Naslovnica Blog Stranica 40

Koliko dugo kuvana jaja mogu da stoje prije nego što se pokvare i kako se pravilno čuvaju?

Tvrdo kuvana jaja su veoma hranljiva i odlična su opcija za zdravu užinu ili kao dio uravnoteženog obroka, a većini ljudi ova namirnica ostaje kao višak i poslije praznika.

Međutim, ono što je iznenađujuće je da kuvana jaja imaju kraći rok trajanja od svježih jaja.

Kako pravilno čuvati kuvana jaja

Tokom kuvanja uklanja se zaštitni sloj koji oblaže ljusku, čime jaja postaju osjetljivija na vazduh i štetne mikroorganizme. Zbog toga je hlađenje kuvanih jaja izuzetno važno kada je u pitanju sprečavanje kontaminacije ili kvarenja.

Čuvanje u frižideru pomaže da se uspori rast bakterija jer potencijalno opasne bakterije sporije rastu na temperaturama ispod četiri stepena Celzijusa. Izbjegavajte da kuvana jaja dugo držite na sobnoj temperaturi i stavite ih u frižider u roku od dva sata od kuvanja.

Takođe je najbolje da ih držite u kartonskoj kutiji ili u hermetički zatvorenoj posudi. Držite ih na unutrašnjoj polici, a ne na vratima, jer često otvaranje i zatvaranje frižidera može izazvati temperaturne fluktuacije na tom mjestu.

U početku ćete možda primjetiti neobičan miris u frižideru gdje se čuvaju tvrdo kuvana jaja. To je zbog vodonik sulfida koji se formira tokom kuvanja. Međutim, to je normalno i bezopasno, a miris obično ispari iz njih za nekoliko sati.

Konačno, zamrzavanje tvrdo kuvanih jaja se ne preporučuje jer i bjelance i žumance postaju žilavi i vodenasti, što ih čini neprijatnim zalogajem.

Pročitajte: Da li boja žumanca ima veze sa kvalitetom jaja?

Oljuštena tvrdo kuvana jaja

Za najbolji kvalitet, najbolje je da odložite ljuštenje tvrdo kuvanih jaja dok ne budete spremni za jelo ili ih upotrebite u receptu. Ako su jaja već oljuštena, preporučuje se da se čuvaju u hermetički zatvorenoj posudi sa vlažnim papirnim ubrusom kako se ne bi osušila.

Kao i neoljuštena tvrdo kuvana jaja, oguljena jaja ne treba ostavljati na sobnoj temperaturi i treba ih što prije staviti u frižider.

Koliko dugo mogu da stoje tvrdo kuvana jaja prije nego što se pokvare?

Ako se pravilno čuvaju, tvrdo kuvana jaja – oljuštena ili neoljuštena – mogu se bezbijedno držati u frižideru oko nedjelju dana, prema Ministarstvu poljoprivrede SAD. Ako niste sigurni koliko dugo su vaša tvrdo kuvana jaja bila čuvana u frižideru, prvo provjerite da li se na njihovoj ljusci formira sluzavi ili kredast sadržaj. Ako primjetite ovo, bacite jaje.

Važno je da ne jedete jaja nakon što se razbiju jer vas to može dovesti u opasnost od bolesti koje se prenose hranom sa simptomima kao što su dijareja, mučnina i povraćanje. Pokvareno tvrdo kuvano jaje može imati izuzetno neprijatan miris. Ako jaje i dalje ima ljusku, možda ćete morati da ga razbijete da biste ga pomirisali, prenosi Index.hr.

Boja žumanca

Mnogi ljudi brinu ako je žumance tvrdo kuvanog jajeta zelenkasto-sive boje. Međutim, to ne znači da se jaje pokvarilo. Boja žumanca varira u zavisnosti od vremena kuvanja i temperature. Kada se jaja dugo kuvaju, žumance postaje bleđe i na kraju poprima zelenkasto-sivu boju.

Ova boja se javlja kada skuvate jaje jer izaziva reakciju gvožđa iz žumanca sa vodonik-sulfidom iz bjelanca. Iako može da utiče na teksturu i ukus u ustima, bezbijedno je za jelo, piše „Healthline“.

Sok od čuvarkuće i meda – Za šta je sve dobar?

Čudesna biljka čuvarkuća djelotvorna je za razne kožne probleme pri spoljašnjoj upotrebi, ali vrlo je efikasna i kada se jede.

Osim što je dobra za imunitet, njeni svježe zdrobljeni listovi ili svježe iscijeđen sok blagotvorno djeluju na bradavice, čireve, rane i opekotine, kurje oči, sunčeve pjege, kao i na bolna mjesta nastala od gihta ili uboda insekta.

