Naslovnica Blog

Pored ruža samo zasadite ovo i nemojte se brinuti štetočina:

Agrosavjet
-
0
Pored ruža samo zasadite ovo i nemojte se brinuti štetočina:

Baštovani savetuju da primenite ovaj trik kako biste zaštitili vaše ruže i kako bi one bujale neverovatno. Ruže su omiljeno cveće među baštovanima i popularne su u mnogim spoljašnjim prostorima.

Poznate po tome što simbolizuju romantiku, cvetaju u crvenoj, roze, beloj, žutoj, narandžastoj i drugim bojama. Uprkos svojoj lepoti, ruže su česta meta štetočina i bolesti, zbog čega je važno zaštititi ih kada počnu da cvetaju.

Mravi i puževi poznati su kao predatori ruža, a beli luk se smatra odličnim rešenjem za njihovo odbijanje. Razlog tome je jak miris belog luka, koji ovi insekti i mekušci obično izbegavaju. Štetočine vole da se hrane laticama, lišćem i plodovima, i brzo mogu da unište biljku — ali ako se beli luk posadi u blizini, veruje se da će ih to odbiti. Puževi golaći, vaši, puževi sa kućicom i gusenice spadaju u najopasnije napasti jer obožavaju da grickaju biljke, što dovodi do propadanja useva. Međutim, beli luk, kao i crni i vlašac, odlični su „pratioci“ u bašti, navodi portal „Gardenia“, a prenosi „Miror“.

Pored toga što štiti biljke, beli luk ima i manje poznatu zdravstvenu korist za ruže jer podstiče njihov rast. Takođe može da spreči pojavu crnih pega na lišću zbog svojih antigljivičnih svojstava, a uz to poboljšava i miris ruža. Smatra se da sadnja belog luka pored ruža može pojačati njihov prirodan miris, što je cilj mnogih baštovana koji gaje ovo romantično i živopisno cveće. Beli luk je takođe dobar „komšija“ za voće koje raste u bašti, poput borovnica i jagoda. Osim toga, podstiče rast nevena i kamilice.

Gde je najbolje posaditi beli luk?

Sadnja belog luka u blizini ruža je jednostavna, a čak i ako su već precvetale za tu sezonu, beli luk se može zasaditi u bilo kom trenutku. Stručnjaci za baštovanstvo preporučuju jesen kao idealno vreme za sadnju, jer će beli luk proklijati i prolaziti kroz svoje faze tokom toplih i hladnih sezona. No, vi to možete učiniti i odmah. Možete koristiti i čenove belog luka iz kuhinje – jednostavno odvojite pojedinačne čenove i zasadite ih u zemlju. Najbolje je da ih rasporedite na razmaku i posadite otprilike jedan pedalj od korena grma ruže. Prilikom sadnje, obavezno okrenite šiljasti deo čena nagore. Ubrzo nakon sadnje, beli luk će pustiti zelene izdanke. Ovi izdanci će ostati zeleni u toplijim krajevima, dok će u hladnijim oblastima uvenuti tokom zime. Ipak, nema razloga za brigu – novi izdanci će se pojaviti sa dolaskom proleća.

Izvor: stil

Umijeće sakupljanja ljekovitog bilja: Kada, kako i šta brati?

Agrosavjet
-
0
Umijeće sakupljanja ljekovitog bilja: Kada, kako i šta brati?

Prilikom sakupljanja ljekovitog bilja veoma je važno poznavati ih na terenu i zato je preporučljivo sakupljati samo ono bilje koje dobro poznajete. Sakupljanje treba obaviti što je moguće pažljivije, izbegavajući sakupljanje na kiši i dok ima rose. Kada počnete da sakupljate određenu vrstu, potrebno je ljepše primjerke ostaviti za razmnožavanje. Praksa je da se ostavi jedna desetina zasada, s tim da se naredne godine površina ne eksploatiše, izuzetno je važno vrijeme branja određene vrste, kao i koji dio se bere.

Cvijet

Bere se tokom cvjetanja, a najbolje na samom početku cvjetanja, precvjetale i uvele cvjetove ne treba brati jer nemaju vrijednost. Berba se vrši ručno, pazeći da cvjetne stabljike budu što kraće. Sušenje može biti prirodno ili vještačko, a vrijeme sušenja varira od 3-6 dana. Suvo cvijeće se pakuje u kartonske kutije, bez nabijanja. Velike vreće od slame treba izbegavati jer izazivaju mehanička oštećenja.

