Naslovnica Blog Stranica 12

Radovi u voćnjaku tokom jeseni

Sa završenom berbom , radovi u u voćnjacima nisu završeni. Sada predstoji period kada treba obaviti čitav niz agrotehničkih mjera za dobro prezimljavanje biljaka. U ovom periodu radimo sanitarnu rezidbu , zaštitu sadnica od zečeva, krečenje voćnih stabala, đubrenje višegodišnjih zasada.

Na deblu i osnovnim granama stabla u starijim zasadima površinski slojevi kore pucaju, izumiru i služe za utočište mnogima štetočinama. Na površinskom sloju se stvara mahovina, lišajevi, gljive I gnijezda gusenica, tako da ukoliko se pojavi važna mjera je uklanjanje površinskog sloja kore. Takvu koru treba svake godine specijalnim strugačima, ili čeličnim četkama skidati i spaliti. Kora se uklanja oprezno, da se ne povredi tkivo drveta i ne naprave rane. Očišćenu koru treba sakupiti iznijeti iz zasada i spaliti. Tako se uništavaju mnoge štetočine i njihova jaja. Ovo se radi u jesen ili rano u proljeće.

Ako su se na starim stablima pojavile duplje (šupljine) ili ukoliko je došlo do ljuštenja kore treba ih prvo dobro očistiti a zatim dezintifikovati, sa 5% rastvorom plavog kamena.Često iz korena oko debla izbijaju izdanci koji iscrpljuju voćku. Na njima se mogu pojaviti štetočine kao što su krvava vaš i lisna vaš. Zato izdanke treba otkopati i saseći tako da ne ostanu patrljci, jer bi iz njih izdanci izbijali još gušće i više.

Pročitajte: Obavezni radovi u fazi mirovanja voćaka

Ako je stablo previše bujno onda se primjenjuje uzdužno paranje kore na deblu i skeletnim granama. Paranje se sastoji u tome što vrhom voćarskog noža oprezno zasijecamo koru debla odozdo naviše, ne nanoseći povrede drvenom dijelu debla. Paranje se izvodi rano u proljeće dok ne krenu sokovi. Ukoliko postoji opasnost od zimskih mrazeva paranje se vrši koso. Paranje ili uzdušno rovašenje kao mjera njege stabala se pokazala kao dobra za sprječavanje debljanje tkiva ispod nje.

Ukoliko ima mehaničkih povreda na deblima voćaka, njih je potrebno prvo očistiti i dezinfikovati 5% rastvorom plavog kamena a potom premazati kalemarskim voskom. Krečenje stabala obavezno se radi u jesen, ali se može primijeniti u 2-3 navrata tokom jeseni i zime. Recept po kome se priprema krečna čorba je 5 kg negašenog kreča, 0.5 kg kuhinjske soli i 0.25 kg sumpora, dodati vodu i o staviti smjesu da odstoji 2 dana da bi se ljepljivost povećala i tada je primijeniti.

Pročitajte: Krečenje voća – Recept za smješu koja će zaštititi stabla

Bijela boja odbija sunčeve zrake i otežava naglo zagrijevanje stabla. Na taj način usporava kretanje sokova i kretanje vegetacije se može odložiti za nekoliko dana. Ova mjera najviše efekata daje kod koštičavog voća, prije svega kajsije, breskve, šljive i višnje i kod kojih ova temperaturna kolebanja mogu i izazvati kretanje vegetacije.

Preporuka je i da se rezidba zasada voća u ovoj godini pomjeri za neki kasniji period , jer zimskom rezidbom podstičemo aktivnost voćaka i one tada postaju osjetljivije na niske zimske temperature koje mogu uslijediti poslije ovako dugog i lijepog vremena. S obzirom na to da je i jesen bila duga i jako lijepa sa dosta visokim temperaturama za doba godine, diferenciranje cvijetnih pupoljaka je dugo trajalo i u takvim uslovima voćni zasadi su posebno osjetljivi na nagli pad i porast temperature u narednom periodu.

Dipl.ing. Snežana Dragićević-Filipović

PSSS Čačak

Prednosti zatravljivanja vinograda u cilju održive proizvodnje

Vinogradarska proizvodnja, kao i ostale grane poljoprivrede, suočava se s izazovima klimatskih promjena. Očuvanje zemljišta i njegova plodnost postali su ključni za budućnost poljoprivredne proizvodnje. Zatravljivanje vinograda jedno je od rješenja koje doprinosi održivom upravljanju zemljištem i ima brojne prednosti za vinogradare.

Uticaj zatravljivanja na vinograde

Zatravljivanje u vinogradima može značajno poboljšati strukturu zemljišta, spriječiti eroziju i povećati plodnost. Na nagibima, pokrovni usjevi se koriste kako bi se smanjila erozija i očuvala površina zemljišta. Ovo je posebno korisno u područjima gdje su padavine neredovno raspoređene, a vinogradi su izloženi riziku od oštećenja.

Pročitajte: Rezidba vinove loze – Kada i kako se obavlja

Još jedna važna prednost zatravljivanja je dodavanje organske materije zemljištu. Korišćenje biljaka, poput mahunarki, omogućava fiksaciju atmosferskog azota, čime se povećava sadržaj azota u zemljištu. Mahunarke i pokrovni usjevi igraju ključnu ulogu u poboljšanju kvaliteta zemljišta, čime se povećava prinos vinove loze i kvalitet grožđa.

Zatravljivanje i suzbijanje korova

Pokrovni usjevi takođe pomažu u kontroli korova. Njihova prisutnost stvara fizičku barijeru koja sprječava rast korovskih biljaka i smanjuje potrebu za herbicidima. Takmičenje između pokrovnih usjeva i korova za svjetlost, vodu i hranljive materije doprinosi smanjenju rasta jednogodišnjih korova, što dugoročno olakšava upravljanje vinogradom.

Travni pokrivač u vinogradima

Postoje različite metode zatravljivanja vinograda. Vinogradari mogu primijeniti stalni ili povremeni travni pokrivač, u zavisnosti od potreba vinograda i klimatskih uslova. Stalni pokrivač se održava redovnim košenjem, dok povremeni travni pokrivač uključuje sjetvu pokrovnih biljaka u međurednom prostoru svake druge godine, čime se obogaćuje zemljište organskom materijom.

Vinogradari u zapadnoj Evropi već decenijama koriste zatravljivanje vinograda kao sredstvo za očuvanje zemljišta u humidnim područjima s velikom količinom padavina. Kod nas, zatravljivanje se preporučuje u vinogradima sa sistemima za navodnjavanje ili na većim nagibima radi smanjenja erozije.

Piše: Vasić Vesna psss Jagodina

Recepti za borbu protiv smrdibuba: Prirodni sprejevi koji zaista djeluju

Smrdibube su krenule u novu sezonsku invaziju na kuće i stanove.

Komarnici su im “prvi na udaru”, a ako ovu prepreku uspijeju da zaobiđu vaš dom postaje njihov: ima ih na zidovima, namještaju, tepisima, u kutijama za roletne, a znaju da se zavuku i u garderobere kako bi “pregrmele zimu”.

Otkako su se smrdibube pojavile u našim krajevima, u poljoprivrednim apotekama je prava pomama za sredstvima koja mogu da oteraju i unište ove insekte. Nažalost, malo je fabričkih preparata koji zaista djeluju, a koji se mogu naći na našem tržištu.

Korisnici društvenih mreža kao “smrt za smrdibube” pominju sredstvo koje je u ovom trenutku moguće nabaviti samo u Francuskoj, ali je zato sve više onih koji su otkrili provjerene trikove kako da otjerate smrdibube iz svog okruženja.

1. Pozovite “u pomoć” nanu

Jedan od načina je sredstvo na bazi eteričnog ulja nane i vode. Naime, smrdibube ne podnose miris nane, pa ako ih “počastite” ovom aromom tamo gde najčešće ulaze u dom, shvatiće da nisu dobrodošle i same će se pokupiti i otići.

Za početak, na prozorski sims poređajte nekoliko saksija sa nanom. Istu biljku rasporedite i po prostorijama u domu. Tako ćete napraviti jedan “prsten odbrane” od ovih tvrdokrilaca.

Potom sledi drugi, još važniji i ubitačniji korak –pravljenje domaćeg sredstva koje će najuriti neželjene goste.

Pomiješajte eterično ulje nane sa vodom, pa tim rastvorom isprskajte sve štokove. Najduže za 48 sati smrdibube će potražiti lokaciju na kojoj im domaćini neće prirediti ovakvu “dobrodošlicu”. Da biste bili sigurni da ćete ih otjerati, štokove možete da poprskate ovim rastvorom više puta dnevno.

Takođe, da biste se dugoročno riješili smrdibuba, ovaj rastvor bi trebalo da koristite na svakih pet-šest dana.

2. Pomiješajte sirće i bijeli luk

Još dvije arome smrdibubama nisu privlačne – miris bijelog luka i oštar miris sirćeta.

Pomiješajte 4 isjeckana čena bijelog luka ili četiri kafene kašičice bijelog luka u prahu sa 200 mililitara alkoholnog sirćeta, pa tim rastvorom isprskajte sve otvore u stanu.

Važi isto pravilo kao i za rastvor na bazi eteričnog ulja nane i vode – i ovaj sprej možete da koristite više puta dnevno.

3. Sprej od deterdženta za sudove i sirćeta

Za one koji se ne libe da krenu u direktni obračun sa smrdibubama koje su se već zalijepile za komarnik, preporuka je da primijene sprej kojim će poprskati insekte.

Sprej se pravi od 120 mililitara sirćeta, 60 mililitara praška za sudove i 200 mililitara vode. Sve sastojke sipajte u bocu sa raspršivačem, dobro promućkajte i dobijenim sredstvom naprskajte kolonije smrdibuba koje su se nastanile na komarnicima.

Ukoliko su već ušle u kuću ili stan, usisavanje je najbrže i najefektnije rešenje, piše Telegraf.

Gajenje vlašaca: Ljekovita baštenska biljka

Vlašac (Allium schoenoprasum) je višegodišnja biljna vrsta iz porodice ljiljana. Poreklom iz istočne Azije, u Evropu je donet početkom nove ere. U rimsko doba bio je veoma cenjen kao začin i hrana, ali se mnogo koristio i kao lekovito sredstvo. Danas se vlašac najčešće sreće kao baštenska kultura, ali i kao divlja, samonikla biljka koja raste na humidnim mestima na ivicama šuma kao i u blizu potoka i reka.

Vlašac je lukovičasta biljka koja pod zemljom obrazuje nežnu i sitnu lukovicu zbog čega se u narodu često naziva i mali crni luk. Nad zemljom obrazuje gust i atraktivan bokor uskih cevastih listova dugih dvadeset do četrdeset centimetara, zbog kojih se najviše i gaji.

Sadi se krajem marta, a početkom juna formira dekorativna cvetonosna stabla sa bledo ljubičastim cvetovima.

Vlašac je biljka otporna na niske temperature kao i na fizičke povrede pa se zato lišće može više puta u toku godine šišati posle čega se brzo regeneriše.

U toku godine pod zemljom se uz glavnu lukovicu javlja veći broj manjih lukovica pomoću kojih se vlašac rasađuje, mada se može proizvoditi i setvom semena ali uz redovno umereno zalivanje.

Pročitajte: VLAŠAC – Kada i kako se sadi ovaj luk

Ova biljka voli duboka vlažna zemljišta lakšeg mehaničkog sastava, kao i senovita i zaštićena staništa. Zahteva umereno đubrenje mineralnim đubrivima i skromnu negu tokom vegetacije.

Tokom zime lukovice se mogu presaditi u saksije i gajiti u zaštićenom prostoru bez prevelikih potreba za toplotom, ali uz redovno zalivanje i tako produžiti vreme korišćenja na celu godinu.

Mada se kod nas retko sreće na pijacama i supermarketima, u SAD, Japanu, Kini i Indoneziji vlašac je redovni artikal štandova sa povrćem. Zahvaljujući svom blagom aromatičnom ukusu i atraktivnom izgledu mnogo se koristi kao dodatak salatama, supama i umacima. U sušenom obliku se koristi u ogromnim količinama naročito u kuhinjama istočne Azije.

Zbog visokog sadržaja gvožđa i vitamina C odlično je prirodno sredstvo protiv malokrvnosti i prolećnog umora. Zahvaljujući visokom sadržaju sluzastih materija u narodnoj medicini se koristi za suzbijanje crevnih parazita kao i za lečenje poremećaja digesivnog trakta.

Kod nas nema nekog organizovanijeg gajenja ove kulture na većim površinama, ali sve češće može se videti u baštama, malim povrtnjacima, pa i na balkonima stambenih zgrada.

Izvor: Dipl. inž. Milan Damljanović, PSSS Čačak / agrotv.net

Koja je jabuka zrela, a koja prerano ubrana: Prepoznajte i bez „pipanja“

Kada kupujemo jabuke uglavnom ih već mehanički okrećemo u ruci u potrazi za nagnječenjima, udarenim mjestima, crvićima, pa će većina zaista rijetko kupiti baš gnjilu jabuku, ali tu ne prestaju muke s odabirom ovog voća.

Znamo i da ne bi trebale biti smežurane i mekane, po mogućnosti ne zamrzavane i odmrzavane, kao i da bismo trebali odabirati one koje su čvrste i napete kože, ali opet one presavršene i sumnjivo sjajne ipak izbjegavati jer su vjerojatno nečim ulaštene.

Ako prstom kvrcnete jabuku i ona zvuči šuplje, radije odaberite neku „puniju“, a ako jabuke baš jako mirišu nemojte pomisliti da su silno sočne. Baš naprotiv, kad jabuke počnu intenzivno mirisati znači da trule.

Pročitajte: Zašto jabuke ne treba guliti

Ali koliko god pazili, opet nam se nađe neka kisela jabuka u zdjeli s ostalima. Ako uživate u kolačima s jabukama, onda znate da je savršeno zrela, ne prezrela i ne nedovoljno zrela, jabuka osnova osnova, bez obzira na sortu.

Srećom, postoji sjajan trik zahvaljujući kojem ćete u sekundi moći prepoznati zrelu jabuku bez greške. Sve će vam reći – boja peteljke. Peteljka zrele jabuke je smeđa i žilava – i to je sve. Ne tamnosmeđa i suva – to znači da je jabuka ubrana davno, ali ne ni zelena jer to pak znači da je ubrana nezrela.

Kada birate jabuke, preskočite i one koje nemaju peteljku – ne zato što rizikujete kupovinu nezrelog ploda, nego zato što peteljka čuva jabuku od oksidacije, bakterija i nečistoća.

(Punkufer.hr)

Kako pripremiti kisele krastavce za zimnicu: Recept i savjeti

Kiseli krastavci su popularan izbor za zimnicu u mnogim domaćinstvima, zbog jednostavne pripreme i izuzetnih zdravstvenih koristi. Ukoliko se pitate kako pripremiti kisele krastavce za zimnicu, ovaj vodič nudi jednostavan recept, kao i informacije o tome zašto su kiseli krastavci korisni za zdravlje. Kiseli krastavci poboljšavaju probavu, podržavaju rad crijeva, a zahvaljujući vlaknima i antioksidansima, mogu pomoći u jačanju imuniteta. Redovno konzumiranje ovih probiotičkih namirnica doprinosi boljoj ishrani, posebno tokom zimskih mjeseci.

Zdravstvene koristi kiselih krastavaca

Kiseli krastavci su bogati probioticima, koji pomažu u održavanju zdrave crevne flore. Oni pomažu u regulaciji probave, poboljšavajući apsorpciju hranljivih materija. Takođe, krastavci su odličan izvor vitamina K, vitamina C i kalijuma, što dodatno doprinosi zdravlju organizma. Ako tražite prirodan način da poboljšate zdravlje probavnog trakta, kiseli krastavci su idealan izbor.

Pročitajte: Krastavci u vodi spremljeni za jedan dan

Kako pripremiti kisele krastavce za zimnicu?

Sastojci:

  • 1 kg krastavaca
  • Mirođija, lovor i biber u zrnu
  • 1 litar vode
  • 150 ml sirćeta
  • 1 kašičica soli
  • 1 kašičica šećera

Priprema:

  1. Sterilizujte tegle u rerni na 90°C.
  2. U šerpi zagrejte vodu, sirće, so i šećer, pa ohladite.
  3. Krastavce složite u tegle, dodajte mirođiju, lovor i biber, pa prelijte prelivom.
  4. Kuvajte tegle u vodi 10 minuta i ostavite da se ohlade.

Ovim postupkom možete sačuvati kisele krastavce za zimnicu i uživati u njima tokom cijele godine. Ovaj jednostavan recept omogućava da obezbijedite sebi zdravu i ukusnu zimnicu, bez konzervansa.

Dunja: Nutritivna riznica i zdravstvene prednosti

Dunja (Cydonia oblonga) je voćka koja se često zanemaruje, ali njen bogatstvo hranljivim materijama i jedinstvene karakteristike čine je pravim draguljem u svijetu voća. Ova voćka potiče iz Azije, ali se danas uzgaja širom svijeta, posebno u mediteranskim i umerenom klimatskim područjima.

Iz novinarstva u poljoprivredu: Matići na djedovini pokrenuli organsku proizvodnju

BANJALUKA – Organska proizvodnja u Republici Srpskoj iz godine u godinu dobija na značaju, te je više i proizvođača organskih proizvoda na čijoj promociji i edukaciji intenzivno radi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i na donošenju zakonske regulative kojom bi bila regulisana ova oblast.

Za organske proizvođače obezbijeđen je niz mjera resornog ministarstva, poput podsticaja od 500 KM po jedinici biljne površine ili po uslovnom grlu, te mogućnost vraćanja 50 odsto uloženih sredstava za kapitalne investicije, što je veoma značajno za one koji žele da unaprijede proizvodnju.

U toku je uspostavljanje udruženja organskih proizvođača Srpske, kojih je trenutno registrovano više od 100, s ciljem jedinstvenog djelovanja, a time i omogućavanja povoljnijih uslova za proizvodnju i lakši plasman proizvoda.

O značaju uzgoja i konzumiranja organskih proizvoda govori i činjenica da je pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske u pripremi internet sajt organskors.com, na kojem će biti predstavljeni organski proizvođači, njihovi proizvodi i iskustva da bi potencijalni kupci jednostavnije mogli doći do informacija koje ih interesuju.

Ovaj projekat predstavlja početak značajnije kampanje koja će proizvođačima pomoći da budu vidljiviji, a potrošačima da dobiju informacije o tome zašto je organsko bolje.

Inicijativa za sajt potiče od organskog proizvođača Milovana Matića i njegove supruge Sonje, koji su osnovali porodičnu firmu “Beri tejl”, koja se bavi organskom proizvodnjom kupine i njenom preradom u kupinovo vino, sok, liker i rakiju.

Imanje ovog vrijednog bračnog para nalazi se podno Kozare, u Gornjim Podgradcima, gdje na jedan hektar uzgajaju kupinu sorte “loh nes”, za šta su i sertifikovani od 2020. godine.

“Svježu kupinu u sezoni plasiramo u većim trgovinskim lancima i piljarama, a ostale proizvode u prodavnicama koje nude organske i bio-proizvode. Značajne količine plasiramo direktnom prodajom i posredstvom društvenih mreža”, rekla je Sonja Matić.

Ona je dodala da su već nakon prvog plasiranog proizvoda, vina od kupine “Trn”, i odličnih reakcija, znali da su na pravom putu, te da polako razvijaju posao, šire asortiman proizvoda, uvijek imajući u vidu da trud i rad, ali prvenstveno kvalitet, na kraju budu prepoznati.

“Našu proizvodnju pokrenuli smo prije šest godina na djedovini. Oduvijek smo voljeli prirodu i selo i znali smo da na neki način želimo da iskoristimo tu mogućnost da pokrenemo nešto svoje. Te godine učestvovali smo u značajnom projektu `Startap Srpska`, koji je realizovala Vlada Republike Srpske i dobili smo sredstva za nabavku opreme za proizvodnju i preradu, što nam je bio veliki vjetar u leđa. Zato se nadamo da će ovaj pojekat opet zaživjeti, jer bez podrške države i institucija, teško da mladi ljudi mogu da započnu neku ozbiljniju priču”, istakao je Milovan Matić.

Bračni par Matić poručuje svima koji razmišljaju o pokretanju organske proizvodnje da se usude i da ne odustaju, jer bez obzira koliko je teško, nisu sami.

Matići ističu da su ljudi iz resornog ministarstva uvijek tu da pomognu i upute za sve dalje korake, ali će i svako od proizvođača rado podijeliti svoju priču i iskustvo i pomoći u eventualnom izbjegavanju grešaka ili komplikacija koje su neki zbog neiskustva morali da prođu.

Oni dodaju da za bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom nije neophodno biti poljoprivredne struke, što pokazuje i njihov primjer, jer su iz novinarstva hrabro i sa entuzijazmom kročili u poljoprivredu uz svesrdnu pomoć stručnih ljudi i institucija.

Matići su istakli da je ovo porodična firma, što znači da su na njihovom imanju angažovani svi, od najmlađeg, do djeda koji sa 84 godine učestvuje u svim radovima tokom godine, a tu su i kumovi i bliski prijatelji na koje gledaju kao na porodicu.

Matići naglašavaju da isto tako gledaju i na ostale proizvođače iz cijele Srpske i interno se šale da su svi jedna velika organska porodica, prenosi „Glas Srpske“.

Ako ovo piše na konzervi ribe, ne kupujte je: Opasan sastojak može da vam ugrozi život

U vrijeme posta riba iz konzerve je savršeno rješenje da upotpunite obrok. Ipak, ukoliko ste se pitali koliko je takav obrok zdrav i da li je u ovom slučaju bolji izbor tunjevine ili sardina, evo odgovora.

Tunjevina u sebi sadrži malu količinu žive, a svi znamo da je živa neverovatno otrovna i opasna po ljudski život. Na sreću, ribe u sebi sadrže male količine ovog metala.

Problem nastaje kada ljudi počnu da unose preveliku količinu tunjevine. Dakle, ako previše konzumirate tunjevinu postoji šansa da se otrujete živom i na taj način ugrozite sebi život.

Naravno unos tunjevine mora da bude ogroman kako bi došlo do ovakvog trovanja.

Naime, samo jedna konzerva tunjevine u sebi sadrži 18.11 mikrograma žive, dok ista količina Albakor tunjevine sadrži 49.53 mikrograma žive.

Pročitajte: Kako da znamo da li je riba svježa?

Živa je jedan od najzastupljenijih toksina u ribljim produktima i izuzetno je štetna za sve, pogotovo za žene koje planiraju trudnoću, trudnice i decu.

Dozvoljen maksimalni unos žive je 1.6 mikrograma po kilogramu tjelesne mase i to jednom nedeljno.

Dženifer Fiski, dijetetičarka iz Dalasa, objasnila je kakvu konzervu ribe nikada ne bi trebalo kupovati i konzumirati.

Ona je podvukla tri slova koja ne bi smjela da se nađu na konzervi, odnosno savetovala da potražite konzerve na kojima je jasno naznačeno da ne sadrže „BPA“

„Supstanca bisfenol A (BPA) vezuje se za masti, pa tražite tunjevinu ili sardine na kojima piše da ne sadrže tu hemikaliju. Ako imate mogućnost, kupujte ribu u tegli, a ne konzervi“, rekla je ona.

Bisfenol A je supstanca o kojoj se mnogo priča poslednjih dvadesetak godina. Unijeta u prekomernim količinama, može da poremeti balans hormona zbog čega je u nekim proizvodima, kao što su flašice za bebe, zabranjena.

Zaključak je da konzervirana tunjevina u malim količinama nije opasna. Međutim, ako volite da jedete ribu i ograničeni ste na one iz konzerve, ipak se opredelite za sardinu.

Izvor: hayat.ba

Amrok kokoš: idealna rasa za kombinovanu proizvodnju mesa i jaja

Postanak ove rase kokoši vezan je za SAD i drugu polovinu 19. vijeka grahoraste peradi, koja bi, prije svega, bila veoma otporna i čvrsta.

Amrok kokoš je veoma pogodna za seoska gazdinstva, jer dobro podnosi hladnoću i do –10° C. Sama nalazi hranu, pa joj je dovoljno i 100 grama dnevno zrnaste iIi koncetrirane hrane, ako su puštene, što djeluje sasvim štedljivo i prihvatljivo, s obzirom na njihovu krupnoću. Rentabilnost ove kokoši za kombinovanu proizvodnju mesa i jaja, ako se drži na ispustu, na zavidnom je nivou.

Prva živina ove rase stigla je iz SAD-a nakon 1948. u Njemačku. Amrok se od plymouth rocka razlikuje uglavnom po tijelu koje djeluje zbijeno, zahvaljujući vodoravno nošenom repu koji se uzdiže u tupom uglu bez oštrog reza (ne više od 45 stepeni).

Pročitajte: Rase koka nosilja – Koje kokoške odabrati?

Tipično držanje repa stvara konkavni zamah linije leđa, koji od vrata do sedlišta prolazi gotovo vodoravno, dajući posebno kokici zajedno s izbočenim dijelom trbuha obrise polegnutog zvona. Prednji dio tijela ističu široka i duboka prsa. Krila su široka i moraju čvrsto prilijegati uz tijelo. Bedra se moraju vidjeti, a noge su srednje dugačke i široko razmaknute. Glava sa srednjovelikom jednostavnom krijestom ne odaje neke osobitosti. Boja očiju je živahna, crvenkastosmeđa, a boja nogu jarko žuta.

Ova kokoš godišnje snese 200 do 220 jaja, svijetlosmeđe ljuske, teških od 53 – 60 grama. Težina pijetla Amroka je 3–3,6 kg, mada ima primjeraka koji dostignu i do 4,5 kg. Koke su težine 2,5 – 3 kg, dok najkrupnije dostignu i 3,5 kilograma.

Amrok kokoš priznata je 1958. godine. Patuljasti soj Amroka priznat je i odgojen u Njemačkoj 1982. godine.

izvor: agroportal-hr