Sličan je malo većem ananasu s bodljama, a glavni krivac njegovog jakog smrada je žuto meso koje se nalazi unutra. Bez obzira da li ga volite ili mrzite čini se kako ovog smrdljivog voća ne bi bilo bez njegovog glavnog oprašivača – leteće lisice. Nedavna studija objavljena u magazinu Ecology and Evolution pokazuje kako su za rast ove biljke neophodni šišmiši, tačnije velike leteće lisice iz reda šišmiša.
“Već smo znali da se one hrane cvijetom duriana, ali smo mislili da im uništavaju cvijetove”, rekla je vođa istraživanja Sheema Abdul Aziz.
Cvijet duriana cvijeta samo jednu noć i tada opada s drveta, pa mnogi misle da su ih uništili šišmiši.
“Snimci naših kamera pokazali su kako se one pažljivo hrane bez da imalo unište cvijet, koji je što smo mogli da vidimo iz snimka dosta snažan”, dodaje Aziz.
Uz leteće lisice durian oprašuju i manji šišmiši. Ali, to ipak ne znači da su svi šišmiši jednako dobri oprašivači. Zavisno od vrste biljke određene vrste šišmiša, što je pokazala studija sprovedena na Tajlandu, bolji su oprašivači.
“Studija pokazuje kako gubitak primarnog oprašivača može pogoditi i proizvodnju voća, iako je i dalje prisutan zamjenski”, naglašava Aziz.
Ali, kao i mnogo drugih vrsta, i ova je pred uništenjem. U nekim djelovima Azije love se i ubijaju zbog hrane, ili zbog medicinske upotrebe. Farmeri ih često, zbog strašnog izgleda, doživljavaju štetočinama pa ih zbog toga i ubijaju. Veliki problem u njihovom preživljavanju predstavlja i uništavanje njihovih staništa. Postoji oko 70 vrsta letećih lisica od kojih je šest nedavno izumrlo, dok su ostale na ivici istrebljenja. Budući da šišmiši ne izgledaju baš privlačno, često ih povezuju s bolestima.
“Leteće lisice mogu imati puno posla kojeg mi uopšte nismo svjesni, samo zato što nismo dovoljno obratili pažnju na njih. Nismo ih dovoljno istražili”, naglašava Aziz.
Izvor: Kolektiv.me