List

Najpogodnije vreme za branje listova je početak cvjetanja. Treba izbjegavati branje listova sa veoma mladih biljaka, jer su tada listovi puni vode i siromašni aktivnim materijama. Takođe, ne treba brati listove sa biljaka u punom cvijetu. Sušenje lista je isto što i sušenje cvijeta, a u zavisnosti od vrste i uslova sušenja, vrijeme sušenja je do 8 dana. Pakuje se u kutije, a može biti i u papirnim vrećama.

Nadzemni dio biljke

Odnosi se na 25-30 cm gornjih dijelova biljke u cvijetu. Kao i kod cvijeća berba se obavlja na početku cvjetanja. U slučajevima većih površina može se kositi srpom ili makazama. Za sušenje i skladištenje važe isti uslovi kao i za prethodne dijelove.

Kora

Uklanja se sa mladih grana i stabljika. Kora koja je stara i napukla nije pogodna za upotrebu. Kora se siječe nožem i oljušti u rano proleće prije cvjetanja. Ako se ne ukloni u proljeće, može se ukloniti u kasnu jesen. Posle skidanja, radi lakšeg sušenja i skladištenja, koru siječemo na uzdužne trake širine 2-3 cm i dužine 10-30 cm. Za razliku od prethodno navedenih biljnih organa, kora se može sušiti na suncu.

Plod

Vrijeme berbe plodova varira, tako da se u nekim slučajevima plod bere zreo, a kod nekih vrsta polu-zreo (nezreo). Većina mesnatih se bere zrela, a većina suvih se bere prije zrenja. Plodovi se mogu sušiti na suncu. Posebnu pažnju treba obratiti na sušenje mesnatih plodova (nara) kako bi se sprečilo kvarenje i propadanje robe.

Sjeme

Bere se kada je potpuno zrelo. Nakon sušenja posebnu pažnju treba obratiti na čuvanje sjemena. Treba ga pakovati u obložene kese ili kutije, jer je većina sjemena privlačna hrana za glodare zbog obično visokog sadržaja masti.

Korijen i rizom

Korijen i rizom su podzemni organi biljaka. Kopaju se u jesen kada opadne lišće. Uz jesen, berba se može obaviti i u rano proleće. U nekim slučajevima, ekstrahuje se u vreme cvjetanja biljke. Prilikom sakupljanja korijena ili lukovica, 30% biljne populacije treba ostaviti netaknuto. U zavisnosti od vremena berbe menja se i hemijski sastav, tako da za iste vrste korijen ubran u proljeće i korijen ubran u jesen mogu imati značajno različit sastav, a samim tim i kvalitet. Nakon vađenja, korijen se čisti od ostataka zemlje, uklanjaju se truli dijelovi i dobro opere. Korijen se može sušiti na suncu, ali za brže sušenje potrebno je prethodno isjeći korijen na uzdužne trake. Treba naglasiti da je nakon uklanjanja korijena potrebno odsjeći glavicu korijena i vratiti je u zemlju kako bi se iz nje razvila nova biljka.

Izvor: pssrs.net

Najbolje domaće đubrivo za jagode: Dodajte jednu kašiku ispod svakog grma

Agrosavjet
-
0
Najbolje domaće đubrivo za jagode: Dodajte jednu kašiku ispod svakog grma

Ako želite da poboljšate rast svojih jagoda koristeći prirodne metode, pripremili smo vam vodič kako da to učinite.

Predstavljamo vam recept za domaće đubrivo za jagode koje nije samo efikasno, već i lako dostupno i jeftino. Probajte ovaj isprobani metod i uživajte u velikim i ukusnim plodovima omiljenog voća.

Mnogi uzgajivači se žale na nedovoljnu žetvu jagoda, iako biljke obilno cvjetaju. Jedan od razloga može da bude nedovoljna oplodnja. Jagode zahtjevaju bogate hranljive materije za rast, koje mogu da im nedostaju nakon nekog vremena provedenog u istom zemljištu. Evo kako da sami napravite domaće đubrivo za jagode.

Potrebno je:

  • 50 g svježeg kvasca (ili 1 kašičica suvog kvasca)
  • 1 litar tople vode
  • 1 kašika šećera

Priprema:

U posudi izmješajte kvasac, šećer i toplu vodu. Ostavite smjesu da odstoji na sobnoj temperaturi jedan dan. Nakon odmora, razrijedite smjesu u razmjeri 1:5 (1 dio dohrane na 5 dijelova vode) i zalijte svaki grm sa pola litre ove mješavine.

Ovo đubrivo je odličan izvor hranljivih materija za vaše jagode, a ako ga pravilno koristite, pružiće vam bogatu i zdravu berbu.

Pored ovog, isprobajte i druga prirodna đubriva za jagode:

Staro đubrivo za hljeb: Prelijte vodom preko starog hljeba i pustite da fermentira. Nakon 6-10 dana, rastvor razblažite vodom u razmjeri 1:10 i koristite ga za zalivanje jagoda.

Infuzija koprive: Sipajte jednu kantu koprive u vodu i pustite da se skuva. Koristite razblaženu tečnost u razmjeri 1:20.

Kiselo mlijeko: Pomiješajte fermentisane mliječne proizvode sa humusom i koristite na jagodama. Pomažu u stvaranju idealnog okruženja za njihov rast.

Ova prirodna đubriva su odlična alternativa, ne samo da će podržati rast i razvoj vaših jagoda, već će i doprinijeti održivijem načinu uzgoja.

(Zena Blic.rs)

Stručnjak savjetuje šta da uradite kako bi vam povrće imalo najbolji rast i rod

Agrosavjet
-
0
Stručnjak savjetuje šta da uradite kako bi vam povrće imalo najbolji rast i rod

Stručnjak za ekološko baštovanstvo, otkrio je svoj način kako uzgaja povrće i tvrdi da je pravio istu grešku, kao i mnogi koji prvi put kreću.

S toplijim vremenom, sve je više ljudi koji vreme provode u svojim baštama. Nakon zimskih meseci, koji su često hladni i tmurni, proleće donosi sunčane dane, duže svetlosne sate i idealne uslove za rad u bašti, što je savršeno za sadnju novih biljaka, cveća, povrća i voća, kao i za obnovu zelenih površina.

Prema stručnjaku za ekološko baštovanstvo Džejmiju Voltonu, mnogi početnici u gajenju povrća prave uobičajenu grešku koja može sprečiti njihov rod, piše „Ekspres“.

„Najveća greška koju sam napravio kada sam tek počeo da uzgajam povrće bila je potcenjivanje važnosti cveća. Vidim toliko ljudi koji rade istu stvar, ali kada sam počeo da sadim cveće uz povrće, primetio sam brojne prednosti“, rekao je Džejmi.

On zagovara kombinovanu sadnju, tehniku u kojoj se cveće i povrće uzgajaju zajedno kako bi se stvorio uravnoteženiji ekosistem. Određene vrste cveća privlače oprašivače i predatorske insekte koji pomažu u kontroli štetočina i povećavaju prinos useva. Sadnjom cveća uz povrće, baštovani mogu privući korisne insekte poput bubamara, koje prirodno suzbijaju vaši i druge štetočine.

Pored toga, cveće privlači pčele i leptire, što poboljšava oprašivanje i, u krajnjem ishodu, doprinosi većem i zdravijem rodu. „Ne morate da uradite mnogo – čak i sadnja nekoliko cvetova u blizini vašeg povrća može napraviti veliku razliku“, rekao je Džejmi i preporučio tri vrste cveća.

Dragoljub

Prvi na listi su dragoljubi. Ovo živopisno cveće nije samo ukrasno – ono takođe služi kao prirodna zaštita od štetočina.

Kadifa

Zatim je preporučio kadife. Ove omiljene biljke među baštovanima pomažu u odbijanju belih mušica, naročito kada se sade u blizini paradajza i krastavaca. Prema magazinu „Gardener’s World“, kadife treba saditi tek nakon što prođe opasnost od mraza kako bi imale zdrav rast.

Vratić

Na kraju je preporučio obični vratić. Ovaj cvet može koristiti bašti jer privlači grabljive insekte poput bubamara.

Međutim, Džejmi je upozorio da s vratićem treba postupati pažljivo jer je otrovan za kućne ljubimce i može izazvati iritaciju kože.

Izvor: stil

Ovom otopinom zalijevajte krastavce, rodiće duplo više

Agrosavjet
-
0
Ovom otopinom zalijevajte krastavce, rodiće duplo više

Sunčano vrijeme kojeg sve više ima, mami nas da sve više vremena provodimo vani i bavimo se omiljenim aktivnostima na otvorenom.

Jedna od njih svakako je i baštovanstvo. Budimo iskreni – svi bi mi željeli da možemo uzgajati svoju hranu, za koju smo onda sigurni da je zdrava i nešpricana, ali ponekad je problem što nemamo dovoljno prostora tj. zemlje da uzgojimo sve što želimo. I u količinama koje želimo.

Vlasnici malih parcela uvijek se bore: kako posaditi različito voće i povrće na malom komadu zemlje, s dobrim prinosom.

Srećom, postoje razni trikovi koji omogućuju uštedu prostora za uzgoj povrća. Tako u jednom buretu možete uzgojiti onoliko krastavaca koliko na površini od 3 metra, uz puno manje angažmana, a plodove ćete zaštititi od raznih bolesti.

Vrtlari vole i cijene domaće gnojivo za prihranu biljaka iz svog zelenog carstva, a jedno od njih je i ono za bolji prinos i urod krastavaca.

Naime, iskusni vrtlari tvrde da se urod krastavaca može udvostručiti ako se jednom mjesečno zalije ovom otopinom:

Potrebno vam je: 200 grama krede i 10 litara mlake vode.

Kako pripremiti takvu otopinu i kako je koristiti?

Kredu usitnite u mrvice i ulijte u vodu. Miješajte dok ne dobijete mliječno bijelu vodu i ostavite da odstoji 10 minuta. Nakon toga ponovno promiješajte sastav i tom vodom prelijte krastavce, prenosi Espreso.

Još je jedan karakterističan momenat – uzgoj takvih krastavaca pravi je užitak jer nema saginjanja pri branju, niti bilo kakvog drugog potrebnog rada.

Kako uzgajati krastavce u buretu?

Postavite jedno ili više buradi  na svoju parcelu, na sunčanu stranu. Na dno stavite organski otpad: lišće, travu, slamu, korijenje, kore od banana i drugog voća i povrća, grane ili korov. Takođe, koristite gnojivo. Napunite bure. U maju bure do kraja napuniti zemljom, debljine oko 10-15 cm.

Odmah zalijte i posadite sjeme krastavca. Biće potrebno oko 9-10 sjemenki po buretu. Posadite ih na razmak 12-15 cm. Radi uštede topline bure pokrijte najlonom, najbolje crnim, jer crnilo privlači sunčevu toplinu, prenosi uspesnazena.com.

Ili koristite prazne plastične boce. Presadnice će rasti kao kvasac, ako im osigurate optimalnu mikroklimu uz pomoć male posude s vodom u sredini bureta koje ćete puniti vodom po potrebi. Sredinom juna kada je toplo vrijeme možete skinuti najlon. Krastavci će rasti i uvijati se oko bureta. Kako vjetar ne bi oštetio biljku, vreće s krastavcima možete vezati za bure tankom uzicom.

Njega krastavaca nije zahtjevna. Zalijevajte ih s 5-7 l vode jednom u 3-4 dana, ako nema kiše. Iz jednog bureta možete dobiti isti prinos kao iz tri reda u vrtu

A za kraj, donosimo vam i malo o samoj sadnji i uzgoju krastavca i važnim stvarima koje morate znati prije.

Temperatura

Za razvoj na otvorenom potrebna je srednja dnevna temperatura veća od 15 °C, dok je optimalna 25-27 °C. Cvatnja započinje kod temperature 15-17 °C, a oprašivanje se najbolje obavlja na temperaturama 18-21 °C. Od dana zametanja plodova do berbe treba proći 30-40 dana. Brzina rasta pojedinih plodova ovisi o broju plodova na biljci. Vrijeme plodonošenja traje 1,5-2,5 mjeseca.

Voda

Za svoj rast i razvoj treba dosta vlage kako u tlu tako i u zraku. Relativna vlažnost zraka trebala bi biti 85-90 %, što je teško postići u vanjskim uvjetima. Najpovoljnija vlažnost tla je oko 70 % punoga kapaciteta tla za vodu tj. ukupno 90-150 l vode/m2 za dva mjeseca uzgoja. U početku su zalijevanja rjeđa i s manjim količinama vode, a poslije, naročito u vrijeme plodonošenja i berbi, krastavac traži zalijevanje svakih 4-5 dana, ovisno o vrsti tla i uzgoja.

