Josip Barišić deveta je generacija Barišića, na imanju u Bok Jankovcu, selu pored Save četiri kilometra nizvodno od Gradiške.
Barišići su uvijek slovili za vrijedne i dobre ljude i neprevaziđene majstore i poljoprivrednike .Josip kaže da se razumije u 25 zanata i smatra da mu nema premca od Save do Brača, odakle su Barišići doselili prije nekoliko vijekova.
-Iako sam bravar bavim se poljoprivredom, znam napraviti čamac, veslo, držalice za alatke, mlinove i sušare za žito, iskovati mlinsko kamenje, napraviti mašine za sječenje kolača,razne ženske potrepštine u domaćinstvu.Napravio sam na desetine raznih priključaka za traktor, sam osmislio i napravio sušaru za kukuruz, razumijem se u struju, vodu, pletem ribarske mreže, a usavršio sam i organsku proizvodnju žitarica i povrća, kaže Josip.
Uprkos najezdi komaraca u samo predvečerje proveo nas je baštom. Kukuruz je jedini u Posavini i Lijevče polju posijao u martu. Stabljike su premašile tri metra u visinu. Ponosi se na dinje koje su već dostigle težinu od pet kilograma, paradajz, feferone, krompir, batat, kupus i drugo povrće. Sve je rodilo poput onog u Misiru ili Vojvodini. Josipovi proizvodi su bez hemije, uglavnom proizvedeni sa motikom i organskim pripravcima.
Ide u korak sa klimatskim promjenama
-Shvatio sam da se klima mijenja pa sam i ja promijenio kalendar radova. Kukuruz sijem u martu , a berem ga sredinom avgusta. Sušim ga na avgustovskom suncu, a kasnije u sušari koju sam sam osmislio i meljem u brašno. Zanimljivo je da brašno od bijelih kukuruza vole Lijevčani, Posavci, Slavonci i Zagrepčani, a od žutih kukuruza Banjalučani, Sarajlije, ljudi iz Bugojna i drugih dijelova centralne Bosne.
Miško povrće štiti mlijekom i ekstraktom od koprive, đubri ga stajnjakom, a umjesto herbicida i prskalice koristi motiku. Priznaje da su mu ukućani složni i da sve stigne na vrijeme. Osim njega i supruge Ljerke tu su i dva sina, snahe i četvero unučadi. Čertvkom i nedjeljom je obavezno na zelenoj pijaci.
-To je u našoj kući tradicija. Pijaca je mjesto i gdje se zaradi i potroši, sretnu prijatelji, čuje po koja informacija ili razmijenu utisci. Ja i supruga na pijacu nosimo kukuruzno brašno, snabdijevamo ćevabdžinice pravim domaćim feferonama, prodamo i višak batata, paprike ili luka.Ovih dana smo prodali veće količine kukuruza za ishranu stoke, te ovogodišnji urod ječma i zobi. Penzija je nedovoljna za život, na ovaj način popunimo kućni budžet, priča Barišić.
Ponekad povrće bere iz čamca
Zanimljivo je da je Josip Barišić napravio i nekoliko čamaca. Sava za čas naiđe i potopi njive. U nebranjenom dijelu, iza odbrambenog nasipa su plodne oranice, koje su često potopljene. Upravo tu je život bez čamca nezamisliv. Sa čamcem je išao i u berbu.
-Nikad nećemo zaboraviti 2014. godinu. Brali smo kukuruz iz čamca, paprike su bile za podlanicu ispod vode. Ja i supruga sjednemo u čamac, veslamo po bašti i beremo paprike. Život je ovdje nepredvidiv, ali nikad nije dosadan, uvjerava nas Josip Barišić.
Zime su posebno interesantne na njegovom imanju. Svinjokolj obiluje specijalitetima, poput kulena, kobasica, čvaraka i prave domaće slanine. Ali posebno mjesto zauzimaju skupovi u Josipovoj radionici. Dok loži vatru u peći napravljenoj od velikog starog bojlera, oko kojeg je napravio metalni ormar za ladicama za sušenje kukuruza, radionica je mjesto okupljanja njegovih prijatelja. Priča se o svemu, osim o politici.
-Najčešće teme su poljoprivreda, majstorluci,događaji iz lova ili ribolova, ponekad popričamoi o ženama. Naravno uz priču savršeno idu šljivovica, kulen i čvarci. Vjerovatno ima dosta i lovačkih priča, ali na taj način ubijamo dosadu, priznaje Josip Barišić.
Žene su mu velika inspiracija
Josipa posebno cijene žene i to i one iz grada i one iz nekoliko sela. Jer on im sa posebnim guštom oštri kuhinjske noževe, noževe i rešetke od mašina za mljevenje mesa, popravlja mašine za orase, smišlja patente poput uređaja za sječenja kolača. Kaže da u nacrtima ima neobičnu mješaonicu stočne hrane i par uređaja koji će koristiti domaćice. Sve je, priznaje za sada u skicama i crtežima, a majstorluci počinju čim stigne prvi mraz. Do tada valja provesti vrijeme u bašti, na njivi i Savi, jer som, štuka i druga riba su poseban izazov za ovog svestranog majstora iz Bok Jankovca, sela pored Save nadomak Gradiške.
Boško Grgić
Izvor: AgroSavjet