Naslovnica Blog

Zaboravite na žuto lišće na ružama – Evo šta kraljicama cvijeća sada treba da bi još dugo cvjetale i ostale zdrave

Agrosavjet
-
0
Zaboravite na žuto lišće na ružama – Evo šta kraljicama cvijeća sada treba da bi još dugo cvjetale i ostale zdrave

Jedan od najčešćih znakova da vaša ruža pati jeste žutilo lišća. Ono može biti posljedica nedostatka hranljivih materija, prekomjernog zalivanja, napada štetočina ili bolesti. Dobra vijest je da na vrijeme možete prepoznati problem i reagovati kako bi vaše ruže ponovo bile zdrave i raskošne. Evo šta treba da znate kako biste produžili život ovom veličanstvenom cvijeću i uživali u njegovom cvijetu tokom cijele sezone.

Štetočine

Kada lisne vaši ili paukove grinje napadnu vaše ruže, kradu važne hranljive materije iz lišća. Rezultat: listovi požute i venu.

Evo šta pomaže protiv štetočina na ružama: pomiješajte 150 do 300 grama kalijevog sapuna sa 10 litara vode i poprskajte biljku. To će na prirodan način otjerati štetočine.

Još prirodnije rješenje je domaći preparat od koprive: stavite dvije šake sitno nasjeckane koprive u 2 litra vode, ostavite da odstoji 24 sata i poprskajte ruže.

Nedostatak hranljivih materija

Ruže zahtijevaju dobru dozu hranljivih materija da bi ostale zdrave – uključujući azot, kalijum, gvožđe, magnezijum i fosfor. Ako nedostaje bilo koja od ovih materija, listovi brzo pokazuju prve simptome:

– nedostatak kalijuma: žuto-smeđe mrlje

– nedostatak azota: jednolično žuto lišće

– nedostatak gvožđa: žuti vrhovi, zeleni rubovi

– nedostatak magnezijuma: žute žile lista

– nedostatak fosfora: blijedi listovi, slab rast

Pročitajte: Metode uz koje će ruže cvjetati bujnije nego ikada

Bolesti na ružama

Ako se na žutom lišću pojavljuju i tamne mrlje, uzrok može biti gljivična bolest poput pepelnice ili crne pjegavosti. Ove bolesti slabe ružu i čine je sve blijeđom.

Nemojte pretjerivati sa đubrivom bogatim azotom – ono ružu čini podložnijom bolestima. Mnogo bolje rješenje je prihrana bogata kalijumom, koja jača ćelijsku strukturu i čini biljku otpornijom.

Previše vode

Ruže vole vlagu, ali ne i natopljenost! Suvišno zalivanje može dovesti do toga da korijenje ne dobija dovoljno kiseonika. Biljka tada reaguje stresom, a lišće požuti.

Zalivajte samo kada je gornji sloj zemlje suv. Tlo bi uvijek trebalo da bude rastresito i dobro drenirano.

Džem od smokava kakav nikad niste probali

Agrosavjet
-
0
Džem od smokava kakav nikad niste probali

Nema tegle koja ljepše miriše na ljeto od one u kojoj se nalazi džem od smokava. U domaćinstvima na Mediteranu, ali i u našem podneblju gdje smokva dobro uspijeva, ovaj džem je prava mala riznica sunca i šećera. Posebno je dragocjen jer smokve brzo propadaju kada se uberu, pa je džem način da se njihova punoća ukusa sačuva i u hladnijim mjesecima.

Smokve su same po sebi vrlo slatke, pa je za džem dovoljno dodati tek polovinu količine šećera u odnosu na voće. Dovoljno da se konzervira, ali da ne uguši prirodnu aromu. Klasičan recept je jednostavan, traži samo strpljenje i miješanje, ali postoji i zanimljiva varijanta – sa dodatkom crnog vina, koje daje notu elegancije i dubine, pa se takav džem odlično slaže uz sireve i mesne plate.

Klasičan džem od smokava

Sastojci:

1 kg zrelih smokava
500 g šećera
sok od 1 limuna

Priprema:

Smokve operite, skinite peteljke i isijecite na komade. Stavite ih u šerpu, pospite šećerom i ostavite nekoliko sati, najbolje preko noći, da puste sok. Zatim kuvajte na tihoj vatri oko 45 minuta do sat vremena, dok se masa ne zgusne i počne da se odljepljuje od dna šerpe. Pred kraj dodajte limunov sok – on osvježava ukus i pomaže da boja ostane lijepa. Vruć džem sipajte u sterilisane tegle, dobro zatvorite, okrenite naopačke i ostavite da se postepeno hladi.