Tlo

Za uzgoj krastavca najbolja su duboka, plodna i rastresita tla bogata organskim tvarima, neutralne ili slabo kisele reakcije (pH 5,5-6,5). Teška, hladna i jako kisela tla ne pogoduju kvalitetnom uzgoju ove kulture, piše Agroklub.

Sjetva i sadnja

Kao glavni usjev sije se krajem aprila, a kao postrni tokom juna. Sije se na većim površinama s pomoću sijačica, a na manjim ručno u redove ili kućice. U redove se sije na 80-100 cm razmaka red od reda i u redu 20-30 cm biljka od biljke.

Kornišoni se siju gušće, a količina sjemena ovisi od gustoće sjetve i iznosi 2-4 kg/ha. Ako se proizvodi rani krastavac, sjetva se obavlja u toplim plastenicima 30-40 dana prije sadnje na stalno mjesto.

Bolji način proizvodnje jest proizvodnja na crnoj polietilenskoj foliji. Tlo ispod folije znatno se brže zagrije, što omogućava brže nicanje i bolji razvoj biljaka. Folija sprečava rast korova, a oblikovani su plodovi čisti, jer se većina nalazi na foliji. Biljke nisu u izravnom dodiru s tlom pa su manje izložene infekciji bolestima koje se nalaze u tlu. Folija za uzgoj krastavaca na većim površinama postavlja se polagačem folije ili ručno. Istovremeno s polaganjem folija mogu se ispod folija postaviti i perforirane cijevi za kasnije navodnjavanje po sistemu kap po kap.

Za sjetvu na većim površinama koriste se pneumatske jednoredne sijačice koje u jednom prohodu buše rupe i siju po 3-4 sjemenke na podešeni razmak od 30 cm i na dubinu 2 cm. Za sjetvu 1 ha takvim načinom sjetve potrebno je 1,5-1,8 kg sjemena, čime se u berbi osigurava sklop od 4-6 biljaka/m2. Da bi se ubrzala proizvodnja, nakon sjetve čitava se površina može prekriti folijom od netkanih sintetskih materijala, a jednoj od njih komercijalni je naziv Agryl. To je paučinasta poluprozirna tanka folija propusna za svjetlo, zrak i vodu, iznimno dobrog toplinskog djelovanja. Folija je fizička prepreka za napad štetočina. Postavlja se odmah nakon sjetve, a ostaje na usjevu do početka cvatnje.

Najsigurniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi, uzgoj je na armaturi. Zbog bolje prozračnosti biljaka na armaturi, manji su problemi s bolestima, plodovi su čisti, a berba lakša.

Za armaturu se koriste stubovi visoki 2 m, povezani žicom na koju se veže konopac ili se između stupaca razapne plastična mreža po kojoj se uspinje biljka, a ukopaju se tako da im je vrh 150-180 cm iznad tla. Na donjem dijelu stabljike potrebno je redovito zakidati zaperke. Uz redove je također poželjno postaviti cijevi za navodnjavanje te redovito, 2-3 puta tjedno navodnjavati. I u uzgoju na armaturi može se primijeniti polietilenska folija, a kad se biljke razviju, tlo se može pokriti slamom, prenosi Jutarnji.

NADA za poljoprivredu: Naučno otkriće zbog kojeg će se manje koristiti vještačka đubriva!

Agrosavjet
-
0
NADA za poljoprivredu: Naučno otkriće zbog kojeg će se manje koristiti vještačka đubriva!

Naučnici iz Velike Britanije otkrili su biološki mehanizam koji omogućava korenju biljaka da postane ,,privlačnije” mikroorganizmima iz zemljišta. Ovo otkriće, koje je napravio istraživački tim sa Centrom Džon Ines u Norviču, otvara mogućnost uzgoja useva kojima nisu potrebna veštačka đubriva u toj meri – posebno nitrati i fosfati.

„Sada možemo da razmišljamo o razvoju nove vrste poljoprivrede koja je ekološki prihvatljivija i manje zavisi od veštačkih đubriva“, izjavila je dr Mirijam Šarpantje, koja je predvodila istraživanje.

Prekomerna upotreba đubriva predstavlja ozbiljan ekološki problem – doprinosi degradaciji zemljišta i zagađuje reke, jer višak hranljivih materija podstiče širenje algi koje ugrožavaju ribe i druge vodene organizme.

Otkriće britanskih naučnika pokazuje kako biljke mogu efikasnije da crpe hranljive materije iz tla uz pomoć korisnih mikroorganizama. Osnovu ovog procesa čini prirodni fenomen poznat kao endosimbioza, gde dva organizma žive u međusobno korisnoj zajednici – u ovom slučaju, biljke i mikroorganizmi u zemljištu.

U prirodi, mnoge biljke već koriste ovu saradnju da bi preživele u siromašnim zemljištima. Međutim, u intenzivnoj poljoprivredi veštačka đubriva remete ovu prirodnu ravnotežu.

Tim dr Šarpantje otkrio je mutaciju u biljci Medicago truncatula (jednoj vrsti mahunarke), koja poboljšava saradnju korena sa bakterijama i gljivicama koje obezbeđuju azot i fosfor. Najvažnije je da ista genetska promena daje pozitivne rezultate i kod pšenice na pravim poljima, što otvara mogućnost uzgoja sorti koje koriste mikroorganizme za ishranu, smanjujući potrebu za veštačkim đubrivima.

„Važno je da ova osobina dolazi iz sorte pšenice koja nije genetski modifikovana (non-GMO)“, naglasila je Šarpantje. To znači da se nove sorte mogu razvijati pomoću klasičnog ukrštanja, bez GMO tehnologije.

Ovo otkriće izazvalo je veliko interesovanje jer bi moglo da omogući korišćenje prirodnih mikroorganizama kao zamenu za veštačka đubriva – posebno kod velikih, strateški važnih kultura poput pšenice. Kako je Šarpantje rekla, njihov rad ima „ogroman potencijal za unapređenje održive poljoprivrede“.

Izvor: The Guardian  / agromedia.rs

Visibaba je ljekovita biljka

Agrosavjet
-
0
Visibaba je ljekovita biljka

O visibabi kao ljekovitoj biljci ima vrlo malo podataka. U broju stručnog časopisa Ljekovite biljke izišao je opširan članak o visibabi, na kojeg se ovdje oslanjamo, kao i na podatke ruskih stručnjaka.

Visibaba je višegodišnja zeljasta biljka koja se razvija iz lukovice. Stabljika je visoka do 20 cm i završava jednim visećim cvijetom. Listovi su duguljasti, plavozeleni, cijelog ruba, a razvijaju se istovremeno s cvjetovima. Visibaba obično cvjeta od veljače do ožujka, a ponekad se cvjetovi probijaju kroz snijeg i suho lišće već u siječnju. Cvjetanje traje od dva do tri tjedna.

Zvonoliki vjenčić cvijeta tvore latice raspoređene u dva kruga. Listovi unutarnjeg kruga ocvjeća su zelenkasti i kraći od vanjskog kruga ocvjeća. Vanjske latice su duguljaste i posve bijele, a unutrašnje su kraće, sa zelenom pjegom na vrhu. Cvijet je na stapci pognut poput stare bake, pa odatle vjerojatno potječe naš narodni naziv visibaba. Plod je žutozeleni tobolac s nekoliko sjemenki koji dozrijeva u travnju i svibnju. Sjemenke su duguljaste, zelene, a raznose ih mravi (mirmekohorija).

Visibaba raste u prozračnim listopadnim šumama i živicama, na livadama, uz potoke i vrbike, česta je u šikarama. Može se naći u velikom mnoštvu, od nizina do brdskih predjela. Visibabe su zbog atraktivnih cvjetova vrlo omiljene proljetnice pa se prenose i u vrtove. Postoje brojni varijeteti vrste. Odgovaraju joj različita staništa.

Visibaba pčelama daje obilje peludi i nektara za rani proljetni razvoj legla pa je i po tome značajna biljka. U ljekovite svrhe koriste se lukovice i lišće visibabe. Lukovice se iskapaju u početku cvjetanja, očiste se od zemlje i korjenčića i zatim operu pod mlazom hladne vode i obrišu. Odmah se upotrebljavaju za pripremu tinkture ili masti.

Listovi se beru od početka cvjetanja do stvaranja sjemena jer tada sadrže najviše ljekovitih tvari. Listovi se suše na hladnom, sjenovitom i prozračnom mjestu. Čuvaju se u papirnatim vrećicama na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Svi dijelovi visibabe sadrže otrovne alkaloide. Najzastupljeniji alkaloid je galantamin kojega najviše ima u lukovicama. Galantamin je vrlo otrovan i uzrokuje povraćanje. S druge strane on je u malim količinama vrlo ljekovit. Po tome je  visibaba i otrovna i ljekovita biljka.

