Grbavci, potkozarsko selo na nadmorskoj visini od 150 metara, i teritorijalno jedno od najvećih sela na području Gradiške, specifično je po mnogo čemu. Po vrijednim, sposobnim i složnim ljudima ponajviše.
Željko Blagojević, diplomirani pedagog, direktor Kulturnog centra u Gradišci ,humanista i kulturni radnik, zanimljiv je po mnogo čemu. Ubraja se u najveće ljubitelje cvijeća, prirode, organske poljoprivrede, autohtonog voća i povrća, ali i druženja i organizovanja kulturnih i drugih susreta u prirodi. Grbavci su izuzetno mjesto za uživanje u prirodi.
-Jutarnji pogled prema vrhu Kozare nezamjenjiv je i neuporedivo bogatiji od pogleda ka morskoj pučini. Na sve strane njive, šljivici, ptice, pravi raj ovozemaljski. Priznajem da sam se osjećao uzvišeno dok sam nakon žetve izorao parcelu od sedam dunuma, spremajući je za narednu sjetvu ječma.Ovdje je zemljište specifično. Da bi imao dobar prinos moraš pogoditi idealan trenutak za oranje. Kasnije sve ide lakše ili ne ide ako nije uzorano kako treba, kaže Blagojević.
Više se obradovao traktoru nego novom automobilu
Kada nije na poslu u velelijepom Kulturnom centru, koji spada u najbolje organizovane hramove kulture u cijelom regionu Željko Blagojević je na jednom od dva traktora, ‘Ursusu’ ili ‘IMT-539’.
-Ursus je već 46 godina kod nas i on je simbol domaćinstva. Hranio nas je i proširivao imanje. Otac Stanoja je 1990. godine kupio ‘IMT’ i to mi je bio najradosniji dan u životu. Dozvolio mi je da ga vozim jer je ‘Ursus’ bio prevelik za mene. Više sam se tada obradovao traktoru nego kasnije novom automobilu. Ovaj ‘IMT 539’ kupili smo 2005. godine i izuzetno se pokazao u oranju i radovima na njivi, zadovoljno konstatuje Blagojević.
Željko Blagojević poznat je i kao veliki poštovalac cvijeća , autohtonih sorti voća i povrća i organskoj proizvodnji hrane. Oko kulturnog centra napravio je pravu oazu cvijeća, ustvari ova ustanova danas je okružena sa više od 12 hiljada komada raznog cvijeća i ukrasnog bilja. Slično je i u rodnim Trešnjicama, najljepšem zaseoku Grbavaca.
-Ko ne voli cvijeće i biljke ne voli ni život ni ljude. Cvijeće nam je jedan od najljepših darova. Šta ima ljepše od mirisa ranog voća, domaće šljive, jabuke, jagode ili trešnje. Ili kad kukuruz svila pa se na sve strane osjeti miris. Ruku na srce lijep je i miris kad se peče rakija, spravlja zimnica ili spravljaju stara lijepa jela na tradicionalan način.
Na imanju napravio autentično dječije selo
Na vlastitom imanju u Trešnjicama Željko Blagojević je napravio malo dječije selo. Na sve strane otvorene i zatvorene igraonice, ovce, magarci i druge domaće žiovotinje koje mnoga djeca vide samo u slikovnicama. Tu je i voće, od prve trešnje, pa do posljednje zimske jabuke ili kruške. U Trešnjice dolaze djeca sa svih strana, ali i eminentni muzičari, glumci i svi oni kojima priroda predstavlja nešto važno u životu. Trešnjice imaju i svoju otvorenu, ljetnu scenu na kojoj nastupaju eminentni glumci, muzičari i pjesnici.
-Ovdje često po energiju dođe poznati glumac Stojan Matavulj. Društvo mu prave naši glumci Admir Mešić i Draško Vidović, muzičari Daleke obale, fudbalski radnici iz Beograda i mnogi drugi. Njih više zanima prostor gdje se spravlja hrana ispod sača ili na ražnju i podrum gdje dozrijeva piće. Ali ugođaj za djecu je daleko potpuniji, kaže Blagojević.
Djecu posebno raduje prostor za trčanje i šetnju, domaća hrana, predivan pogled i prema Kozari i prema gradu i Lijevče polju. Za organizovane posjete djece obavezan je zanimljivi školski čas, koji govori o voću, povrću, prirodi, životinjama,životu na selu.
Cijeneći upravo značaj sela i poljoprivrede, Željko Blagojević i kad je u direktorskoj ulozi misli i o selu.U veoma kvalitetnom i zgusnutom godišnjem kalendaru kulturnih i zabavnih dogažaja u ustanovi na čijem je čelu, brojne su i manifestacije koje govore o starim zanatima, seoskim zgodama,folkloru i tradiciji.
-Bez brazde nema ni sela ni grada, nema ni života, smatra Željko Blagojević veliki poštovalac prirode, cvijeća, kulture i istinskih životnih vrijednosti.
Boško Grgić
Izvor: AgroSavjet