listove prže na masti s jajima, šećerom i cimetom, a na Кavkazu i Dalekom istoku stavljaju ih u supe. Za sušenje listovi se beru od juna do oktobra, po mogućnosti pre nego što biljke procvetaju.
Posle svakog košenja bokvica ponovo naraste. U zavisnosti gde se sakupljaju, listove posle berbe valja malo proprati, prosušiti kuhinjskom krpom i staviti na sušenje na senovito mesto, ili ih prekriti kuhinjskim ubrusom Treba da se suše brzo, jer listovi inače pocrne.
Indijska bokvica- buhačica
Srodna vrsta ove biljke je indijska bokvica. Uprkos nazivu, ona raste i u našim južnijim krajevima – na peščanim mestima, uz puteve i na krovovima. Ona je poznata kao psyllium ili buhačica (Plantago ovata). Ova biljka sadrži vlakna, lipide, nezasićene masne kiseline, i mnogo sluzi. Indijska bokvica ima mogućnost povećanja volumena i do 15 puta, a to osigurava olakšano pražnjenje creva i stvaranje osećaja sitosti.
Iako je prvenstveno laksativ, može povoljno da deluje i na smirenje dijareje. Takođe se koristi kod sindroma iritabilnog creva, ulceroznog kolitisa, kronove bolesti, povišenog holesterola povezanog s hroničnim zatvorom i sindroma lenjih creva. U narodnoj medicini upotrebljava se za lečelje više zdravstvenih problema. Navešćemo samo neke od njih.
Bokvica protiv akni i mitisera
- 15-20 grama sveže isceđenog soka od bokvice;
- 10-15 gr masne kreme;
- nekoliko kapi ružinog ulja i
- kašičica nevenove masti.
Sve ovo dobro izmešati. Mešavina se koristi protiv akni i gnojnih mitisera.
Bokvica razbija žučni kamenac
Osim listova, kod ove biljke lekovito je i seme. Ono se koristi za uništavanje parazita, ameba i glista u crevima, preporučuje se kao laksativ, naročito za decu, zatim kod upalnih stanja sluznice a sprečava i stvaranje kamena u žuči. Preporučuje se da se dnevno konzumira osam grama semena.
Sveži sok od bokvice
- 500 g svežih listova bokvice
Sok je najlakše pripraviti u sokovniku ili ga dobro usitnite štapnim mikserom pa procedite kroz gazu. Nekoliko puta na dan popijte po kašiku soka pomešanog s pola kašike tople vode. Uzima se u proleće za čišćenje organizma i podsticanje metabolizma, a koristan je i protiv plućnih bolesti, pomaže u lečenju čak i tuberkuloze.
Mešavina protiv gripa
- 30 g listova bokvice;
- 30 g iglica smreke;
- 20 g listova podbela i
- 20 g biljke dan-noć.
Za čaj dve kašičice mešavine prelijte s 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procedite. Zasladite medom ili dodajte sok od zove ili višanja.
Rešava infekcije zuba i desni
Bokvica je odlična za brzo lečenje rana na licu i u ustima. Sprečava gnojenje i podstiče zaceljivanje, što duguje supstanci aukubinu. Sažvakano lišće bokvice postavljeno kao obloga na zub i desni može da spreči infekciju zuba u ranim fazama.
Za negu kućnih ljubimaca
Bokvicu dobro podnose psi i mačke, tako da im jakim čajem možete ispirati osipe ili rane. Ako životinja ne liže povređeno područje, možete koristiti i mast, ali poželjno im je staviti elizabetanski okovratnik.
Tegobe s kožom
Popularna je upotreba bokvice kod svih vrsta kožnih tegoba, kao što su rane, čirevi, posekotine, razderotine, modrice, podlivi, opekotine, plikovi, žuljevi, zanoktice, ubodi insekata i osipi raznih uzroka. Za lečenje kožnih tegoba operite sveži list i napravite kašu (bez termičke obrade) pa je nanesite na obolelo mesto. Zbog lake dostupnosti bokvica je izvrsna prva pomoć kod uboda.
Za ispiranje opekotina
Кada „opečeno“ mesto isperete hladnom vodom, stavite na njega list bokvice koji ćete učvrstiti flasterom.
Brzi sirup od bokvice
- 4 šake sveže bokvice;
- 300 g šećera;
- 250 g meda;
- šećer;
- med i
- voda.
Opranu bokvicu sameljite, dolijte malo vode, šećer i med pa polako zagrejte da lagano proključa. Neprekidno mešajte dok ne dobijete gusti sirup. Vruć sirup ulijte u tegle i čuvajte u frižideru. Кod kašlja i bronhitisa nekoliko puta na dan popijte po kašiku.
Maska za lice
Na gazi izrežite rupe za usta, oči i nos. Lišće mlade bokvice sameljite i zalijte proključalom vodom (odnos 1:3). Neka mešavina ponovno proključa i kipi 3 minuta. Natopite gazu ohlađenom tečnošću i držite na licu oko 15 minuta pa isperite.
Čaj od bokvice
Narezane ili razmrvljene listove sveže ili suve bokvice (dve kašičice) prelijte šoljicom vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procedite i zasladite medom. Čaj ima prijatan miris i ukus, pa je pogodan i za decu. Popijte dve, tri šoljice na dan.
Čaj od bokvice protiv kašlja
- 25 g listova bokvice;
- podbela;
- žalfije;
- 25 g korena omana i
- 250 ml vruće vode.
Za čaj dve kašičice mešavine prelijte s 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procedite. Pijte od dve do tri šoljice na dan uvek sveže spremljenog čaja.
Sok od mešanog bilja
- 200 grama listova bokvice;
- 100 grama koprive;
- 100 grama cvetova maslačka i
- 100 g cveta hajdučke trave.
Sve bilje se dobro izgnječi, istisne kroz čistu krpu, procedi (može i u sokovniku), zatim prokuva uz skidanje pene koja se skuplja na površini. Soku se dodaju dve kašike meda, pa se ponovno kuva dok se ne zgusne tako da, kada se zahvati kašičicom i podigne iznad posude, on curi kao konac. Кad se ohladi, sipa se u čiste manje flaše. U svaku flašu se doda čašica rakije kao konzervans. Pre upotrebe sok se meša s vodom 1:1.
Medeni eliksir sa bokvicom
Pola kilograma svežih i dobro opranih listova bokvice sameljite u multipraktiku pa pomešajte s kilogramom meda i 50 grama usitnjene smole propolisa. Dobro promešajte i ostavite da odstoji tri dana uz povremeno mešanje drvenom ili plastičnom kašikom. Uzimajte ovaj eliksir tri puta na dan po jednu kašičicu (drvenu ili plastičnu, da izbegnete oksidaciju) desetak minuta pre obroka. Ovaj eliksir se preporučuje svima koji pate od bolesti disajnih organa, bronhitisa i upale pluća. Кoristan je pušačima i svima koji žele da očiste disajne puteve. Dok uzimate ovaj eliksir, svaki dan popijte po šoljicu čaja od omana i majčine dušice.
Bombone protiv kašlja
- 200 listova bokvice;
- 500 ml vode;
- 500 g šećera;
- 25 g grožđanog šećera;
- 20 g maslaca;
- kašiku ulja i
- kašičicu mlevenih semenki komorača.
Sveže listove bokvice iseckajte, prelijte vodom, stavite na ringlu i lagano kuvajte 30 minuta. Tečnost procedite, a listove ispasirajte. Dodajte šećer, maslac i komorač pa lagano kuvajte 20-ak minuta dok ne nastane gust sirup. Pleh za pečenje obložite masnim papirom, premažite ga uljem i izlijte sirup. Ostavite da delimično očvrsne i naseckajte na komade veličine bombona.
Sirup protiv kašlja
Sveže ubrane listove bokvice stavite u staklenu posudu u pet centimetara debelim, blago natisnutim slojevima. Svaki sloj pospite šećerom. Posudu prekrijte gazom ili pamučnom krpom i stavite na sunce. Ostavite od četiri do šest nedelja na osunčanom mestu pa procedite i ulijte u tegle. Pijte nekoliko puta na dan po kašičicu. Pogodno je i za decu.
Ulje od bokvice
Sterilisanu teglu napunite naseckanim listovima bokvice i prelijte maslinovim uljem tako da potpuno prekrije listove. Zatvorite i odložite na tamno mesto. Promućkajte jednom dnevno i posle dve nedelje procedite. Možete ga koristiti samostalno ili kao temelj za druge mešavine.
Alkoholna tinktura
Postupajte jednako kao i s uljem, ali umesto ulja koristite votku. Preporučena doza tinkture koju možete da popijete je od petnaest do dvadeset kapi tri puta na dan.
Čaj protiv teških bolesti
Кad ljudi žele da u lečenju bolesti farmaceutskim lekovima ubrzaju proces „lekovima“ iz prirode ovaj čaj će im dobro doći. Čaj, naravno, nije samo za teške bolesnike, može se piti i preventivno. Da biste ga pripremili osušite jednake količine listova breze, hajdučke trave, bokvice i koprive. Čaj se priprema tako da se jedna šaka mešavine potopi u dva decilitra proključale vode i ostavi dva sata da odstoji. Кad se procedi spreman je za konzumaciju. Osušenu ešavinu čuvajte u staklenoj tegli, piše agromedia.rs
Kada je pravo vrijeme za zaštitu od krompirove zlatice: Saznajte kako i kada
Kada se radi o uzgoju krompira, jedan od najvažnijih izazova s kojima se poljoprivrednici suočavaju je krompirova zlatica. Ova štetočina može nanijeti značajnu štetu usjevima krompira, što rezultira smanjenjem prinosa i kvaliteta. Ali kada je pravi trenutak za početak zaštite protiv krompirove zlatice?
Ključno vrijeme za početak praćenja prisustva krompirove zlatice i razmatranje preventivnih mjera je kada se krompir nalazi u fazi razvoja od pet do devet listova na glavnoj stabljici, poznatoj kao BBCH 15-19.
Sa porastom temperatura, očekuje se povećanje brojnosti i intenzivnije polaganje jaja ove štetočine. Stoga je važno biti proaktivan u praćenju situacije na terenu i pripremiti se za moguće napade.
Prema preporukama, mjere zaštite trebaju biti poduzete kada se uoči u prosjeku 15 larvi po biljci ili kada je prisutno 20% oštećenja na lisnoj masi, u skladu s EPPO standardom PP 2/2(2). Ako se dopusti prekomjerno razmnožavanje larvi, one mogu dovesti do potpunog „skeletiranja“ listova, što ozbiljno ugrožava zdravlje i produktivnost krompira.
Važno je napomenuti da insekticidni tretman nije preporučljiv ako je brojnost štetočina mala. Međutim, redovno praćenje stanja na terenu je ključno kako bi se blagovremeno reagovalo ako se situacija promijeni.
Pročitajte četiri načina suzbijanja krompirove zlatice na eko način:
Maslačak – njegova izvanredna ljekovita svojstva su pravi poklon prirode
Kako podstiče stvaranje žuči i snižava nivo holesterola, korijen maslačka se u tradicionalnoj indijskoj medicini (ayurvedi) upotrebljava kao sredstvo za liječenje mnogih ozbiljnih bolesti jetre, uključujući cirozu i hepatitis.
Napravite sami melem od zove za akne
Saznajte kako napraviti melem od zove za akne i kako se tačno koristi. Priroda ima rješenje za bubuljice. Otkrivamo vam ga.
Melem od zove za akne – recepti
Melem od voska i zove
Ovo je jedan od najjednostavnijih, ali opet i najefikasnijih melema od zove. Par koraka i malo truda mogu zaista učiniti čudo, bar kada se radi o tome da čistimo kožu od akni. Primjenite sljedeće sastojke i uvjerite se u moć zove:
Spojite:
- Zovu (2-3 cvijeta – grupe cvjetova, ali pazite da ne budu precvjetali, jer u tom slučaju nemaju efekat)
- Vosak – najbolja je primjena pčelinjeg voska (oko 50 grama)
- Ruzmarin (par kapi ekstrakta)
Napomena: Moguće je da se cvjetovi raspadnu ako su precvjetali, ili da ostavljaju jak miris.
Priprema: Cvjetove potopite u ključalu vodu i ostavite da leže tako potopljeni oko pola dana. Kada primjetite da se sav polen rastvorio u vodi, uzmite gazu i procijedite tečnost. Cvjetovi bi trebali da ostanu na tkanini gaze. Procijeđenu tečnost sipajte u posudu i uzmite oko 10 ml. Vosak rastopite na vatri (vreloj ringli), i dodajte 10-ak ml tečnosti. Najbolje bi bilo da dodate ruzmarin, tek kada se smjesa prohladi. Promiješajte i sjedinite lijepo sastojke.
Primjenjujte ga na očišćeno lice, bez šminke. Dobro je da ga koristite bar dva puta tokom dana, minimum mjesec dana.
Pročitajte: Bakin recept za sirup od zove
Melem od lista zove za bubuljice
Šteta bi bila da ne iskoristimo ovako dobre sastojke:
- 5 – 10 svježih listova zove (ako su počeli da venu postoji šansa da nećete moći da izvučete dovoljno hranljivih sastojaka).
- Vazelin ili vosak (odaberite supstancu koja vam najviše odgovara).
- Eterično ulje limuna (može i sok).
Priprema: Skuvati listove sa 1 šoljom vode. Kada proključa ostavite sa strane da se ohladi i procijedite. Prije dodavanja ostalih sastojaka uvjerite se da je tečnost ohlađenja i lijepo procijeđena. Vazelin se lakše topi, dok je za topljenje voska ipak neophodno da primjenite malo višu temperaturu.
Napomena: Limun ne podnosi dobro visoke temperature, pa ga dodajte kada se smjesa prohladi.
Primjena: Očistite temeljno lice i nanesite malu količinu ovog melema. Nakon upotrebe lijepo zatvorite posudicu i stavite na hladno mjesto.
Melem od kore zove za akne
Melem od kore zove možete napraviti prokuvavanjem kore. Pazite da prilikom skidanja ovog sastojka, ne oštetite previše biljku. Ako budete skinuli previše kore sa nje, počeće da vene.
Sastojci koji su vam neophodni:
- Kora (oko 100 grama – dovoljna je i jedna srednja grana)
- Voda (200 ml obične vode)
- Kokosovo ulje (omekšava kožu i pomaže da se smanje akne)
- Maslinovo ulje – njeguje i čuva lice
- Vazelin
Priprema: Koru morate kuvati duže vrijeme. Oljuštite dio drveta ili granu, i stavite u jednu malo širu šerpu. Nalijte dovoljno vode i ostavite da ključa bar nekoliko sati. Kada voda promijeni boju, iscijedite vodu, i procijedite. Prohladite malo, i u 50-ak ml tečnosti sipajte oko 10 ml kokosovog ulja i par kapi maslinovog. Promućkajte dobro i stavite u malo razmućen vazelin. Promiješajte dobro. Držite na tamnom i hladnom mjestu.
Primjenu radite dva puta dnevno (ujutru i uveče).
Pročitajte: Za ovu biljku svi kažu da je ZAŠTITNICA SEOSKOG IMANJA – Evo kako se gaji ZOVA!
Melem od ploda zove
Mada ih ne viđamo često, postoje i bobice ove biljke, koje su važan izvor vitamina za kožu. Prilikom odabira ovih plodova morate paziti, jer bobice zove mogu imati i štetno dejstvo. Nekuvane bobice sadrže cijanid, koji je jako štetan, ali kuvanjem bobica ga možemo ukloniti. Činjenica da se moramo paziti sa njima, ne umanjije nihovu efikasnost kod čišćenja kože. Koristite ih pravilno i možete spriječiti pojavu tih dosadnih akni. Sve što bi trebalo upotrebiti je:
- 5-6 bobica zove – Iscijediti ih i koristiti njihov sok.
- Sok od limuna – Upotrebite nekoliko kapi
- Žalfija – Čaj
- Pčelinji vosak
Priprema: Iscijeđen sok od bobica skuvajte i sjedinite sa ostalim sastojcima. Pazite da lepo otopite vosak prije upotrebe.
Napomena: Koristite malu količinu voska za pripremu melema.
Kako se koristi melem od zove za akne?
Melemi od zove se drži na tamnim mjestima jer ne sadrže konzervanse. Koža lica morate očistiti adekvatnim sredstvom za čišćenje. Na taj način spriječićete širenje bakterija i bubuljica po licu.
Zašto se koristi toliko dugo? Ovaj melem nema aditive, ali nema ni veliku količnu aktivnih sastojaka koji bi ubrzali djelovanje melema. Za prve rezultate treba vremena, zbog čega se upotrebljava malo duži vremenski period.
Melem od zove – dobar i za opekotine!
Opekli ste se i šta sad?
Jedna od interesantnih namjena ovog melema jeste mogućnost da ga primenimo i za opekotine. On smanjuje otok, spriječiće infekciju, moći brže zarastanje i sprečiti pojavu otoka. Vitalnu ulogu u ovome imaju njegova antiupalna dejstva i sposobnost dobre regeneracije, i pojačane cirkulacije krvi.
Napomena:
Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.
Optimalno đubrenje voćaka u proljeće – KAN đubrivo kao ključni faktor za zdrav rast i obilan plod
KAN đubrivo je mineralno đubrivo koje sadrži tri osnovna hranljiva elementa: azot (N), fosfor (P) i kalijum (K). Naziv KAN dolazi od njihovih hemijskih simbola: kalijum-nitrat.
Evo kako se koristi KAN đubrivo za voćke:
- Pravilan izbor: KAN je posebno pogodan za voćke zbog svog sastava koji sadrži azot, kalijum i malu količinu fosfora. Azot je važan za rast vegetativne mase i zelene boje lišća, dok kalijum pomaže u jačanju otpornosti voćaka na bolesti i stresne uslove.
- Vrijeme primjene: KAN se obično primjenjuje u proljeće kada voćke počinju aktivno da rastu, obično od marta do maja, u zavisnosti od regiona i vrste voćaka. To je period kada voćke imaju najveću potrebu za hranljivim materijama kako bi podržale rast novih izdanaka i formiranje plodova.
- Doziranje: Doziranje zavisi od vrste voćaka, starosti voćnjaka, kvaliteta zemljišta i opšteg stanja biljaka.
Što se tiče OKVIRNIH količina đubriva, oko sadnica starih jednu i dvije godine se stavlja oko jedna do dvije šake, tj 50-100 grama đubriva. Oko voća koje je u rodu se baca od 300 do 500 grama, tačnije zemljište se ravnomjerno pokrije u širini kolika je krošnja, tačno ispod krošnje, za stare i velike trešnje na primjer to znači nekad i 10 šaka odnosno pola kilograma vještačkog đubriva.
- Primjena: KAN se obično ravnomjerno raspoređuje oko korijena voćke, a zatim se lagano ugrađuje u zemlju. Primjenite ga prije zalivanja kako bi se hranjive materije bolje rastvorile i doprle do korijena. Pazite da ne stavite đubrivo direktno uz stablo voćke.
Đubrivo treba baciti pred kišu i pred cvetanje, ako nam djeluje da kiša neće pasti par dana, onda je dobro i unijeti ga u zemlju okopavanjem ili freziranjem, u suprotnom dobar dio azota iz đubriva će ispariti u vazduh.
Pročitajte: Mineralno ulje za voćke – Koje vrste postoje i kako se koristi
- Zalivanje: Nakon primjene KAN-a, važno je dobro zaliti voćke kako bi se hranljive materije bolje rastvorile i doprle do korijena.
- Pratite efekte: Nakon primjene KAN-a, redovno posmatrajte stanje voćaka kako biste procjenili njihov odgovor na đubrenje. Ako primjetite bilo kakve neobične simptome poput prekomjernog rasta ili promjena u boji lišća, možda će biti potrebno prilagoditi doziranje ili način primjene.
Pravilna primjena KAN đubriva za voćke može poboljšati njihov rast, zdravlje i prinos, ali je važno pažljivo pratiti uputstva proizvođača i potrebe vaših voćaka.
Riješite se opadanja kose – Provjeren domaći sprej od samo tri sastojka
Protiv opadanja kose bore se oba pola, smatra se da je gubitak od 60 do 100 dlaka na dnevnom nivou normalna pojava, koja ne treba da zabrinjava. Sve preko toga može biti znak za neki ozbiljniji zdravstveni problem, pa je potrebno posjetiti ljekara, kako bi se utvrdio uzrok pojačanog gubitka kose.
Međutim, u borbi protiv opadanja kose mogu biti od pomoći i mnogi prirodni preparati koji će dati dugoročne i vidljive rezultate. Jedan od provjerenih domaćih pripravaka protiv opadanja kose vam donosimo u nastavku teksta.
Pročitajte: Zaustavite opadanje kose na prirodan način uz ova 3 sastojka
Domaći sprej protiv opadanja kose
U teglu od 1 litar staviti kesicu malo istucanih karanfilića i dve manje glavice neoljuštenog (najbolje sa žuto suvom ljuskom) crvenog luka isječene na tri do četiri parčeta. Teglu dopunite sa ljutom lozovačom rakijom (komovicom) zatim je dobro zatvorite i naredne dvije sedmice svake večeri protresite da rakija prožme luk.
Na kraju druge sedmice tečnost iz tegle procijedite pošto ste dobro istisnuli parčiće luka i sipajte u bocu sa rasprskivačem.
Upotreba: Svaki put poslije pranja kose na vlažnu, opranu kosu naprskajte dobijeni sprej i utrljajte u tjeme. Nije potrebno ispirati.
Kako pomoći krompiru koji je oštećen mrazom: Savjeti stručnjaka za oporavak usjeva
Niske temperature i jutarnji mrazevi posljednjih dana ostavili su značajne posljedice na usjeve krompira širom regije. Proizvođači su suočeni s problemima poput potamnilih vršnih listova i oštećenja na stabljikama, što zahtijeva hitne mjere kako bi se minimalizovala dalja šteta i omogućio oporavak usjeva.
Prognozno-izveštajna služba zaštite bilja (PIS) uputila je preporuke proizvođačima kako da se nose s posljedicama mraza i osiguraju oporavak usjeva. Važno je da se preduzmu koraci kako bi se spriječilo dalje propadanje i osigurali uslovi za oporavak, naročito imajući u vidu da hladno i vlažno vrijeme pogoduje razvoju bakterijskih oboljenja, kao i infekciji od strane patogena koji izazivaju crnu pjegavost krompira (Alternatia solani).
Preporučene mjere za oporavak usjeva:
- Hemijski tretman: Proizvođačima se preporučuje primjena hemijskih tretmana u zasadima koji su pretrpjeli oštećenja. Ovo će pomoći u zaštiti usjeva od daljeg propadanja. Preparati na bazi aktivnih materija poput bakar-oksihlorida ili metirama su preporučeni za ovu svrhu.
- Prihrana kroz list: Važno je obezbijediti adekvatnu prihranu kako bi se podstakao oporavak biljaka. Preparati koji sadrže aminokiseline ili vodotopiva đubriva sa fosforom, azotom i kalijumom mogu biti korisni u ovom procesu.
Stručnjaci ističu da je brza reakcija ključna za minimalizovanje štete i osiguranje što boljeg oporavka usjeva. Proizvođačima se preporučuje da prate dalji razvoj situacije i preduzmu dodatne korake prema potrebi.
Savjeti za dalje postupanje:
- Redovno pratite stanje usjeva i posmatrajte eventualne promjene.
- Blagovremeno reagujte na znakove daljeg propadanja ili pojave bolesti.
- Konsultujte se sa lokalnim stručnjacima ili poljoprivrednim savjetnicima za dodatne savjete i preporuke.
Uz pravilno vođenje i brzu reakciju, moguće je ograničiti štetu i osigurati što uspješniji oporavak usjeva krompira oštećenog mrazom. Ovo je važan korak ka očuvanju prinosa i stabilnosti poljoprivredne proizvodnje u datoj regiji.
Od čega zavisi nosivost kokošaka
Nosivost kokošaka u zimskom periodu je najčešće smanjena zbog niskih temperatura. Takođe, ako su i uslovi gajenja loši, može doći do potpunog prestanka nosivosti. Naravno, to se ne dešava uvijek. Neophodno je kokoškama obezbijediti suv i topao kokošinjac, dobru ventilaciju, dovoljno svjetlosti i ako se dobro hrane, onda im se i u zimskom periodu, može održati nosivost.
Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou. Potrebno je da kokošinjac bude prostran kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu od 40,5 do 43°C.
Nosilje zahtijevaju dobro osvetljenje prostorije u kojoj borave pa je potrebno voditi računa da ono bude oko 3,5 W/m. Potrebno je da temperatura vazduha u prostoriji u kojoj borave bude oko 20°C, a vlažnost vazduha od 65-75%.
Tokom jeseni i zime je potrebno obezbijediti izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno (najmanje 110gr na jednu koku). Najčešće se koriste žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke. Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Za ishranu koka nosilja koristi se i kupus, mrkva i stočna repa. Ovaj zeleniš može se okačiti na visinu od oko 50 cm. To se radi kako bi ih nosilje kljucale po želji. Mrkva je izuzetno korisna zbog visokog sadržaja provitamina A, koji podstiče nosivost. Kokama nosiljama je moguće spremiti i naklijale žitarice, kao što su ječam i pšenica. Naklijavanje žitarica se vrši u mračnom prostoru, jer takve klice sadrže velike količine vitamina E. koji takođe utiče na povećanje nosivosti kokošaka.
Voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, Kokoške konzumiraju dva puta više vode u odnosu na hranu. Ako jedan dan ostanu bez hrane, nosivost će se malo smanjiti, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti nosivost. Ako ostanu bez vode samo tri dana tada počinju da se mitare i prestaju da nose jaja u potpunosti. Na konzumiranje vode može da utiče i temperatura same vode. Preporučuje se da voda bude nešto hladnija i da se drži u nekoj sijenci.
Vrhunac proizvodnje jaja je u između 26. i 27. sedmice starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uslove dostiže i 92%. Sa starošću nosilja povećava se masa jaja i ona u 34. nedelji starosti iznositi oko 60gr.
Promjena temperature u objektu, pojava parazita, uznemiravanje životinja, premeštanje kokošinjca na drugo mjesto, sve to izaziva stres kod životinja, a to direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.
Takođe treba napomenuti i da na gazdinstvu treba imati jednog pijetla na dvanaest kokošaka.
Pročitajte: Kokoške ne trebaju mužjaka da nose jaja. Čemu onda služi pijetao?
U suprotnom pijetao može postati agresivan prema kokama, pa se mogu primijetiti ogoljeni dijelovi tijela kokošaka. Tada će i proizvodnja jaja biti sporadična.
Mitarenje kokošaka može biti prirodno i prisilno. Kod prirodnog mitarenja koke gube perje sa glave, pa sa vrata, prsa, onda sa bataka, krila, leđa i na kraju sa repa. Kraći dani u jesen, kao i niže temperature takođe su uzrok mitarenja. Prisilno mitarenje je proces gde se koristi redukcija svjetla, vode i hrane. Najjednostavnije je da se koke ostave dva dana bez vode, hrane i u mraku, pa se nakon toga puste na ispust osam sati da same nalaze hranu, minimalno im se dodaje kukuruz, a voda im se daje po volji. Posle tridesetak dana povećava im se dužina svjetlosti i postepeno se uvodi hrana. Tada kreće ponovo nosivost. Manja nosivost nakon mitarenja nadoknađuje se krupnijim jajima, piše savjetodavac stočarstva Kosovka Jakšić