Evo šta se događa ako čuvarkuću umjesto obloga pojedemo:

Pokazalo se da je čuvarkuća naročito djelotvorna ako se kombinuje s medom, i to za jačanje imuniteta, cista, lošeg varenja, a posebno je dobra za zatvor.

Isjeckajte 300 g svjiežih listova čuvarkuće i pomiješajte sa 500 g meda, preručite u teglu, poklopite, zamotajte u foliju i držite u frižideru.

Svako jutro pola sata prije doručka i kafe uzmite jednu kašiku, a preporučuje se i da pola sata nakon ovog eliksira ne jedete i ne pijete ništa.

Ova sjajna mješavina podstiče i izbacivanje otrova iz organizma.

Kao i kod svih alternativnih lijekova, i ovde se treba prije konzumiranja konsultovati s ljekarom.

Pročitajte: MOĆNA ČUVARKUĆA: Biljka koja svoju energiju prenosi na ZDRAVLJE ukućana (RECEPTI)

Uzgoj čuvarkuće

Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih podanaka. To je vrlo otporna biljka koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom. Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. Gde god da je posadite nećete pogriješiti. Imaćete lijep ukras, a uz to i lek nadohvat ruke.

Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli onda i tokom čitave godine. Trudnice i dojilje trebaju izbegavati čuvarkuću.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Ove dvije namirnice će vam donijeti najbolji rod paradajza ikad

Jeste li znali da jednostavnom upotrebom taloga kafe i ljuski jajeta u rupi za sadnju vaših biljaka paradajza, možete pomoći svom mladom paradajzu da brzo i zdravo raste – i pripremiti pozornicu za vaš najbolji urod ikada?

Vjerovali ili ne, ova dva prirodna i organska nusproizvoda uobičajenog jutarnjeg doručka nevjerojatna su za napajanje mladih biljaka paradajza, piše Jutarnji.

Iako postoje sve vrste gnojiva koje mogu pomoći biljkama paradajza da bolje rastu, postoji nešto posebno kada se radi o korištenju taloga kafe i ljuski jaja kako bi se mladim presađenim biljkama pomoglo da brzo krenu rasti.

Za paradajz, taj brzi početak može napraviti veliku razliku kada je u pitanju veća i bolja žetva.

Kako i zašto saditi talog od kafe i ljuske jaja s paradajzom

Za početak, bilo da se radi o malim presadnicama ili zrelim proizvodnim biljkama, paradajz traži puno „hrane“.

A ako ne uspije dobiti potrebne hranjive tvari, jednostavno nikada neće proizvesti svoj puni potencijal. To svakako može predstavljati problem kasnije za zrele biljke kada dođe do cvjetanja i plodova – ali ako mlade biljke ne uspiju rano dobiti hranjive tvari koje su im potrebne, to ne samo da može uticati na njihov rast, već ih može učiniti i lakim metama za bolesti i štetnike.

Dobra vijest je da upravo tu ljuske jaja i talog kafe mogu priskočiti u pomoć. Svaki od njih daje mladim biljkama paradajza nešto vitalno za snažan, zdrav, rani rast.

Kako ljuske jajeta pomažu biljkama paradajza

Ljuske jajeta sadrže ogromnu količinu kalcija. Zapravo, ljuska jajeta sastoji se od 95% kalcijevog karbonata.

A kada je riječ o uzgoju zdravih biljaka paradajza koje daju zdrav paradajz– dovoljno kalcija u tlu je ključno.

Kalcij je odgovoran za pomoć biljci da izgradi jake grane. Takođe pomaže biljci da vodi vodu kroz te grane i lišće. Ali što je još važnije – kalcij je vitalan za pomoć u stvaranju snažnog cvjetanja i zdravog ploda.

Mljevene ljuske jaja

Možda se pitate zašto je važno koristiti mljevene ljuske jajeta, a ne cijele ljuske jajeta ili male komadiće. Nažalost, većim komadima ljuske jajeta treba predugo da se razgrade. Zapravo, može proći više od godinu dana da se cijeli ili čak veliki komad ljuske jajeta razgradi.

Zbog toga, ako koristite velike komade, biljke koje rastu ove godine stvarno neće imati koristi od hranjivih tvari ljuske. Ali mljevenjem ljuski jajeta u fini prah (što se lako može učiniti mlincem za kavu), kalcij se može puno brže apsorbirati u tlo i biljke.

Kako talog od kafe pomaže paradajzu

Talog kafe zadovoljava različite potrebe biljaka paradajza za hranjive tvari. Potrošeni talog kafe sadrži dušik koji je važan za razvoj presadnica paradajza. Dušik je odgovoran za pomoć biljkama u rastu snažnih stabljika, grana i lišća.

Ali ono što čini dušik u kafi idealnim je to što ga biljke paradajza izuzetno lako apsorbiraju. Kako tlo postaje vlažno i raspada se u tlu, brzo ispire dušik. Isto vrijedi i za fosfor i kalij koji se takođe nalaze u talogu kafe – koji mogu brzo dospjeti u korijenje biljaka i pomoći u razvoju biljaka i cvatu.

No, ako sve to nije dovoljan razlog za korištenje taloga kafe, on je takođe izvrstan za pomoć pri upijanju i zadržavanju vlage.

A za mlade biljke paradajza to može biti od velike pomoći! Paradajzu je potrebno puno vode za rast. A budući da se talog kafe „sadi“ blizu korijena, pomaže zadržati tu vlagu upravo tamo gdje je biljke mogu najbolje iskoristiti.

Kako koristiti talog od kafe i ljuske od jaja na dan sadnje

Za jak i zdrav paradajz, najbolje je u svaku jamu za sadnju umiješati dvije do tri žlice smjese taloga i ljuski.

Kako biste pomogli svojim biljkama paradajza što je brže moguće, uvijek stavite dva sastojka prema dnu rupe.

Ovdje će biti korijeni biljke, a to će im omogućiti puno brže upijanje.

Ali nemojte samo prestati s njihovom upotrebom u jami za sadnju. Takođe možete posipati i prah od ljuske jajeta i talog kafe po vrhu zemlje. Hranjive tvari iz svake će se zatim polako upiti u tlo svaki put kad pada kiša ili zalijevate. Za to, pospite dvije žlice nekoliko centimetara oko glavne stabljike.

Ova biljka odbija biljne vaši kod paradajza

Odavno su baštovani u svojim baštama sadili neven pored paradajza.

Ovo nisu radili samo zbog ljepšeg estetskog doživljaja, već zato što ukoliko ovaj divan cvijet posadite pored paradajza nećete imati problema sa štetočinama. Ovo je tipičan primjer biljaka koje sarađuju u bašti, za razliku od onih koje jedna drugoj mogu biti samo smetnja.

Neven biljke prelijepih i upečatljivih cvjetova čest je pratilac paradajza u baštama. Oni odavno imaju dobru reputaciju kod baštovana da pomažu paradajzu u odbrani od njegovih najčešćih štetočina.

Upravo zato su ih vrtlari često sadili jedne pored drugih. Ipak novo istraživanje je pokazalo da to nije samo vjerovanje već i naučno dokazana činjenica.

Ali, ove dvije biljke nisu jedine koje su pokazale da pomažu jedna drugoj u bašti.

Istraživači sa Univerziteta u Njukaslu testirali su nevene da bi vidjeli koje sve vrste hemikalija oslobađaju ove biljke. Najzapaženiji od tih jedinjenja je limonen, koji je ujedno i glavna komponenta koja se nalazi u kori limuna.

Na nekoliko testova koji su rađeni u staklenicima, naučnici su otkrili da saksije gdje su bili posađeni neveni u stvari odbijaju biljne vaši. Ovi mali insekti se obično nalaze na donjoj strani listova kod biljaka.

Biljne vaši su značajne štetočine voća i povrća, ali nekih drugih ukrasnih biljka. Međutim, kada se u njihovoj blizini nađe neven broj biljnih vaši se značajno smanjuje.

Istraživači napominju da je zapravo sadnja nevena pored paradajza odlična ideja. Oni ističu da pored lijepog izgleda, korišćenje ove biljke kao repelenta je daleko bolje rješenje od upotrebe pesticida, koji pored štetnih ubijaju i insekte koji su korisni za biljke, prenosi Agromedia.

Zalijte krastavce rastvorom ova dva sastojka i rašće cijelo ljeto

Baštovani vole i cijene domaće đubrivo za prihranu bilja, a jedan od tih je i onaj za bolji prinos krastavaca.

Naime, iskusni baštovani tvrde da se prinos krastavaca zna i udvostručiti ukoliko se zaliju jednom mjesečno ovim rastvorom:

Potrebno je:

  • 200 grama krede,
  • 10 litara mlake vode

Priprema:

Kredu usitnite u mrvice pa sipajte u vodu. Miješajte dok ne dobijete mliječno bijelu vodu i ostavite da odstoji 10 minuta. Nakon toga opet promiješajte sastav pa tom vodom zalijte krastavce.

Ovim rastvorom zalijte krastavce jednom mjesečno, najbolje u večernjim satima. Osim što će bogato roditi, krastavci će uspješno da odolijevaju bolestima, prenosi “Krstarica”.

Maslačak u borbi protiv lisnih vaši, grinja i lisne buve

Maslačak (Taraxacum officinalis) se već u rano proljeće može naći iscvjetao po šumama, livadama, oko puteva i u vrtovima. Bere se tokom cijele vegetacije, a koristi protiv lisnih vašiju, grinja, jabukine lisne buve, zapetaste štitaste vaši.

Čaj od maslačka

Čaj od maslačka se priprema od 200 do 400 g samljevenog korijenja ili 400 do 600 g samljevenih svježih listova. Ova masa odstoji dva – tri časa potopljena u 10 l tople vode (temperatura ne smije da prijeđe 40 stepeni), procedi se i odmah koristi. Prvo prskanje je prilikom otvaranja pupoljaka, a drugo (ukoliko ima štetočina) odmah poslije cvjetanja i još jednom, kroz 10 do 15 dana.

Pročitajte: Maslačak – njegova izvanredna ljekovita svojstva su pravi poklon prirode

Fermentisani ekstrakt maslačka

Fermentisani ekstrakt maslačka se priprema tako što se  dva kg svježeg lista i cvijeta ili 200 g suvog maslačka potopi u 10 l vode i ostavi da odstoji 24 časa, pa se procijedi. Nerazređeni ekstrakt (čist ili uz dodatak ekstrakta koprive i rastavića) koristi se za đubrenje zemljišta u cilju povećanja otpornosti biljaka, što posebno prija paradajzu.

Prednosti ĐUBRENJA biljaka PREKO LISTA: Za zdraviji i otporniji vrt

Đubrenje preko lista ili folijarno đubrenje podrazumijeva unošenje hraniva preko lisne ploče. Folijarna prihrana se primjenjuje kada biljka ima formiranu dovoljno veliku lisnu površinu koja će prihvatiti tu količinu hrane.

Ishrana biljaka preko lista lakši je način prehrane, ali on ne može da zamijeni klasično unošenje nutritiva preko korijenovog sistema. Folijarna ishrana važna je za mikroelemente, koji se na ovaj način unose u manjim količinama.

Prihrana preko lista zavisi od velikog broja faktora. Zavisi od vlažnosti površine lista i njegove starosti, ali i od uticaja faktora, kao što su temperaturavlažnosti, strujanje vazduha i sunčevo zračenje. Bitno utiče i sastav rastvora koji se primjenjuje, odnosno njegova hemijska forma i PH vrijednost.

Pročitajte: Đubrenje povrća u organskoj bašti – važne smjernice

Folijarna prihrana ili đubrenje preko lista može biti koristan vid unosa hraniva iz nekoliko razloga:

  • Đubrivo se lako nanosi;
  • Biljka brže unosi hranu preko lista nego preko korijena;
  • Može se lako intervenisati u svim vegetativnim fazama razvoja biljke;
  • Đubrenje preko lista je dobar dodatak kada unošenje đubriva preko korijena nije dovoljno za prehranu biljke;
  • Prihrana preko lista korisna je i zbog toga što omogućava biljci da prebrodi situacije koje su nastale uslijed stresnih vremenskih promjena u prirodi;
  • Đubrenje preko lista omogućava nanošenje optimalne količine hraniva i bez zagađenja životne sredine;
  • Folijarna prihrana može djelovati i na kvalitativna svojstva biljaka, kao što su boja i čvrstina ploda;
  • Utiče na opstajanje voća i povrća na duži vremenski period.

Đubrenje ne bi trebalo da se primjenjuje previše često, jer ono biljkama ne zamjenjuje hranu. Prava hrana za biljke su vodasunce, ugljen-dioksidkiseonik i mineralni elementi. Đubrenje obezbjeđuje samo elemente koji su potrebni za normalno obavljanje hemijskih procesa u biljci.

Dodavanje određene količine đubriva može dovesti do toga da se biljka pravilno razvija i raste, ili pak može izazvati oštećenja i smrt biljke ako se pretjera sa količinom. Najbolji način da se utvrdi količina i tip đubriva koji je biljkama potreban je ispitivanje zemljišta i to na svake tri godine.

Uzgoj pataka – Korisni savjeti

Uzgoj pataka – Kod intenzivnog načina gajenja patke nose u toku cijele godine, pri čemu je dovoljna količina svjetlosti uslov za dobru nosivost.

Svjetlosni režim treba prilagoditi rasi i hibridu, i poštovati ga u toku cijelog proizvodnog ciklusa.

Ishrana zavisi od načina držanja

Patke se gaje radi proizvodnje mesa, jaja, masti i perja, ali su im jaja na tržištu manje cijenjena nego kokošija. Od njih se koristi i perje, ali ta proizvodnja kod nas nije toliko zastupljena.

Danas postoje rase i hibridi pataka selekcionisane za visoku proizvodnju jaja i visoki prinos kvalitetnog mesa. Meso mladih tovljenih pačića je visokog kvaliteta, a posebno se ističe jetra.

Tradicionalni uzgoj pataka u većim jatima zastupljen je u područjima gdje se nalaze veće vodene površine, kao što su područja pokraj Save, Vrbasa i druga močvarna područja. Manja jata uzgajaju se na domaćinstvima koja se bave nekom drugom granom poljoprivredne proizvodnje.

Kako ćemo hraniti patke zavisi od načina držanja, a to je ekstenzivan, poluintenzivan i intezivan sistem.

Pročitajte: Kako se razmnožava perad?

Sistemi uzgoja

U ekstenzivnom uzgoju patke se drže slobodno na otvorenom prostoru u manjim grupama. Izvor hrane su zelene biljke, insekti, puževi, žabe i otpatci iz kuhinje. Zahvaljujući pljosnatom kljunu dio hrane mogu obezbijediti iz vode i mulja. U ovom sistemu držanja, patke ne mogu ispoljiti svoj maksimalni genetski potencijal, što znači da im je godišnja proizvodnja jaja niska, kao i mali prirast.

Da bi poboljšalji proizvodnost, uzgajivači su dodavali i zrna žitarica (od jedne ili više vrsta – kukuruz, ječam, pšenica).

Poluintenzivan način držanja je na prelazu između ekstenzivnog ka intenzivnom, i tu su način ishrane i smještaja poboljšani.

Intenzivan način uzgoja podrazumijeva adekvatnu ishranu i smještaj. Ishrana mora biti izbalansirana i prilagođena kategoriji (da li su pačići tovni, za podmladak, nosilje i drugo). Ako se ekonomski proizvodnja opravda, najbolje je koristiti u ishrani potpune koncentrovane smješe, koje se koriste u ishrani pilića. Moguće je koristiti dopunske smješe za kokoši, jer se kombinacijom ovih smješa i zrnevlja žitarica može napraviti kompletan obrok za patke.

Farmeri koji imaju dugogodišnje iskustvo mogu sami da naprave potpunu smješu na farmi uz dodatak odgovarajućih hraniva i vitaminsko-mineralnih premiksa.

Bez obzira na to na koji način patke obezbjeđuju hranu, ona mora sadržavati sve potrebne hranljive materije u iskoristivoj formi, kako bi podmirile potrebe za održavanje osnovnih životnih funkcija, porast i reprodukciju.

Ishrana priplodnih pataka

Program ishrane pataka namijenjenih za reprodukciju, u početnoj fazi, od prve do šeste sedmice, isti je kao kod tovnih. Hrane se intenzivno, bez obzira na to da li je držanje u otvorenom ili zatvorenom prostoru. Razlikuje se odgoj priplodnog podmlatka, lakog i teškog tipa. Posebnu pažnju treba posvetiti odgoju podmlatka, odnosno roditelja, teškog tipa (pekinška patka).

Oni imaju veliki apetit i ukoliko se hrane po volji pretjerano će se utoviti, što se kasnije manifestuje zdravstvenim problemima i poremećajem u reprodukciji. Zbog toga se u periodu od 7-20 sedmice obavlja restrikcija hrane.

Ona se sprovodi na dva načina: smanjenjem dnevne konzumacije hrane na količinu koja je dovoljna da podmiri potrebe u hranljivim materijama za njihov pravilan rast i razvoj, a da se pritom izbjegne unošenje velike količine energije. Druga opcija je da se smanji sadržaj hranljivih materija u koncentrovanoj smješi.

U praksi se efikasnije pokazalo da je bolje obavljati restriktivnu ishranu sa hranom koja sadrži 15% sirovih proteina, dok je ishrana po volji smješom sa nižim nivoom proteina (13%) i istom energetskom vrijednošću imala lošiji efekat.

Pročitajte: Kopunovo meso je sočnije i ukusnije – kako ga uzgojiti?

Najbolji rezultati se postižu ukoliko restrikcija hrane počne već od druge nedjelje uzrasta.

Ipak, proizvođači praktikuju iz drugih razloga da ta restrikcija počne sa uzrastom od oko 7 sedmica. Od početka restrikcije do postizanja polne zrelosti (u 28. sedmici), dnevna konzumacija treba da iznosi 60-70% od ishrane po volji.

Ovim se postiže:

  • veći broj snesenih jaja
  • poboljšava iskorištavanje hrane
  • smanjuje mortalitet u periodu nosivosti

Količina hrane u ovom periodu ne bi trebalo da bude veća od 220 grama dnevno, što je ipak uslovljeno tjelesnom masom, raspoloživom zelenom hranom i kvalitetom obroka. Restrikcija hrane zahtijeva svakodnevno mjerenje hrane i ručno hranjenje.

Kod ishrane priplodnog podmlatka ne preporučuje se uključivanje animalne ili biljne masti u smješe. Ukupna potrošnja hrane u periodu odgoja priplodnog podmlatka zavisi od sastava i hranljive vrijednosti potpunih smješa, rase i hibrida pataka.

Pri korištenju smjesa uobičajenog sastava, jedno grlo u prosjeku konzumira oko 32 kg. Ova količina je različito distribuirana u toku perioda odgoja:1.45 kg (u prve tri sedmice), 3.5 kg (od 4-6 sedmice) i oko 20 kg (od 7. sedmice do postizanja pole zrelosti, za 6 mjeseci uzrasta).

Ishrana pataka nosilja

Ishrana nosilja se uglavnom odnosi na matično jato za proizvodnju jaja za priplod, mada su u nekim zemljama sa intenzivnom proizvodnjom formirane rase i hibridi za proizvodnju jaja za konzumaciju. U prosjeku patke snesu od 180 do 220 jaja godišnje, ali to sve zavisi od načina ishrane i gajenja.

Pri ekstenzivnom načinu gajenja postoje dva perioda kada patke nose jaja, proljetni i jesenji. U ljetnjem periodu patke prestaju da nose (najčešće period augusta) zbog mitarenja, a u zimskom periodu prestaju da nose zbog lošije ishrane, niske temperature i kraćeg trajanja svjetlosnog dana. Kod intenzivnog načina gajenja patke nose tokom cijele godine, pri čemu je dovoljna količina svjetlosti uslov za dobru nosivost.

Svjetlosni režim treba prilagoditi rasi i hibridu, i poštovati ga u toku cijelog proizvodnog ciklusa. Za dobru nosivost i inkubacionu vrijednost jaja neophodno je uspostaviti odgovarajuće odnose između energije, proteina (aminokiselina), mineralnih materija i vitamina. Ishrana pataka za intenzivnu proizvodnju jaja za priplod (ili konzumaciju), podrazumijeva korištenje potpune smješe koja se daje od 4-te sedmice prije pronošenja do kraja proizvodnog ciklusa. Smješa treba da sadrži 15% sirovih proteina i 12 MJ/kg ME.

Pročitajte: ISHRANA KOKOŠAKA? Zahvaljujući ovom triku, oni će položiti 2 puta više jaja!

Obezbijedite im kvalitetnu vodu za piće

Smješa za ishranu pataka nosilja treba da sadrži i adekvatne nivoe esencijalnih aminokiselina, posebno metionina (sumpornih aminokiselina) i lizina. U ishrani pataka nosilja jaja za priplod potrebno je prisustvo dovoljne količine vitamina, posebno onih koji su značajni za inkubacionu vrijednost jaja, veći procenat izleženih pačića i njihovu vitalnost (A,D3 i B2 niacina i folne kiseline). Dnevna konzumacija hrane pataka nosilja zavisi od energetske vrijednosti obroka, kao i od sadržaja drugih hranjivih sastojaka. Ukoliko je ona manja, patke će konzumirati veću količinu hrane i obratno. U prosjeku, nosilje dnevno pojedu 200 grama potpune smješe, tako da ukupna potrošnja hrane u periodu proizvodnog ciklusa iznosi oko 72 kg po jednom grlu. Primjenom restrikcije hrane u manjem obimu mogu se postići pozitivni efekti u pogledu nosivosti i kondicije jata.

Ishrana pataka u tovu

Patke se danas tove intenzivno, bez obzira na to da li je on organizovan u otvorenom ili zatvorenom sistemu. Pored nekih rasa (pekinška patka), za tov se koriste i određeni linijski hibridi (cherry valley). Osnovna karakteristika tova pačića je njihov intenzivan porast, posebno u prve četiri sedmice. Po završetku tova od sedam sedmica, bijela pekinška patka ostvari tjelesnu masu od 3.2 kg (prosjek za oba pola), i potroši oko 2.5 kg hrane za kilogram prirasta.

Tov pataka se obično odvija u dvije faze, pri čemu se koristi početna i završna smješa.

  • Početna smješa se daje do izvođenja pačića do tri sedmice i ona iznosi oko 2 kg
  • završna do kraja tova i iznosi oko 6 kg.

Tov može biti organizovan u tri faze: 1-14, 15-21 i 22-49 dana, što zahtijeva korištenje tri smješe (početna, smješa za porast i završna). Bez obzira na to da li tov traje dvije ili tri faze, hrana mora da sadrži sve potrebne hranljive sastojke. Sadržaj sirovih proteina u početnoj smješi treba da iznosi 16.5-19%, a u završnoj 13-19% sirovih proteina u zavisnosti  od njihove energetske vrijednosti.

Neki proizvođači preporučuju veće vrijednosti proteina u prvom periodu tova i do 22% proteina. Zadovoljavajući rezultati u tovu se postižu ukoliko se u prve dvije sedmice koristi smješa sa 20-22% sirovih proteina, a od treće sedmice do kraja tova smješa sa 16% proteina. Ako je tov organizovan u tri faze, najbolje je prve sedmice davati smješu sa 22%, u drugoj fazi sa 18%, a u završnoj do kraja tova sa 16% sirovih proteina. Moguć je tov i sa smjesom od 18% proteina od početka do kraja. Smanjenje sadržaja proteina u obroku tovnih pataka dovodi do povećanja sadržaja masti u njihovom trupu.

Patke imaju znatno veću zapremninu digestivnog trakta nego tovni pilići, zbog toga mogu da pojedu i veću količinu hrane na dan, što im omogućava da održavaju isti nivo energije od početka do kraja tova i u slučaju kada njena koncentracija u obroku varira.

Pored energije i proteina smješe za tov pataka treba da sadrže i zadovoljavajuću količinu esencijalnih aminokiselina, pri čemu je potrebno voditi računa o limitirajućim aminokiselinama. Kao i kod druge vrste živine, aminokiseline sa sumporom, posebno metioninom, su limitirajuće u obrocima za patke.

Mora se obezbijediti dovoljna količina kalcijuma, fosfora i natrijuma, ali ne treba zapostaviti ni druge mineralne materije kao što su magnezijum, mangan, cink i hlor. U ishrani pataka najbolje je koristiti peletiranu hranu. Starter smješe moraju se peletirati na manje dimenzije zbog mogućnosti konzumiranja dok su pačići još mali. Za ovaj period maksimalna dužina peleta je 7.9mm, a prečnik 4 mm.

Kada porastu, dužina peleta se povećava i do 12.7mm i prečnika 4.8 mm. Brašnasta forma hrane može dovesti do određenih problema pri ishrani pataka. Kada se pomiješa sa pljuvačkom, formira ljepljivu masu koja se nakuplja na spoljašnjim stranama kljuna. Pokušavajući da oslobode kljun od ove naslage, patke često odlaze da operu kljun te prave veliki rastur hrane. Korištenje ovakve hrane smanjuje dnevnu konzumaciju, a samim tim smanjuje i prirast.

Za dobar prirast i kvalitetan odgoj patkama mora biti obezbijeđena kvalitetna voda za piće, najmanje 12h dnevno.

U nekim sistemima odgoja se praktikuje uskraćivanje vode i hrane preko noći da bi smanjilo vlaženje prostirke. Ova mjera se odnosi na patke starije od 3 sedmice i nema štetne uticaje na proizvodne rezultate pri nižim temperaturama. Međutim, pri višim temperaturama voda mora biti dotupna i noću.

Tamjanika: Tajna njene uspješne njege u domu i bašti!

Pored toga što svojim mirisom rastjeruje komarce,  tamjanika je biljka koja je veoma jednostavna za gajenje.

Hilandarski bosiljak, tamjanika, Sveta Petka, sve su to nazivi za istu biljku. Može da se gaji u saksiji, na terasi ili u bašti, a osim što je izuzetno atraktivna, veoma je i korisna jer tjera različite insekte, posebno moljce i komarce.

Ova biljka voli toplotu i sunce, mada je ne treba izlagati jakim sunčevim zracima. U nekim slučajevima uspijeva i na svježijim i sjenovitim mjestima u bašti ili na balkonu.

Ukoliko se odlučite za to da je gajite u stanu, važno je da ne bude na direktnom „udaru“ sunčevih zraka tokom toplih ljetnjih dana.

Grm tamjanike može izrasti i do jednog metra, a ako je pravilno njegujete, godinama ćete imati divan mirisni ukras u svom domu, bašti ili na terasi.

Povremeno čupkajte listiće kako bi ostala kompaktna, jer će na taj način grm lijepo rasti i u stranu, a ne samo u visinu.

U ljetnjem periodu zalivajte je kad god primijetite da je zemlja pri vrhu suva, a tokom zimskih dana ne pretjerujte sa zalivanjem, već samo povremeno dolijte vodu. Jako je važno da se tamjanika ne osuši, stoga često provjeravajte zemlju.

Tamjanika cvijeta sporadičnim cvjetićima bijele ili nježno plave boje, koji su grupisani u cvasti. Kada se završi sezona cvjetanja, odsijecite precvjetale grančice.

Njega tamjanike u saksiji

Ako tamjaniku držite kao sobnu biljku lako će se prilagoditi uslovima u vašem domu. Potrebno joj je dosta svjetlosti, a podnijeće i sjenovita mjesta, suv vazduh, direktno sunce.

Tamjanika kada je u saksiji zimi se drži u toplijem prostoru i rjeđe se poliva.

A ako je baštenski uzgajana ne smije da bude na temperaturi ispod 10 stepeni.

Razmnožavanje

Tamjanika se razmnožava vrlo jednostavno – reznicama koje su uzimaju sa matične biljke tokom proljeća ili ljeta. Reznice treba smjestiti u saksije promjera 12 cm, a potrebno je oko 2 nedjelje da se ukorijene u zemlji, uz optimalnu temperaturu oko 20 stepeni.

Rast hilandarskog bosiljka može da se usmjerava, postupkom orezivanja. Ukoliko želite širu i kompaktniju biljku to možete postići rezanjem vrhova, zbog čega će biljka da razvija bočne izdanke, prenosi Krstarica.

Kada brati, a kako sušiti koprivu i koje su joj ljekovite osobine?

​Rano proljeće je vrijeme za branje mnogih ljekovitih biljaka pa i koprive koja je jedno vrijeme bila zapostavljenja, ali se sve više bere i upotrebljava, posebno od doba korone kada se mnogima svijest mijenja u pogledu ishrane te konzumiranja zdrave i što prirodnije hrane.

Kopriva (Urtica dioica) je zeljasta biljka svima dobro poznata i po izgledu, a i ljekovitim svojstvima. Široko je rasprostranjena tako da raste širom planete. Nalazimo je u Evropi, Sjevernoj Americi, Africi i Aziji, od davnina se koristi kao hrana i kao lijek.

Upravo ovih dana hobisti i ljubitelji prirode ju beru na mjestima udaljenijim od saobraćajnica koristeći je najviše za pripremu sosa ili umaka. Takođe se dosta koristi kao čaj, a pri tome treba znati pravilno osušiti ovu dragocjenu i ljekovitu biljku za koju se kaže – da ne žari, već odavno bi izumrla od pretjerane upotrebe ljudi.

Ljekovite osobine koprive

Ljekovite osobine ove biljke su mnogobrojne: liječi upale urinarnog trakta, stimuliše rad crijeva, čaj od koprive blagotvorno djeluje na bolesti jetre i žuči, bolesti pluća, pomaže kod grčeva u stomaku i čireva, kod tumora slezene, kod poremećaja sna i nesanice.

Učinkovita je kod virusnih i bakterijskih infekcija i preporučuje se kao dio proljetnog čišćenja organizma. Zbog velikog postotka željeza u sebi odličan je lijek za anemiju, a zbog sadržaja kalijuma odličan diuretik. Osim željeza i kalijuma sadrži dosta kalcijuma i magnezijuma, te vitamine A, C, K, B6 i D i proteine zbog čega su i izražena njena ljekovita svojstva.

Čaj ne treba ukuvavati jer tad gubi svoje blagotvorne osobine. Može se piti tokom cijele godine po jedna šolja dnevno, preventivno.

Beru se samo vrhovi

Da bi čaj bio dobar, treba odabrati i pravo vrijeme berbe ove biljke, faza u kojoj su najizraženije ljekovite osobine odnosno onda kada ona ima najviše vitamina, minerala i ostalog. To je faza intenzivnog rasta kad je biljka još mlada u periodu od marta do maja.

Beru se samo vrhovi do 10 cm, odnosno gornja trećina biljke jer upravo oni sadrže dosta vitamina C, željeza i drugih minerala. Dakle, mladi i sočni vršni dijelovi biljke, ali prije cvjetanja. S obzirom da ima dlačice koje žare, treba koristiti rukavice, a konzumirati nakon termičke obrade.

Pročitajte: Kopriva je zeleno zlato, ali ima dana kada je nikako ne smijete brati

Bilo bi dobro kad beremo koprivu da kiše nije bilo bar tri prethodna dana, kako biljka ne bi imala višak vode u sebi te kako ne bi došlo do potamnjivanja tokom procesa sušenja. Nije potrebno rezati ju na manje dijelove. Važno ju je pri sušenju položiti u tankom sloju, stabljiku po stabljiku, na pamučno ili mrežasto platno kako bi vazduh nesmetano strujao oko svih dijelova i postepeno i pravilno ju sušio.

Povremeno ju treba okretati. Kada se prosuši, rukama se usitne samo listovi, a stabljiku bacimo. Tako osušenu biljku najbolje je odložiti u papirnu ambalažu ili platnenu vrećicu.

Ako se koristi i korijen od ove biljke koji je takođe ljekovit on se suši duže, a ponekad je nedovoljno sušenje samo na vazduhu već se njegov proces može započeti ili završiti postepeno na nižoj temperaturi u rerni na 35 do 40 °C.

Može se koristiti i kao svježi sok od koprive, krem juhe, a njena upotreba u kozmetici je takođe odavno poznata pa se koristi pri pravljenju raznih šampona za njegu i podsticanje rasta kose.

Ipak, kopriva se najviše koristi kao umak ili varivo sa bijelim lukom, kratko obarena kao i špinat, prenosi „AgroKlub„.