Visibaba se može koristiti u liječenju mnogih bolesti. Nalazi primjenu u narodnoj i službenoj medicini. Primjenjuje se izvana i iznutra, najčešće lokalno. Upotrebljava se za liječenje kožnih bolesti, bolesti kostiju i zglobova, gljivičnih infekcija, neuralgija i drugih bolesti i to u obliku masti, tinktura i kupki. Mast se priređuje na specifičan način iz svježih lukovica.

Mašću se mažu oboljela mjesta u slučaju neuralgije, išijasa, vratobolje, križobolje, spondiloze i osteoartritisa. Tinktura se pravi od listova i svježih lukovica. Koristi se kod gljivičnih infekcija kože i noktiju, svraba, čira, akni, rana i bolova u zglobovima. U kupke od listova namaču se noge u svrhu liječenja gljivičnih infekcija. Značajno je da je alkaloid galantamin važan sastojak lijekova protiv staračke demencije, Alzheimerove bolesti, dječje i cerebralne paralize i drugih živčanih bolesti. Uz to, istražuje se djelovanje galantamina na stanice raka.

Autor: Marija Glavaš

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

Najljepša stabla za dvorište

Agrosavjet
-
0
Najljepša stabla za dvorište

Proljeće i sunčano vrijeme su u brojna dvorišta donijeli šarenilo, a sve veći broj ljudi se odlučuje i za raznoliko dekorativno drveće. Drveće pored dekorativne funkcije služi za čišćenje vazduha, te zadržava prašinu i razne čestice.

Nije potrebno mnogo prostora da u jednom ćošku napravite malu oazu, koja će čak i u bučnim gradskim sredinama služiti kao prostor za opuštanje. Potrebno je naglasiti da drveće ne zahtijeva mnogo truda i ulaganja, što je dodatna olakšica i razlog više da se priključite ovom trendu.

Ako ovog proljeća želite unijeti dašak hlada i ljepote u svoje dvorište razmislite o stablima koja smo izdvojili u nastavku.

Indijski jorgovan

Ovo predivno stablo će u svom punom cvatu privlačiti poglede svih koji pogledaju u vaše dvorište, a oplemeniće ga u onim trenucima u kojima drugo cvijeće već prestaje s cvatom. Najraskošnije je krajem ljeta i početkom jeseni, a dolazi u više sorti pa se možete odlučiti za neku od patuljastih sorti, kao i za stablo koje će dosegnuti visinu do 20 metara. Nije komplikovano za održavanje, osim što je krajem jeseni potrebno otkloniti uvele cvjetove. Vodite računa da ga posadite na osunčanom i poluosunčanom mjestu, te da je tlo dobro drenirano.

Japanski javor

Još jedno poprilično nezahtjevno drvo je i japanski javor, u posljednje vrijeme vrlo popularna ukrasna biljka. Karakteriše ga ukrasno lišće koje će tokom jeseni mijenjati boje od crvene, žute do ljubičaste i narandžaste. Naziva se još i dlanolisni ili crveni mrežasti javor, a najbolje će uspijevati na mjestima koja su u blagoj sjenci. Voli područja s umjerenom klimom, lako ga je oblikovati, a doseže visinu od pet do osam metara.

Jarebika

Ova izuzetno dekorativna drvenasta biljka sa crvenim detaljima se najbolje uzgaja na vlažnim, kiselim i dobro dreniranim površinama. Dobro će podnositi niske temperature i direktno sunce, a može napraviti i vrlo lijep hlad. Riječ je o prilagodljivoj biljki koja se lako uzgaja i održava, a može živjeti i do 100 godina.

Kelreuterija

Lako se uzgaja u prosječnom, suvom do srednjem, dobro dreniranom tlu na direktnom suncu, a prilagođava se širokom rasponu zemljanih podloga. Toleriše sušu i veliki broj gradskih nečistoća, te je idealna za urbanu sredinu. Tokom jeseni listovi joj poprimaju zanimljivu crvenu nijansu i podsjećaju na malene lampione pa se zato naziva i „lampion drvo“. Naraste prosječno oko sedam metara.