Pročitajte: STARINSKI SIRUP OD LISTOVA SMOKVE – Moćan eliksir koji pomaže kod raznih tegoba

Džem od smokava sa vinom

Sastojci:

1 kg smokava
400 g šećera
200 ml crnog vina (najbolje polusuvo ili slatko)
sok od 1 limuna

Priprema:

Nasjeckane smokve pomiješajte sa šećerom i vinom, pa ostavite da odstoje nekoliko sati. Kuvajte na tihoj vatri oko sat vremena, dok se džem ne zgusne i vino ne da voću onaj poseban, raskošan ton. Pred kraj dodajte limunov sok. Tegle napunite dok je džem još vruć, zatvorite i ostavite naopako da se ohlade.

Klasičan džem od smokava najbolje ide uz hljeb i maslac, dok varijanta sa vinom zasijava na trpezi uz tvrde sireve ili pršutu – baš kao na mediteranskim mezetlucima.

Hljeb i grožđe: Starinski trik za bistru turšiju

Agrosavjet
-
0
Hljeb i grožđe: Starinski trik za bistru turšiju

​Turšija je od davnina simbol svake domaćinske kuće i neizostavni dio trpeze tokom hladnih zimskih mjeseci. Bez obzira da li se služi uz kuvana jela, pečenje ili kao osvježavajuća salata, ona predstavlja ponos domaćice i znak umijeća u pripremi zimnice. Ipak, često se dešava da poslije nekoliko nedjelja voda u tegli postane mutna, što umije da izazove nelagodu i sumnju u kvalitet.

Kako bi zimnica zadržala svoju bistrinu i svježinu, generacije domaćica oslanjale su se na provjerene trikove i male tajne koje se prenose s koljena na koljeno.

Najčešće greške u pripremi

Najčešći razlog mutne vode u turšiji krije se u samom početku procesa pripreme. Ako tegla ili bure nisu dobro oprani i sterilisani, bakterije mogu da izazovu mutnoću i pokvare izgled zimnice. Takođe, i neoprano povrće ili nepravilan odnos soli i vode mogu da budu uzročnici problema. Kada „rastvor“ nije dovoljno jak, povrće kreće da „radi“ i fermentiše više nego što je potrebno, pa voda dobija zamućen izgled.

Još jedna česta greška je naglo zatvaranje tegle bez prethodne provjere da li je sve pravilno raspoređeno i dovoljno pritisnuto. Ako se povrće slobodno pomjera u tečnosti, veća je vjerovatnoća da će doći do stvaranja mutnoće.

Provjereni trikovi

Stare domaćice su imale jednostavna, ali zlata vrijedna rješenja. Najčešće su u svaku teglu ubacivale nekoliko zrna bibera, listove vinove loze ili komadić korjena hrena. Ovi prirodni dodaci nisu služili samo za aromu, već su i prirodni čuvari bistrine, jer usporavaju neželjene procese fermentacije.

Još jedan koristan savjet je dodavanje malo vinskog sirćeta na sam vrh tegle. Sirće djeluje kao zaštita od kvarenja, a istovremeno daje i diskretnu kiselost povrću. Na ovaj način, turšija ostaje postojana, ukusna i vizuelno privlačna do kraja zime.

Hljeb i grožđe mogu da pomognu

Osim bibera, loze i hrena, domaćice su znale i za jedan starinski trik – korištenje hljeba ili bobica grožđa tokom fermentacije. Nekoliko kriški hljeba ili par bobica stave se u bure na nekoliko dana, a zatim izvade. Ovaj postupak ubrzava prirodno završavanje procesa vrenja i osigurava da voda ostane bistra.

Takvi trikovi, iako jednostavni, zahtijevaju malo strpljenja i pažnje, ali rezultat je turšija koja ne samo da je zdrava i ukusna, već i ponosno stoji na policama ostave kao pravi ukras svake kuće.

Izvor: nezavisne novine

4 pravila za njegu orhideja o kojima vam čak ni cvjećari ne govore: Samo ovako će opstati godinama

Agrosavjet
-
0
4 pravila za njegu orhideja o kojima vam čak ni cvjećari ne govore: Samo ovako će opstati godinama

Orhideje se smatraju jednom od najizvrsnijih sobnih biljaka, ali ne uspijevaju svi da ih održe u cvijetu iz godine u godinu. Uz pravilnu njegu, ove biljke mogu vas oduševljavati decenijama, a za to je dovoljno da se pridržavate nekoliko osnovnih pravila, piše Idealni dom.

Kako se brinuti za orhideje da cvjetaju – sva pravila

Svjetlost i metod za orhideje. Orhideje vole jarku, ali difuznu svjetlost. Najbolje mjesto je blizu istočnog ili južnog prozora, ali direktna sunčeva svjetlost može da opeče lišće, pa je vrijedno koristiti svjetlosne zavjese. Važno je izbjegavati nagle promjene temperature i ne stavljati saksiju blizu radijatora ili na promaju.

Kako zalivati orhideju

Za normalan razvoj orhideja potrebna je vlažnost vazduha na nivou od 40–60%. Ovlaživač vazduha ili posuda sa vodom i kamenčićima će pomoći. Zalivanje je jedna od glavnih poteškoća. Različite vrste imaju različite potrebe: miltonije vole stalnu vlažnost, a falenopsis preferira skoro potpuno suvu podlogu između zalivanja. Obično je dovoljno jedno zalivanje nedeljno, dok je stajaća voda strogo kontraindikovana. Ukoliko ste u nedoumici, bolje je nedovoljno nego previše zalivati.

Presađivanje i njega korijena

Vremenom, orhideja preraste saksiju. Preporučuje se presađivanje jednom u 1–2 godine, koristeći svježu koru. Ako postoje znaci truljenja ili oštećenja korijena, postupak se sprovodi odmah.

Prihranjivanje i orezivanje orhideja

Orhidejama su potrebna đubriva za stimulaciju rasta i cvjetanja. Bolje ih je hraniti blagim proizvodima, razblaženim na pola, svake 2–3 nedelje tokom perioda aktivnog rasta. Nakon što cvjetovi opadnu, cvijetna stabljika se može odrezati odmah iznad čvora – to često stimuliše pojavu novih pupoljaka. Ako se stabljika osušila, potpuno se uklanja. Takođe se preporučuje uklanjanje požutelih listova i mrtvih korijena.

Pravi balans svjetlosti, toplote, vlage i redovne njege pomoći će vašim orhidejama ne samo da prežive, već i da cvjetaju iznova i iznova, donoseći lepotu vašem domu dugi niz godina.

Izvor: stil kurir

Kako da vam kompost ne postane leglo štetočina

Agrosavjet
-
0
Kako da vam kompost ne postane leglo štetočina

U blizini bašte i cvetnih vrtova ne odlažite daske, cigle i slične materijale ispod kojih se stvaraju vlaga i tama, što su idealni uslovi za prezimljavanje jaja. Ako na to niste obratili pažnju, sada je vreme da se sve to pomeri, pažljivo očisti od eventualno već napravljenih gomilica od jaja puževa, i ostavi na suvo i bezbedno mesto. U slučaju da imate leje ograđene gredama, daskama ili ciglom pregledajte unutrašnjost, zonu između daske i zemlje. Tanjim štapom prođite kroz taj prostor izbacite sve na sunce da se isuši.

Ako ste već napravili kompostnu gomilu ne razmišljajući da ste novoj generaciji puževa obezbedili zimovnik, nemojte je uništavati. Možete gomilu preliti jakim rastvorom pelina, koprive, belog luka… biljaka koje ih svojim mirisom odbijaju. Pošto još uvek ima lubenica, iskoristite njihovu koru kao mamac. Jednostavno, kriške bez „srca“ rasporedite po bašti. U njih će, privučeni mirisom, ući odrasli puževi. Potrebno je samo da kasnije kore pokupite i uništite puževe koji su se sakupili.

Takođe, važno je i da se oko bašte pokosi trava, da se zemljište izloži suncu i odraslim puževima stvore uslovi nepovoljni za polaganje jaja.

Piše: Svetlana Mujanović / dobrojutro

Veliko otkriće u Srbiji: Otkrivena nova vrsta insekta koja ima nesvakidašnju sposobnost

Agrosavjet
-
0
Veliko otkriće u Srbiji: Otkrivena nova vrsta insekta koja ima nesvakidašnju sposobnost

Prvi nalazi vilinog konjica, vrste “Lindenia tetraphylla“ zabeleženi su na lokalitetu Dobrotin u jugoistočnoj Srbiji, saopštili su danas naučnici sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu i Biološkog društva „Dr Sava Petrović“.

Kako je navedeno, ovim otkrićem, objavljenim u vodećem nacionalnom naučnom časopisu “Acta Entomologica Serbica“, broj vrsta vilinih konjica poznatih za Srbiju raste na 70.

Posmatranja su obavljena tokom 2024. i 2025. godine, što ukazuje na mogućnost da se vrsta i razmnožava u ovom području.

„Ovo je treća nova vrsta vilinog konjica zabeležena u Srbiji u poslednjih nekoliko godina, a čak dve od njih naseljavaju upravo ovaj lokalitet, što potvrđuje njegov izuzetan značaj za biodiverzitet naše zemlje“, istakao je dr Marko Nikolić, ornitolog i istraživač iz Niša. Posebna osobina ove vrste jeste njena sposobnost preleta velikih daljina u potrazi za potencijalno novim staništima.

Ovakvi nalazi ukazuju da klimatske promene sve snažnije oblikuju izgled i sastav naših ekosistema, otvarajući mogućnost za naseljavanje novih vrsta, navedeno je u saopštenju.

Lindenia tetraphylla je retka vrsta u Evropi i nalazi se pod međunarodnim režimom zaštite – Bernska konvencija, Direktiva o staništima EU.

Njeno prisustvo u Srbiji ukazuje na važnost očuvanja vodenih ekosistema i planiranja mera zaštite.

Izvor: Tanjug/b92

Pet znakova da je vaša biljka prerasla saksiju

Agrosavjet
-
0
Pet znakova da je vaša biljka prerasla saksiju

Svaka biljka treba dovoljno prostora da bi mogla nesmetano razvijati svoje korijenje i zdravije rasti.

Ukoliko je posuda u kojoj se nalazi premala, korijenje će biti ograničeno, što može izazvati stres kod biljke zbog nedostatka vode i hranjivih materija. Često se desi da vlasnici ne uoče problem na vrijeme, jer biljka izvana može izgledati zdravo, dok se ispod zemlje vodi prava borba za prostor.

Pravilno odabrana veličina saksije ne samo da pruža dovoljno prostora korijenju, već pomaže biljci da ostvari svoj puni rast, ojača stabljiku i bolje apsorbuje vodu i hranjive materije. Ukoliko nema dovoljno mjesta, biljka može zastati u razvoju, listovi mogu požutjeti ili se uvijati, a zemlja će se brže isušivati.

U nastavku donosimo pet znakova koji će vam pomoći da prepoznate problem i riješite ga na vrijeme.

Korijenje se probija kroz dno saksije

Ako korijenje počinje izlaziti iz rupa na dnu saksije ili se zamotava oko površine zemlje, to je jasan znak da biljci nedostaje prostora. Pretijesna posuda ograničava rast korijena i sprječava pravilnu apsorpciju vode i hranjivih tvari.

Spor ili zaustavljen rast

Kada biljka prestane rasti ili raste vrlo sporo uprkos pravilnoj njezi, to može značiti da je posuda premalena. Biljka bez dovoljno mjesta za širenje korijena ne može se optimalno razvijati.

Oštećeni i žuti listovi

Premali prostor za korijenje često rezultira stresom biljke, što se vidi kroz žute, smeđe ili uvijene listove.

Brzo isušivanje zemlje

Ako primijetite da zemlja u posudi brzo postaje suha nakon zalijevanja, to može biti znak da korijenje zauzima gotovo cijelu posudu i voda se ne zadržava pravilno. Veća saksija omogućuje bolje zadržavanje vlage i zdraviji korijen.

Nestabilnost biljke

Biljka koja se počinje naginjati ili se ljulja može signalizirati da je korijenje pretrpano i da joj treba više prostora da se stabilizira.

Ukoliko primijetite neke od ovih znakova, preporučujemo da bacite staru i nabavite novu posudu za vašu biljku, prenosi Dan.

Kada unijeti cvijeće sa terase: Ove vrste mogu ostati duže

Agrosavjet
-
0
Kada unijeti cvijeće sa terase: Ove vrste mogu ostati duže

Dok pojedine vrste, poput muškatli, slobodno mogu da ostanu napolju malo duže, neke biljke ne bi trebalo još dugo da se zadrže na balkonima jer im uslovi koji stižu brže štete.

Kako leto polako prelazi u jesen, ljubitelji cvijeća i sobnih biljaka postavljaju isto pitanje: kada je pravo vrijeme da se biljke sa terase unesu u kuću ili stan. Pravilo je da o tome ne treba odlučivati samo po datumu, već prije svega treba voditi računa o temperaturama i vrsti biljke.

Kada je pravo vrijeme da se unesu biljke s terase?

Biljke koje potiču iz toplijih krajeva, poput fikusa, orhideja, hibiskusa ili begonija, ne podnose hladnoću i trebalo bi ih uneti u zatvoren prostor čim noćne temperature padnu ispod 12-15°C.

Već krajem septembra i početkom oktobra, u zavisnosti od klime, može da bude dovoljno hladno da ovim biljkama niske temperature nanesu štetu, pa je bolje reagovati na vrijeme.

S druge strane, biljke otpornije na niže temperature, poput muškatli, surfinija i nekih vrsta lavande, mogu ostati na terasi i kada se temperatura spusti do 8-10°C, ali samo kratkotrajno.

I njih je preporučljivo unijeti prije prvih mrazeva, jer kad oni nastupe –sigurno stradaju.

Zimzelene biljke u saksijama, poput šimšira, tuja ili ruzmarina, mogu prezimiti napolju, ali im treba obezbediti zaštitu od jakog vetra i mraza. Za to mogu da posluže agrotekstil ili postavljanje uza zid.

Unošenje biljaka unutra na jesen nije samo prenošenje saksije

Nema mnogo posla, ali svakako nije dovoljno samo premjestiti saksiju u kuću ili stan već treba da budete sigurni da je cvijeće u najboljem mogućem stanju pred zimski odmor.

Prije nego što unesete biljke, obavezno pregledajte lišće i zemlju. Ako primijetite štetočine, tretirajte ih odgovarajućim sredstvom da ih ne unesete u stan.

Ako su prerasle saksiju, biljke obavezno presadite, a podrazumijeva se da ćete ukloniti suve listove.

Kada ih unesete unutra, postavite ih na mjesto s dovoljno svjetla i postepeno smanjujte zalivanje, jer im u zatvorenom prostoru treba manje vode nego tokom ljeta.

Izvor: glossy.espreso.co.rs

Domaći mljeveni paradajz bez kuvanja – može da stoji i do 2 godine

Agrosavjet
-
0
Domaći mljeveni paradajz bez kuvanja – može da stoji i do 2 godine

Domaći mljeveni paradajz bez kuvanja čuva svježinu, boju i miris paradajza čak do dvije godine.

Domaći mljeveni paradajz je pravi klasik u svakoj ostavi. Za razliku od paradajz soka koji se kuva, ovaj način pripreme čuva svjež, prirodan ukus i hranljive materije, a pritom ne zahtijeva mnogo vremena. Zahvaljujući soli, vinobranu i malo peršuna, ovakav paradajz može trajati i do dvije godine, spreman da obogati zimske obroke.

Savjeti:

* Za najbolji rezultat birajte potpuno zrele, mesnate paradajze.

* Sterilizacija tegli je ključna da bi paradajz trajao dugo.

Ovaj paradajz je izuzetno praktičan – možete ga koristiti za supe, variva, soseve, đuveče ili paprikaše. Priprema bez termičke obrade zadržava aromu svježeg paradajza, a dodaci poput peršuna daju posebnu svježinu.

Pročitajte: Domaći sok od paradajza za imunitet i detoks: Recepti i savjeti

Sastojci za mljeveni paradajz:

  • 10 kg zrelog paradajza
  • 5 ravnih supenih kašika soli
  • 1 kesica vinobrana
  • 2 vezice svježeg peršuna
  • nekoliko ljutih papričica za pikantniju varijantu (opciono)

Priprema:

Dobro operite paradajz, odstranite peteljke i oštećene dijelove, pa ga krupno nasjeckajte. Sameljite paradajz na mašini za meso koristeći krupno sito – cilj je da ostane blago zrnaste strukture, a ne potpuno tečan.

U velikoj posudi pomiješajte samljeveni paradajz sa solju, vinobranom i sitno sjeckanim peršunom. Po želji, zajedno sa paradajzom sameljite i ljute papričice. Ostavite smjesu da stoji oko 2 sata na sobnoj temperaturi, povremeno promiješajte.

Sipajte paradajz u čiste i sterilisane tegle ili flaše, pa hermetički zatvorite. Čuvajte na tamnom i hladnom mjestu – u ostavi, podrumu ili frižideru.

Koju sortu dunje posaditi?

Agrosavjet
-
0
Koju sortu dunje posaditi?

Dunja je voćna vrsta za koju proizvođači stalno iskazuju zainteresovanost što je i opravdano obzirom na njenu pogodnost za razne vidove prerade kako na samom gazdinstvu tako i u prerađivačkoj industriji.

Iako se preradom spravljaju slatka, kompoti, sokovi a ima i onih koji je vole konzumirati u svježem stanju čini se da trend proizvodnje a i potrošnje rakije dunjevače ne opada. Slijedi prikaz dvije sorte o kojima se može razmišljati u budućnosti, jedna potiče iz Njemačke a druga je nastala oplemenjivačkim radom stručnjaka u Srbiji.

Dunja Robusta

Dunja Robusta (Cydora Robusta, upisana u Registar priznatih sorti 2023. god.) ima krupne plodove koji teže do 600 grama. Plodovi su zlatnožute boje, sa glatkom i sjajnom pokožicom, atraktivnog izgleda. Meso plodova je čvrsto, sočno i aromatično, sa prijatnom slatko – kiselkastom notom.

Ima mišljenja da joj aroma nije tako izražena kao kod Leskovačke dunje. Sazrijeva u oktobru, plodovi su čvrsti i dobro se drže tokom skladištenja. Inače sorta je snažnog stabla i bujnog porasta pa se preporučuje sadnja u razmaku 5 dž4 m ili sl. da bi se obezbijedila dobra ventilacija i dovoljno prostora za rast.

Sorta se odlikuje visokom otpornošću na bolesti, uključujući bakterijsku plamenjaču i moniliju i upravo zbog ovog podatka povećano je interesovanje proizvođača za ovom sortom. Takođe spada u samooplodne sorte pa joj nije neophodan oprašivač.

Pročitaje: Slatko od rendanih dunja

Dunja Makrena

Dunja Makrena nastala je ukrštanjem češke dunje i leskovačke dunje i priznata je za novu sortu 2025. godine. Sorta ima stablo srednje bujnosti sa okruglastom krunom. Skeletne grane se odvajaju pod širokim uglom. Cvjetanje se odvija u srednjem terminu, a fenofaza cvjetanja traje od sedam do deset dana. Sorta je samooplodna. Ulazi rano u period plodonošenja i odlikuje se dobrom i redovnom rodnošću.

Ispoljava umjerenu otpornost prema niskim temperaturama i suši a u prirodnim uslovima zaražavanja pokazuje srednji stepen tolerantnosti prema najznačajnijim prouzrokovačima bolesti i štetočinama. Plod je srednje krupan, prosječne mase oko 230 g, okruglastog oblika. Pokožica je glatka, nježne teksture, žute boje, prekrivena finim dlačicama.

Sjemena kućica je mala, a mezokarp je krem žute boje, čvrst, srednjezbijene i sitnozrnaste strukture. Prosječan sadržaj rastvorljivih suvih materija iznosi oko 16%, ukupnih šećera 9%, invertnih šećera 7,6%, saharoze 1,25% i ukupnih kiselina 0,86%.

Plod je pogodan za konzumaciju u svježem stanju kao i za preradu. Može se čuvati do kraja marta bez pojave potamnjenja mezokarpa i gubitka sočnosti. Plodovi sazrijevaju polovinom oktobra, u slično vrijeme kada i plodovi sorte leskovačka dunja.

Sorta Makrena se odlikuje ranom, redovnom i visokom rodnošću i preporučuje se za intenzivnu proizvodnju u zasadima dunje. Navodi se da sorta ima dužu vegetaciju i kasno odbacivanje lišća pa treba pažljivo planirati agrotehničke mere posebno đubrenje, da ne bi došlo do produžetka vegetativnog rasta ljetorasta i njihovog potencijalnog izmrzavanja tokom zimskog perioda.

123...1.018Stranica 1 of 1.018

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia