Japanska šljiva je malo do srednje veliko listopadno drvo popularno kako u vrtu, tako i često korišteno u urbanim sadnjama.
Ova vrsta naraste oko 5 do 7 m visine, kompaktne krošnje širine od 3 do 5 m.
Listovi su sitni, ovalni. Tokom vegetacije, listovi su tamno ljubičaste boje (skoro crne boje), dok u jesen mijenjaju boju u narančasto-crvenu.
Može saditi samostalno ili u grupama (drvored i sl.), a krasi je gusta krošnja. Cvjeta krajem marta. Krajem maja javljaju se plodovi promjera do 2 cm. Dobro podnosi niske temperature.
JAPANSKA ŠLJIVA – OSOBINE, UZGOJ I ODRŽAVANJE
Crvenolisna japanska šljiva sadi se na osunčane položaje. Nema posebnih zahtijeva vezanih uz pH zemljišta.
Zahtijevaju plodno isto tako i umjereno vlažno tlo. Vrlo su osjetljive na rane proljetne mrazeve. Ne treba je orezivati.
Pročitajte: Savjeti za pravilno orezivanje šljive
Gratis tekst o ukrasnoj EVODIJI
Evodija (Tetradium Daniellii) zanimljiva kao i japanska šljiva je ukrasno i medonosno drvo, ili zbun, u zavisnosti kako se orezuje. Izuzetno je bogata polenom i ubraja se u jednu od najboljih pčelarskih biljaka.
Kao i japanska šljiva nije zahtjevno drvo i prilagođava se različitim tipovima zemljišta. Raste u visinu do oko 12 metra, a širinu krošnje zna da ima čak 8 metra. Sadi se na razmak od 5 metara. Ako želite da u svom dvorištu imate evodiju, znajte da nije mnogo zahtjevna i da se prilagođava svim podlogama, mada joj više odgovaraju pješčane i suve podloge. Spada u šumsko i ukrasno drveće, i veoma je otporna na uslove koji vladaju u gradu, poput zagađenog vazduha.
Evodija se još naziva „pčelinje drvo“ ili „korejski bagrem“. Počinje da cvjeta tek poslije četvrte godine i tada prvi put rađa plod. Cvjetovi evodije su bijeli, prijatnog mirisa i nakupljneni su u grozd. Kada procvjeta evodija postaje crvena, a plod joj se vadi iz čaura koje pucaju. Plod joj je veoma sitan tako da gomila od hiljadu sjemenki ima težinu od samo šest grama.
Najniža temperatura koju evodija može da podnese je -18 stepeni do japanska šljiva izdržava i niže temperature.
Pošto joj period cvjetanja traje mjesec dana, i pošto je veoma bogata polenom, evodija spada u medonosne biljke. Sa samo jednog hektara zasađene evodije, pčele prikupe oko hiljadu kilograma meda. Med dobijen od evodije ima specifičan ukus intenzivne arome i za razliku od drugih medova, ne kristališe se.
Pročitajte: Sadnja i uzgoj vatrenog grma
Evodija se sadi u jesen ili pred samu zimu. Potrebno je da se sjeme dva dana prije sijanja pokvasi vodom. Tegla se napuni zemljom, a sjeme se stavi jedan i i po centimetar u zemlju počev od vrha tegle, koju ćete držati na sobnom prozoru. Kada biljka dostigne do 12 centimetara, presađuje se u veću teglu. Evodija obavezno treba da se zaliva dva puta dnevno, a ako je preko zime iznesete napolje, biće to pogubno po nju.