Primjera radi, Orius podvrste se hrane tripsima, ali u odsustvu glavne hrane konzumiraće i širok spektar artropoda uključujući i vaši (npr. ,,Predatorska stjenica" Orius albidipenis koja pripada redu Hemiptera, porodica Anthocoridae). Primjenjuje se na povrću i ukrasnom bilju koje se gaji u staklenicima. Često primjenjivani predatori su i zlatooke, vrsta Chrysoperla carnea, ali i druge vrste roda Chrysopa. Formirani preparati sadrže 5000-50000 jedinki, a preporučuje se 10000-15000 jedinki po hektaru.
Neophodno je pomenuti da biološko suzbijanje insekata ne podrazumijeva samo njihove predatore, već i brojne vrste parazita i parazitoida.
Gljivične infekcije kod insekata najčešće imaju smrtni ishod, pa se na osnovu ove činjenice neke vrste gljiva uveliko koriste u borbi protiv štetnih vrsta insekata. Neke od vrsta gljiva koje su našle komercijalnu upotrebu su: Beauveria bassiana, Metarhizium anisopliae, M. flavoviridae, Paecilamyces fumoso-roseus I Lagenidium giganteu. Međutim, utvrđeno je da čak i ekstrakti nekih vrsta gljiva, poput avermektina, imaju smrtonosno dejstvo na insekte.
Bakterijske vrste se takođe koriste za kontrolu štetnih insekata, i za sada su dale najbolje rezultate, što se posebno odnosi na vrstu Bacillus thuringiensis sa podvrstama: B.t. kurstaki sa aktivnošću protiv larvi leptira; B. t. izraelensis protiv larvi leptira, komaraca i muva; B.t. aizawai protiv larvi leptira; B.t. tenebrionis protiv larvi leptira, protiv larvi i imaga koleoptera, a pre svega krompirove zlatice.
Biološko suzbijanje insekata vriši se i virusima, vrste familije Baculoviridae najviše obećavaju zbog svoje specifičnosti prema domaćinu. Virusni preparati sporo deluju i fotonestabilni su.
Smatra se da preko 1500 vrsta nematoda parazitira na štetnim insektima Orthoptera, Coleoptera, Lepidoptera, Diptera i drugih. Preparat ,,System" je proizvod renomirane belgijske firme ,,Biobest" koji se primenjuje u borbi protiv šampinjonske mušice u plastenicima, a sačinjen je od jedinstvene vrste predatorskih nematoda Steinernema feltiae, koje traže i uništavaju larve šampinjonske mušice u supstratu (Ślipiński, 2007).Pročitajte:Biološke mjere borbe u zaštiti biljaka
Supstance koje neke biljke stvaraju kako bi se zaštitile od napada raznih biljojeda su otrovne ili su neprijatnog mirisa i ukusa. Najpoznatije supstance ove vrste su nikotin i piretrin, a sintetički analozi ovih prirodnih supstanci proizvode se većv dugo godina i intenzivno primenjuju u usevima što je razlog stvaranja rezistentnosti kod nekih vrsta insekata.
Biološko suzbijanje insekata koristi se u cilju smanjenja upotrebe hemijskih pesticida u borbi protiv štetnih vrsta grinja, te se zato primjenjuju biološki preparati čije su ,,aktivne materije" predatorske vrste grinja. Kao primjer, može se navesti upotreba vrste Phytoseiulus persimilis koja se koristi za suzbijanje običnog paučinara (Tetranychus urticae). Odrasla jedinka Phytoseiulus persimilis pojede sedam imaga paučinara ili dvadesetak njegovih jaja dnevno. Obično se unose dvije predatorske grinje po biljci, a na biljkama sa velikim listovima, dvije grinje po listu. Bilo bi poželjno da se ovaj predator primjeni odmah pošto se primijeti prisustvo paučinara u usjevu. Grinja, običnog paučinara koja kod plodovitog povrća najveće štete izaziva na krastavcu, tikvicama, plavom patlidžanu, a manje na paprici i paradajzu, kod lisnatog povrća izaziva velike štete na celeru. Protiv ove grinje postoji danas više preparata kojima se vrši njihovo suzbijanje: SPICAL (Amblyseius californicus); SPIDEX (Phytoseiulus persimilis), SPIDEND (Feltiella acarisuga).Tuta absoluta (Lepidoptera), lisni miner paradajza, je vrlo opasna štetočina, koja se najpre javlja u usjevu paradajza, ali napada i plavi patlidžan, papriku, krompir te još neke kulture. Javlja se i na korovima iz porodice Solanaceae. Tuta absoluta je u stanju da smanji prinos paradajza i 50-100 procenata, kao i da ograniči izvoz proizvoda u druge zemlje. Ova štetočina je prvo uočena u Americi, a u Evropi je prvi put zabeležena 2007 u Španiji. Danas je već prisutna u svim zemljama u našem okruženju, a izveštaji iz 2009 govore o pronalasku ove štetočine u Italiji, Portugaliji, Malti, Sloveniji, Albaniji, Turskoj a u 2010 indikovana je u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Proizvodi kojima se vrši njihovo suzbijanje:
























Nema komentara