Subota, 25 Maja, 2024
spot_img
NaslovnicaAgro vijestiBespilotne letjelice u poljoprivredi

Bespilotne letjelice u poljoprivredi

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Bespilotne letjelice u poljoprivredi – Pojam precizna poljoprivreda obuhvata pravovremeno obavljanje poljoprivrednih radova uz smanjen broj operacija, visoku produktivnost, te najnižu cijenu rada.

Stalni nadzor proizvodnih površina i usjeva ključni je faktor u planiranju i sprovođenju većine agrotehničkih mjera. Osnova precizne poljoprivrede jeste dostupnost velikog broja informacija pri donošenju odluka.

Detaljna i redovno ažurirana dokumentacija pridonosi boljem planiranju radnih operacija, uštedi radnih sredstava i vremena, poboljšanom kvalitetu proizvoda te smanjenju opterećenja životne sredine. Koristeći se klimatski pametnim alatima, poljoprivrednici mogu nadgledati prilike na parceli, a da čak ni ne izlaze na teren, te donositi strateške odluke za cijelo gazdinstvo ili za jednu biljku.

Upotreba snimaka snimljenih iz daljine (iz zraka ili svemira) raznim tehnikama snimanja i mjerenja bez kontakta sa snimljenim objektom nazivamo daljinskim istraživanjem (eng. remote sensing). Daljinsko istraživanje u poljoprivredi zasnovano je na upotrebi bespilotnih letjelica.

Pročitajte: Pas fenomen: Pomaže domaćinima u poljoprivrednoj prozivodnji /VIDEO/

Primjena bespilotnih letjelica koje su opremljene savremenom opremom za snimanje zasada je relativno nova tehnologija čiji će dalji razvoj doprinijeti učinkovitijem i racionalnijem planiranju poljoprivredne proizvodnje. Upotreba bespilotnih letjelica u daljinskim istraživanjima omogućava pravovremeno i ekonomično dobijanje informacija i podataka zadovoljavajuće preciznosti.

Praćenjem poljoprivrednih površina, bespilotnim letjelicama se vrlo lako može odrediti oblik parcele, morfologija terena, gustoća sadnje i sjetve, kao i dijelovi na kojima se zadržava voda. Doprinos bespilotnih letjelica se najčešće odnosi na sjetvu i sadnju, ishranu i zaštitu usjeva.

U praksi, sistem zaštite bilja često nailazi na razne probleme. Primjenom bespilotnih letjelica, površina se može nadgledati te se tako pravovremeno mogu uočiti potencijalna žarišta pojave bolesti i štetočina. Tako je moguće izbjeći nepotrebno nanošenje sredstava na cijeloj površini, već ga je moguće aplicirati lokalno, što je s ekološkog aspekta poželjano. Takođe, time je moguće ostvariti značajne ekonomske uštede, to jeste veću konkurentnost proizvoda na domaćem i inostranom tržištu.

Pročitajte: Klimatski pametna poljoprivreda

Osim prikupljanja podataka u vidljivom dijelu spektra, podaci se skupljaju i u širem dijelu elektromagnetnog spektra, poput bliskog infracrvenog (engl. near-infrared, NIR), koji je vrlo pogodan za praćenje vegetacije. Ova metoda praćenja je jednostavnija, fleksibilnija, vremenski i ekonomski isplativija te je prihvatljiva za očuvanje životne sredine, u odnosu na metode praćenja iz traktora.

Obradom prostornih podataka u obliku fotografija prikupljenih bespilotnim letjelicama, moguće je izraditi digitalni ortofoto (DOF) te digitalni model terena (DTM) koji je koristan za detektovanje udubina u topografiji, koje su potencijal za nakupljanje većih količina vode.
Takođe, karte vegetacijskih indeksa je moguće uvesti u navigacijski sistem u traktoru te na temelju nje lokalino tretirati samo određene dijelove, što znatno utiče na uštedu u potrošnji pesticida i mineralnog đubriva.

Prema konstrukciji, bespilotne letjelice su podijeljene na:

Letjelice sa nepokretim krilima

Vrlo su otporne na vanjske uticaje, a potrebna im je manja količina energije za let te imaju veću nosivost. Negativne strane ovakve konstrukcije su smanjena tačnost sprovođenja predviđenog plana leta zbog veće brzine leta te potreba za uređenim uzletno-sletnim stazama u blizini objekta.

Letjelice sa pokretnim krilima

Njihova prednost je mogućnost statičnog održavanja leta te leta vrlo malim brzinama, što rezultira visokom tačnošću u sprovođenju predviđenog plana leta. Negativne strane leže u manjoj otpornosti na vanjske uticaje tokom leta, ali upotrebom inercijskih sistema kod navigacije, uspješno održavaju stabilnost letjelice. One imaju manju autonomiju leta i manju nosivost.

Za korištenje u poljoprivredne svrhe uglavnom su zastupljene dvije vrste bespilotnih letjelica:

Heli – multikoperi i avioni s fiksnim krilima. Obje zračne platforme imaju nekoliko prednosti i ograničenja. Iako multikoperi imaju složenije sisteme leta, oni mogu latjeti nisko,imaju sposobnost održavanja stabilnog položaja u letu i malu brzinu leta. Međutim, oni takođe mogu krstariti bilo kojim smjerom na terenu i nemaju posebne zahtjeve za polijetanje i slijetanje, što je ponekad veoma bitno na standardnim poljoprivrednim površinama. Avioni s fiksnim krilima nude jednostavnije sisteme leta i letovi mogu duže trajati čime povećavaju svoj kapacitet za pokrivanje širih područja. Međutim, visina leta im je veća, što smanjuje rezoluciju slike. Oni takođe nisu u stanju da lebde i zahtijevaju određene piste za slijetanje.

POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI