Naslovnica Blog

Domaći sok od paradajza za imunitet i detoks: Recepti i savjeti

Sok od paradajza se smatra jednim od najzdravijih prirodnih sokova jer u sebi spaja snažne antioksidanse, vitamine i minerale.

Bogat je likopenom koji je jedan je od najjačih antioksidanata – štiti ćelije od oštećenja, usporava starenje i smanjuje rizik od nekih hroničnih bolesti. Posebno je dobar za srce i krvne sudove. Ovaj sok jača imunitet, dobar je za probavu i prirodnu detoksikaciju. Možete ga spremati kuvanjem, ali i na nešto brži način bez stajanja za šporetom.

Potrebno je:

  • 5 kg zrelog paradajza (najbolje mesnatog – volovsko srce, jabučar, šljivara)
  • 2–3 kašike soli (po ukusu)
  • 2–3 kašike šećera (po želji, radi balansa ukusa)
  • svjež bosiljak, celer ili peršun (opciono, za aromu)

Paradajz dobro oprati, odstraniti petljike i isjeckati na krupne komade. Staviti u veliki lonac i kuvati na umjerenoj vatri 20–30 minuta, dok se potpuno ne raspadne. Potom, skuvani paradajz propasirati kroz cjediljku ili ručno da se odvoje kore i sjemenke.

Procijediti u isti lonac, dodati so, ako želite šećer i začine. Kuvati na tihoj vatri dok se ne zgusne. Vruć sok sipati u sterilisane staklene flaše ili tegle, dobro zatvoriti.

Da bi sok duže trajao flaše poređati u veću šerpu, naliti vodu do 2/3 visine i zagrijavati oko 20 minuta od momenta kada voda provri. Tako ćete imati pasterizovan domaći proizvod.

Sok bez kuvanja

Potrebno je

  • 3–4 zrela paradajza
  • prstohvat soli
  • malo svježe mljevenog bibera (opciono)
  • 2–3 kapi maslinovog ulja (za puniji ukus)
  • listić svježeg bosiljka ili celera (po želji)

Paradajz dobro oprati i isjeći na komade. Staviti u blender i izmiksati u potpunosti. Po želji procijediti kroz cjediljku ako želite bistar sok bez sjemenki i kore, ili ostaviti gust za više vlakana. Dodati so, biber i nekoliko kapi maslinovog ulja. Poslužiti odmah, dobro ohlađen, prenosi Politika.

Krpelji bježe od ovog mirisa: Djeluje deset puta bolje od hemikalija

Krpelji u dvorištu ili vrtu nisu samo neprijatni, već mogu biti i opasni – prenose bolesti poput lajmske borelioze i krpeljnog meningoencefalitisa.

Ipak, postoji prirodan i jednostavan način da ih otjerate, bez upotrebe agresivnih hemikalija. Sve što vam treba jeste jedna biljka, čiji miris ovi paraziti ne podnose.

Tajna biljka koja tjera krpelje

Naučnici su otkrili da mačja metvica (Nepeta cataria) odbija krpelje čak deset puta efikasnije od hemijskih repelenata koji sadrže DEET. Ključ je u supstanci nepetalakton, čiji miris krpelji izbjegavaju u širokom luku.

Ako ovu biljku zasadite oko dvorišta ili vrta, primijetićete značajno smanjenje broja krpelja. Osim toga, mačja metvica je dekorativna, lako se uzgaja i privlači pčele i leptire, što dodatno doprinosi zdravlju ekosistema.

Druge biljke koje pomažu

Iako je mačja metvica neprikosnovena u odbijanju krpelja, postoje i druge mirisne biljke koje pomažu:

Lavanda – ugodnog mirisa za ljude, ali odbojnog za insekte i krpelje.

Bijeli luk – intenzivan miris odbija mnoge štetočine, uključujući i krpelje.

Mnogi vrtlari potvrđuju da kombinacija ovih biljaka stvara prirodnu zaštitnu barijeru.

Dodatne mjere zaštite

Samo sadnja biljaka nije dovoljna. Stručnjaci preporučuju i sljedeće korake:

Nosite odjeću dugih rukava i nogavica pri boravku u visokoj travi.

Koristite repelente s najmanje 20% DEET-a na izloženim dijelovima kože.

Ako imate krvnu grupu A ili 0, budite posebno oprezni – istraživanja pokazuju da krpelji češće napadaju osobe s ovim krvnim grupama.

Ulaganjem u nekoliko sadnica mačje metvice i malo preventivnih mjera, možete uživati u vrtu bez straha od ovih opasnih parazita.

Izvor: nezavisne

Prirodno đubrivo za obilan rod paradajza sve do jeseni

Želite da vaš paradajz rađa krupne, sočne i zdrave plodove sve do prvih mrazeva?

Ključ je u pravilnoj njezi i ciljanoj prihrani, posebno u avgustu, kada biljke zahtjevaju više kalija i fosfora za optimalan razvoj plodova.

Predstavljamo vam jednostavan recept za potpuno organsko đubrivo koje podstiče rast, jača biljke i produžava sezonu plodonošenja, bez štetnih hemikalija.

Zašto je avgust ključan za paradajz?

Mnogi baštovani prestanu njegovati paradajz čim se pojave prvi plodovi, što je česta greška. Upravo u ovom periodu biljke zahtjevaju najveću podršku kako bi nastavile da cvjetaju i rađaju.

Redovno uklanjanje korova, obezbjeđivanje dovoljno svjetlosti i održavanje ravnoteže vlage u tlu su ključni.

Međutim, najvažnije je pravilna prihrana koja hrani plodove, a ne samo lišće.

Recept za prirodno đubrivo

Ovo organsko đubrivo je lako za pripremu, a sastojci su dostupni i prirodni.

Evo kako da ga napravite:

Sastojci:

Heljda (1 kašika): Sameljite heljdu u fini prah. Bogata je fosforom, kalijem i kalcijumom, koji podstiču razvoj korijena i otpornost biljaka na stres i bolesti. Ako nemate heljdu, možete koristiti rižu ili zobene pahuljice.

Drveni pepeo (1 kašika):

Prirodan izvor minerala koji jačaju biljke i neutrališu kiselost tla, pomažući apsorpciju hranjivih materija. Takođe štiti od štetočina i bolesti.

Surutka (100 ml):

Bogata kalcijumom, fosforom i magnezijumom, surutka spriječava trulež plodova, podstiče cvjetanje i podržava fotosintezu.

Soda bikarbona (opciono, 1/2 kašičice): Pomaže u prevenciji gljivičnih oboljenja poput pepelnice i plamenjače.

Priprema: Sameljite kašiku heljde u prah i pomiješajte sa 300 ml tople vode.

Dodajte kašiku drvenog pepela i ostavite smjesu da odstoji 24 sata.

Procijedite tečnost, pa dodajte 100 ml surutke i, po želji, pola kašičice sode bikarbone.

Razblažite smjesu sa 2 litre vode.

Upotreba:

Zalivajte svaku biljku sa oko 300 ml prihrane svakih 10 dana.

Primjenjujte u korijen biljke, izbegavajući lišće, za najbolje rezultate.

Prednosti ovog đubriva

Povećava rod: Kalij i fosfor podstiču stvaranje krupnih, sočnih plodova.

Jača biljke: Kalcijum i magnezijum pomažu u prevenciji bolesti i stresa.

Ekološki prihvatljivo: Bez hemikalija, sigurno za biljke, zemljište i životnu sredinu.

Produžava sezonu: Vaš paradajz će rađati sve do jeseni, dok druge biljke već odumiru.

Dodatni savjeti za njegu paradajza

Održavajte vlažnost tla: Zalivajte redovno, ali izbjegavajte prekomjerno zalivanje.

Uklonite korov i orezujte lišće: Obezbijedite dovoljno svjetlosti i prostora za plodove.

Pratite biljke: Obratite pažnju na znake gljivičnih oboljenja i reagujte na vrijeme.

Zašto ovo funkcioniše?

Heljda i surutka obezbjeđuju esencijalne minerale i prirodne regulatore rasta, dok drveni pepeo i soda bikarbona stvaraju optimalne uslove za apsorpciju hranjivih materija i zaštitu od štetočina.

Ovaj recept je testiran i preporučen od strane baštovana, a inspirisan je savjetima sa YouTube kanala Prirodno zdravlje.

Zaključak

Uz ovo jednostavno, prirodno đubrivo, vaš paradajz će nastaviti da buja i rađa obilno sve do jeseni.

Isprobajte ovaj recept i uživajte u zdravim, ukusnim plodovima bez hemikalija.

Crvenilo lista kukuruza kao ozbiljna prijetnja smanjenju prinosa silaže i zrna kukuruza

0

eriod mliječne zrelosti kukuruza, kraj jula i početak avgusta mjeseca je i period kada se uočavaju simptomi crvenila lista kukuruza. Prvi simptomi se manifestuju pojavom crveno – ljubičaste boje na lišću biljaka, djelimično na lisnim rukavcima, komušini i pojedinim dijelovima stabla. Ono što je karakteristično je da prvo pocrveni glavni lisni nerv iznad klipa što je i osnovni pokazatelj da je u pitanju ovo oboljenje. Nakon toga simptomi se šire na ostale dijelove biljaka.

Do faze mliječne zrelosti simptomi su u potpunosti neuočljivi, biljke ne zaostaju u porastu, a cvjetanje i oplodnja se odvijaju normalno do pojave prvih simptoma bolesti.

Crvenilo kukuruza je bakterijsko oboljenje prouzrokovano fitoplazmom Candidatus Phytoplasma solani koja se putem vektora cikade Reptalus panzeri širi sa biljke na biljku. Na istoj parceli se mogu naći biljke sa različitim intenzitetom crvene boje. U sušnom periodu i pri visokim temperaturama, a nakon pojave prvih simptoma, biljke brzo venu. Sa sušenjem biljke gube crveni pigment i poprimaju karakterističnu sivu ili crnu boju stabla. Kod zaraženih biljaka zrna su nenalivena i smežurana. U slučaju nastupanja vlažnijeg i hladnijeg perioda, može doći do privremenog oporavka biljaka i usporavanja procesa uginuća, čak i djelimičnog povlačenja crvenog pigmenta iz lista.

Bolest je ove godine detektovana na području Semberije, mada na ovom području već duži niz godina predstavlja problem. Ako izuzmemo uzak plodored, razlog za to je i manjak padavina, ako se ima u vidu da je početkom avgusta mjeseca na području Semberije palo svega oko 15 l/m2 padavina.

Borba protiv ove bolesti je jednim dijelom bazirana i na tolerantnosti hibrida kukuruza. Pojedini hibridi ispoljavaju pasivnu otpornost prema ovom oboljenju. Naravno, najznačajnije mjere kontrole same bolesti je pravilan plodored, uvoditi tropoljni ili višepoljni plodored, a izbjegavati dvopoljni, naročito strna žita nakon kukuruza u slučaju da je bolest registrovana u tekućoj godini. Suzbijanje korova po rubnim dijelovima parcela, kanalima i uvratinama, naročito sirka je obavezna mjera jer su ova mjesta prirodni izvor fitoplazme. Hemijske mjere suzbijanja vektora nisu pokazale dovoljnu efikasnost pa je nužno vršiti monitoring i ozbiljno se posvetiti primjeni preventivnih mjera. Činjenica je da crvenilo kukuruza ozbiljno može umanjiniti prinos od 40 %, a prema podacima sa terena od 50 % do 90 %. Ratari se sad u ovom periodu uveliko susreću sa gubicima prilikom skidanja silaže.

Ono što je za proizvođače bitno istaći kako ne bi prijevremeno donosili zaključke o prisustvu oboljenja je da do pojave crvenog pigmenta može doći i usled nedostatka pojedinih makro ili mikroelemenata u zemljištu poput fosfora ili magnezijuma. Biljke kod kojih je odstranjen klip ispoljavaju crvenu boju zbog nemogućnosti odlaganja šećera u sjeme ili usled oštećenja stabla iznad klipa od kukuruznog plamenca.

Izvor: pssrs.net

Stare sorte voća – bogatstvo tradicije i potencijal budućnosti

U savremenom voćarstvu, koje je sve više usmjereno na visoke prinose i uniformnost plodova, stare sorte voća ponovo dobijaju na značaju. Njihova vrijednost se ne ogleda samo u istorijskom i kulturnom nasljeđu, već i u potencijalu koji nude u savremenim izazovima poljoprivrede. U doba klimatskih promjena i sve veće potražnje za autentičnim i zdravim proizvodima, stare sorte se nameću kao važan resurs, kako sa aspekta genetike, tako i sa tržišnog i ekološkog stanovišta.

Značaj i prednosti starih sorti

Stare sorte voća često posjeduju veću prirodnu otpornost na bolesti i štetočine, što omogućava smanjenu upotrebu hemijskih sredstava u proizvodnji. Takođe su tokom generacija postajale sve prilagođenije lokalnim agroekološkim uslovima, što ih čini pogodnim za uzgoj na tradicionalnim voćarskim područjima bez potrebe za intenzivnim agrotehničkim mjerama. Osim toga, njihove specifične organoleptičke osobine – poput izraženog mirisa, ukusa i teksture ploda – čine ih izuzetno vrijednim za preradu u tradicionalne proizvode kao što su rakije, džemovi, sokovi i sušeno voće.
Ove sorte doprinose očuvanju biološke raznolikosti i predstavljaju vrijedan genetski potencijal u kontekstu klimatskih promjena i buduće selekcije sorti. Njihova prisutnost u voćnjacima doprinosi ekološkoj ravnoteži, a ujedno i očuvanju ruralnog identiteta.

Na prostoru Bosne i Hercegovine i šireg regiona postoji veliki broj starih i autohtonih sorti koje su decenijama, pa i stoljećima, uzgajane na seoskim imanjima. Među njima se ističu

• Jabuka: Petrovača, Kolačara, Šarenika, Paradija, Zimnjara, Kožara, Bobovac, Senabija,
• Kruška: Takiša, Budaljača, Karaman, Ječmenka, Mrkaljuša, Krakača, Šećerka, Turšijača
• Šljiva: Mađarice, Trnovače, Bilske rane, Požegače, Dragačice i Zeleni ranke
• Trešnja i višnja:Oblačinske višnje (koja se i danas koristi u preradi), Kiselača, Krupnjača i Klašnjača

Stare sorte voća imaju značajan potencijal u organskoj proizvodnji, jer zahtijevaju manje zaštite i đubrenja. Njihov autentičan karakter može se iskoristiti u ruralnom turizmu, kroz organizaciju voćarskih manifestacija, degustacija ili kao dio etno-ponude. Takođe se otvara mogućnost brendiranja proizvoda i zaštite geografskog porijekla, čime se povećava tržišna vrijednost finalnih proizvoda.

U preradi, stare sorte su nezamjenjive – upravo one daju prepoznatljiv kvalitet rakiji, tradicionalnim džemovima, sokovima i suhom voću koje potrošači sve više traže na tržištu. Uprkos brojnim prednostima, stare sorte se suočavaju sa izazovima. Nedostatak kvalitetnog sadnog materijala, slab interes tržišta i odsustvo sistematskog pristupa njihovoj revitalizaciji predstavljaju glavne prepreke. Potrebno je organizovati mapiranje i identifikaciju sorti, osnivati kolekcione voćnjake i banke gena, te kroz ruralni razvoj podržati proizvođače koji žele da ih uzgajaju. Važno je i raditi na edukaciji, kako proizvođača tako i potrošača, o vrijednosti i potencijalu starih sorti.

Stare sorte voća ne treba posmatrati kao relikt prošlosti, već kao značajan resurs budućnosti. Stare sorte voća predstavljaju most između prošlosti i budućnosti — one su svjedoci tradicije, ali i ključni nosioci održivosti i otpornosti u voćarskoj proizvodnji. Njihov značaj se ogleda u širokom spektru vrijednosti koje nude: od otpornosti na klimatske i biološke stresove, preko nutritivnog i organoleptičkog kvaliteta, do potencijala za razvoj specijalizovanih tržišta i očuvanje lokalne baštine.

Njihova obnova ne smije biti samo ideja, već dio ozbiljnih strateških planova u poljoprivredi, ruralnom razvoju i očuvanju genetskih resursa.

Ulaganjem u stare sorte jeste ulaganje u raznolikost, otpornost i kvalitet — tri vrijednosti koje sve više nedostaju savremenoj poljoprivredi.

Izvor: pssrs.net

Evo zašto bogomoljku nikad ne smijete ubiti

Ako ste ikada ugledali bogomoljku kako se mirno šeta po vašem domu ili dvorištu, znajte da to nije slučajnost.

U mnogim kulturama, pojava ovog insekta simbolizuje nešto više – strpljenje, unutrašnji mir, pa čak i prilike koje ne smijete propustiti. Baš kao što sova nosi poruku mudrosti, a bubamara sreću, bogomoljka je tihi glasnik univerzuma.

Ne ubijajte je, ona donosi prosperitet

Bogomoljka se nikako ne smije povređivati. Prema vjerovanjima, ona je simbol bogatstva, prosperiteta i harmonije u domu. Njena pojava može biti podsjetnik da usporite ritam života, smirite misli i posvetite se onome što volite. U svijetu gdje stres i ubrzan tempo svakodnevno preplavljuju našu pažnju, bogomoljka nas podsjeća da mir i tišina imaju moć transformacije.

Simbolika i poruke

Za bogomoljku se vjeruje da donosi mir, ali i podstiče introspektivno razmišljanje. Ako je vidite češće nego inače, ili se iznenada pojavljuje u vašoj blizini, možda šalje poruku: neka vaši postupci budu promišljeni, neka vaše odluke budu vođene strpljenjem i pažnjom. Njena pojava često označava priliku koju ne bi trebalo zanemariti, bilo da je riječ o ljubavi, poslu ili unutrašnjem razvoju.

Mali vodič kroz svakodnevni život

Njena pojava može biti znak da je vrijeme da oslobodite negativnu energiju, da se okrenete hobijima i ljudima koji vas inspirišu, i da ne žurite kroz život, već da cijenite svaki trenutak.

Ukoliko je ugledate, posmatrajte je sa pažnjom. Ona dolazi da vam pokaže vrijednost strpljenja, unutrašnje ravnoteže i da vas podsjeti da su male stvari u životu često one koje donose najveće promjene.

(Ona.rs)

Smrdibube uništavaju paradajz: Evo provjerenih trikova bez hemije

Paradajz vam propada, a smrdibube se šire? Ne gubite vrijeme na trikove – otkrivamo provjerene metode koje stvarno djeluju.

Smrdibube ne biraju – buše plodove i ostavljaju paradajz bez ukusa. Saznajte kako da ih se riješite brzo, bez hemije i bez štete po biljke.

Ako ste ikada uzgajali paradajz, znate koliko truda, ljubavi i vremena treba da se dođe do sočnih plodova. I taman kad pomislite da ste pobijedili sve vremenske neprilike — eto smrdibuba. Male, dosadne i uporne. Ne samo da ostavljaju ružne fleke, već mogu da unište cijelu berbu ako se ne reaguje na vrijeme.

Zašto su smrdibube problem?

Smrdibube se hrane sokovima iz biljaka, a paradajz im je prava poslastica. Kada ubodu plod, ostaje oštećenje koje brzo truli. Osim toga, njihova prisutnost odbija i druge insekte koji su korisni za baštu.

Šta stvarno pomaže – bez hemije i panike

Zaboravite na agresivne pesticide. Postoje jednostavni, provjereni načini da se smrdibube drže podalje:

  • Ručna akcija: Ujutru, dok su još usporene, pokupite ih rukom (ili rukavicama) i stavite u posudu sa sapunicom. Efikasno i bezbjedno.
  • Zaštitne mreže: Postavite mrežu preko biljaka – smrdibube ne vole prepreke.
  • Prirodni repelenti: Sprej od bijelog luka, čili paprike i vode može da ih odbije. Prskajte redovno.
  • Zasadite biljke koje ih odbijaju: Neven, bosiljak i nana su prirodni saveznici u borbi protiv smrdibuba.

Bonus savjet iz naroda

Stari baštovani kažu da komadići aluminijumske folije oko stabljike paradajza zbunjuju smrdibube jer reflektuju svjetlost. Nije naučno potvrđeno, ali mnogi tvrde da radi.

Kada je vrijeme za akciju?

Ne čekajte da vidite oštećene plodove. Čim primijetite prve smrdibube — reagujte. Brza reakcija pravi razliku između pune gajbice i prazne korpe.

Smrdibube nisu nepobjedive. Uz malo truda i par trikova, vaš paradajz može da ostane zdrav i ukusan. A vi mirni.

Izvor: nezavisne

Zakopajte četiri smokve u saksiju sa zemljom i gledajte čudo (VIDEO)

Ako volite da eksperimentišete s biljkama kod kuće, trik sa smokvama koji postaje viralan mogao bi da vas oduševi.

Sve što vam je potrebno jesu četiri svježe smokve i malo zemlje – i ubrzo ćete imati nove sadnice bez mnogo truda i bez skupih alata. Ova jednostavna metoda razmnožavanja smokve postaje hit među baštovanima širom svijeta.

Šta se dešava kada zakopate smokve u saksiju?

Razmnožavanje smokava pomoću plodova je prirodan i veoma učinkovit način da dobijete novu biljku. Zakopavanjem četiri smokve u vlažnu zemlju i uz stvaranje mikroklime, možete stimulisati razvoj korijena i rast mladica u roku od nekoliko sedmica.

Sve više ljubitelja biljaka dijeli svoje uspjehe na mrežama, prikazujući kako su im iz smokava počele nicati male sadnice koje se potom razvijaju u zdrava stabla. Ova metoda se posebno preporučuje početnicima koji žele jednostavan i brz način za uzgoj korisnih voćki kod kuće.

Zašto baš smokva?

Smokva (Ficus carica) je mediteranska biljka poznata po svojim slatkim i hranljivim plodovima. Osim što je izuzetno ukusna, smokva je i bogata vitaminima, vlaknima i antioksidansima. Može rasti kao drvo ili grm, a uspijeva i u saksijama na terasama, balkonima i manjim dvorištima.

Ukoliko je pravilno njegujete, smokva može rađati svake godine i donijeti vam obilje plodova čak i u urbanim uslovima.

Kako zakopati smokve i započeti uzgoj: korak po korak

Odaberite saksiju: Koristite dublju saksiju (minimum 30–40 cm dubine) s otvorima za drenažu.

Pripremite zemlju: Koristite mješavinu plodne baštenske zemlje, pijeska i komposta za optimalan protok vode.

Pripremite smokve: Uz pomoć noža, odstranite vrh svake smokve, ostavljajući dio stabljike koji ćete zakopati.

Zakopajte plodove: Rasporedite četiri smokve ravnomjerno u zemlju, na dubinu od 5–8 cm, i prekrijte ih zemljom.

Zalijte i pokrijte: Zemlju blago zalijte i saksiju pokrijte providnom plastičnom posudom ili folijom kako biste stvorili efekat staklene bašte.

Sačekajte nicanje: Nakon 3 do 4 sedmice, primijetićete prve izdanke. Kada narastu do 10 cm, presadite ih u posebne saksije.

Briga o mladim sadnicama smokve

Kada se pojave prvi izdanci, važno je obezbijediti dovoljno svjetla i topline. Idealna temperatura za rast je između 20 i 30°C. Zalivajte umjereno, samo kada je gornji sloj zemlje suv. U početku ih ne izlažite direktnom suncu.

Za brži razvoj, možete ih jednom mjesečno prihranjivati organskim đubrivom. Veoma je važno zaštititi mlade biljke od insekata i gljivica, pa povremeno prskanje prirodnim preparatima može pomoći.

Iznenađujuće jednostavan trik za domaći uzgoj smokvi

Ova metoda ne samo da je jednostavna, već daje odlične rezultate bez velikih ulaganja. Ako imate četiri smokve viška – nemojte ih baciti! Zakopajte ih u saksiju, obezbijedite osnovne uslove i posmatrajte kako iz ničega nastaje nova biljka. Smokva ne samo da će ukrasiti vaš dom, već će vam uzvratiti zdravim i ukusnim plodovima, piše Ona.rs.

Pet sobnih biljaka koje rashlađuju i osvježavaju kuću tokom ljeta

​Tokom ljetnih vrućina, svaki način da prostor učinimo prijatnijim zlata vrijedi. Pored ventilatora i klima, postoji prirodno i dekorativno rješenje – sobne biljke koje svojim „znojenjem“ (transpiracijom) oslobađaju vlagu u vazduh, čineći prostor svježijim i manje zagušljivim.

1. Areka palma

Jedna od najboljih biljaka za povećanje vlažnosti vazduha. Brzo ispušta vlagu, ne zahtijeva mnogo svjetla i lako se održava. Osim što pomaže kod rashlađivanja, daje domu tropski, egzotičan izgled.

2. Bostonska paprat

Prava fabrika vlage i prirodni prečišćivač vazduha. Idealna za kupatila i kuhinje gdje je vlažnost veća. Potrebno joj je redovno orošavanje i stabilna vlažna sredina.

3. Aloe vera

Minimalno zalivanje, maksimalna korist. Osim što doprinosi svježini prostora, gel iz njenih listova idealan je za smirivanje opekotina od sunca – zato je savršena biljka za ljeto.

4. Fikus bendžamin

Njegovi sjajni listovi pomažu u održavanju vlažnosti i čine ga upečatljivim dekorativnim elementom. Izuzetno je izdržljiv i lako se prilagođava uslovima u zatvorenom prostoru.

5. Spatifilum (djevojačka sreća)

Poznat po svojim elegantnim bijelim cvjetovima i sposobnosti prečišćavanja vazduha. Ne traži posebnu njegu, a unosi mir i svježinu u svaku prostoriju.

Izvor: nezavisne novine

Orhideja ljeti traži posebnu njegu – 5 pravila koja garantuju da će cvjetati godinama

Orhideja ljeti traži posebnu njegu – saznajte kako da je pravilno zalivate, zaštitite od sunca i održite zdravom čak i tokom najjačih vrućina.

Orhideje su među najomiljenijim sobnim biljkama, ali visoke ljetnje temperature mogu ozbiljno da im naškode. Stručnjaci otkrivaju jednostavan plan njege koji će pomoći da orhideja ostane zdrava, bujna i dugovječna – čak i tokom toplotnog talasa.

Zaboravite na direktno sunce i klimu

Prvo pravilo uspješne njege jeste pravilno pozicioniranje biljke. Orhideja treba da bude na mjestu sa svijetlim, ali indirektnim svjetlom. Direktni sunčevi zraci mogu da sprže listove, naročito ljeti.

Takođe, izbjegavajte da je držite blizu klima uređaja, jer suv vazduh brzo isušuje i listove i korijenje.

Pročitajte: Presađivanje orhideja: Korak po korak za početnike

Pogledajte korijenje – ono vam sve govori

Da biste znali kada je vrijeme za zalivanje, ne gledajte samo listove. Stručnjaci savjetuju da provjerite boju korijenja i supstrata (kore):

  • Ako je korijenje zeleno, a kora tamna i vlažna, zalivanje može da sačeka.
  • Ako je korenje sivo, a kora suva, vrijeme je za zalivanje.

Pravilno zalivanje orhideje tokom ljeta

Orhideje se ljeti zalivaju najmanje jednom nedjeljno, a u velikim vrućinama i dva puta.

Najbolji način je da se biljka natopi iz saksije:

  • Sipajte vodu direktno na koru u saksiji dok ne dosegne polovinu posude.
  • Ostavite biljku da stoji u vodi 20 minuta, ili dok korijenje ne postane zeleno.
  • Izvadite je, ocijedite, i bacite višak vode iz ukrasne saksije.
  • Tek kada se korijenje potpuno osuši, vratite je u keramičku saksiju.

Ne zaboravite na prihranu – ali pažljivo

Tokom ljetnjih mjeseci, orhideje su u aktivnoj fazi rasta, pa im je potrebna blaga prihrana jednom mjesečno. Koristite isključivo specijalnu prihranu za orhideje i nikako ne pretjerujte – ove biljke imaju minimalne nutritivne potrebe.

Zdrava orhideja ima tamnozelene listove

Ako listovi orhideje počnu da blijede, venu ili opadaju, to je znak da prima previše svjjetlosti. Idealni uslovi za rast su vlažna sredina i indirektno osvjetljenje.

Zdrava orhideja ima čvrste, tamnozelene listove – a uz ove jednostavne savjete, cvjetaće vam iz godine u godinu.