Likvidambar

Ovaj zeleni ljubimac zahtijeva barem šest sati sunčevog svjetla dnevno. Lako se uzgaja na prosječnom, srednje vlažnom, dobro dreniranom tlu i na direktnom suncu, ne toleriše hlad. Prilagodljiv je raznim vrstama tla, a cvjeta u aprilu i maju. Povedite računa jer nije otporan na izrazito niske temperature i traži oslobađanje dovoljno velikog dijela dvorišta, najbolje u seoskim sredinama.

Izvor: nezavisne

Ovaj jednostavan trik otjeraće smrdibube

Agrosavjet
-
0
Ovaj jednostavan trik otjeraće smrdibube

Vjerovali ili ne, postoji oko 5.000 vrsti smrdibuba, insekata u obliku štita koje nam doslovno zagorčavaju život.

Znamo svi da nisu opasne, ali njihov smrdljivi sprej može izazvati alergijske reakcije, uključujući rinitis, konjuktivitis ili dermatitis.

A evo konačno i kako da ih se riješite:

Smrdibube ne podnose miris bijelog luka, a postoji nekoliko načina na koje ovu namirnicu možete iskoristiti protiv vaših malih, braon neprijatelja.

Potrebno je:

  1. Bijeli luk (4 kašičice)
  2. Voda (dvije šolje)
  3. Flaša sa sprej zatvaračem

Jedan način je da isjeckate luk i ostavite ga na mjestima gdje smrdibube najčešće ulaze u vaš dom.

Drugi način je da napravite sprej od mješavine luka i vode i poprskate kritične tačke.

Takođe, možete koristiti ovaj sprej i za odjeću, ali u tom slučaju pazite da ne odbijete i ljude od sebe.

(Pink)

Najbolji prirodni načini za suzbijanje krompirove zlatice

Agrosavjet
-
0
Najbolji prirodni načini za suzbijanje krompirove zlatice

Krompirova zlatica najveća je štetočina koja napada krompir, a kasnije i paradajz i patlidžan.

Javlja se svake godine i toliko je opasna da može potpuno uništiti nasad. Kod nas može razviti jednu do tri generacije. Obično do 600 metara nadmorske visine razvije dvije generacije godišnje, a ako su uslovi povoljni, može se pojaviti i treća generacija. Ženke krompirove zlatice su veoma plodne i mogu položiti i do 2000 jaja.

Jaja su narandžaste boje i odlažu se u grupama s donje strane lista. Krompirova zlatica ima vrlo malo prirodnih neprijatelja. Hrane se njome jež, krtica i fazan. Grabežljive stenice uništavaju jaja zlatice, a u borbi protiv nje efikasna je i gljivica Beauveria bassiana, od koje se prave preparati sa sporama namijenjeni suzbijanju ove štetočine.

Prirodni metodi borbe protiv krompirove zlatice

Postoje različiti načini borbe protiv krompirove zlatice, a uništavanje treba započeti već u proljeće. Svakako je preporučljivo poštovati plodored, odnosno ne gajiti krompir na istom mjestu 4–5 godina.

Krompirove zlatice ne podnose miris trule ljuske crvenog luka. Prilikom sadnje možete dodati malo ljuske pored krompira – ona će istruliti i svojim mirisom odbijati zlatice. Osim toga, biljne vrste poput rena, kamilice i pasulja svojim mirisom takođe tjeraju zlatice. Ne podnose ni miris četinara, naročito bora. Usitnjena borova kora može se posuti između biljaka ili se može napraviti preparat od borovih iglica.

Biljke krompira mogu se malčirati i koprivom, čije žareće dlačice sprečavaju zlatice da se zavuku u zemljište tokom najtoplijeg dijela dana.

Prirodni insekticid od zlatica

U borbi može pomoći i preparat napravljen od samih zlatica. Potrebno je sakupiti odrasle insekte u posudu od jedne litre, pa ih zatim potopiti u 20 litara vode i zatvoriti posudu.

Zlatice će uginuti i neko vrijeme plutati, a zatim potonuti na dno. Potrebno je oko sedam dana da se to dogodi. Nakon toga, preparat je spreman za upotrebu, ali je veoma jak i mora se razrijediti vodom.

Nerazrijeđen rastvor može spaliti listove krompira, pa ga je potrebno prvo razrijediti u odnosu 1:1, zatim 1:2, a potom 1:3. Preporučljivo je testirati ga na jednoj biljci da biste provjerili da li je potrebno dodatno razrjeđivanje, jer različite sorte krompira različito reaguju na preparat.

Izvor: nezavisne

123...1.007Stranica 1 of 1.007

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia