Pčelinjak od 100 košnica vodi bračni par Ćirić koji se posvetio ovom poslu. Spajajući nauku i ljubav prema pčelama, već 8 godina proizvode vrhunske pčelinje proizvode, a sa nama su podjelili svoje iskustvo u uzgoju pčela.
Pčelinjak porodice Ćirić nalazi se na registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu u Šumadiji, opštini Gornji Milanovac i na njemu se trenutno nalazi 100 Farar košnica. Tim koji se brine o pčelama čine dipl. inž. menadžmenta Đorđe Ćirić i doktor medicinskih nauka-veterinarske medicine dr Jelena Ćirić.
Uspješan pčelinjak – spoj nauke i prakse
– Pčelinjak smo osnovali sa ciljem da spojimo nauku i praksu u jednu cjelinu. Moj suprug je svoj rad fokusirao na proizvodnju pčelinjih proizvoda. Dugogodišnjim radom na pčelinjaku, poznavajući biologiju pčela i njihove zajednice, stekao je iskustva koja su neophodna da plasirani proizvod bude vrhunskog kvaliteta. Tokom studija, svoje znanje iz oblasti menadžmenta i marketinga iskoristio je u pčelarskoj proizvodnji. Pčelarstvo je njegovo osnovno zanimanje. Ja sam po struci veterinar, viši naučni saradnik i zaposlena sam na Institutu za higijenu i tehnologiju mesa, u Beogradu. Doktorirala sam u oblasti kvaliteta i bezbijednosti hrane na Fakultetu veterinarske medicine, Univerziteta u Beogradu. Objavila sam više od 100 stručnih i naučnih radova iz navedene oblasti u vrhunskim međunarodnim i nacionalnim časopisima. Posljednjih godina se intenzivno bavimo istraživanjima o nutritivnim svojstvima meda, perge, kao i mogućim kontaminantima pčelinjih proizvoda – priča nam Jelena.
Inicijator ulaska u svijet pčela bio je Đorđe, koji je pčelinjak pokrenuo 2014. godine.
– Njegova ideja je bila da se oformi pčelinak na porodičnom imanju. Mi nismo naslijedili porodičan biznis, znanje i umijeće bavljenja pčelarstvom. Sami smo bili inicijatori da pokrenemo sopstveni biznis, radimo ono što volimo, a sa druge strane imamo prihode od toga. Mogu da kažem da je ljubav prema pčelama zapravo došla iz ljubavi prema pčelinjim proizvodima, prirodi, čistom vazduhu i selu.
Kako priča naša sagovornica, početak je bio skroman, svega 10 košnica, da bi danas taj broj porastao na 100, sa puno planova za budućnost.
– Iza nas je period sa puno učenja, rada i ulaganja u nešto što danas, mogu slobodno da kažem, ima veliku perspektivu. Moj suprug je kancelariju zamijenio pčelinjakom. Znanje koje smo stekli na studijama iskoristili smo na najbolji mogući način, da imamo sopstenu proizvodnju i da od toga možemo da živimo – kaže Jelena.
Aktuelni problem u pčelarstvu
Bavljenje pčelarstvom je težak posao, pun rizika i izdataka. Trovanje pčela, krađa košnica samo su neki problem sa kojima se pčelari stalno suočavaju.
– Zaista mislim da edukacija voćara mora biti znatno bolja, a kaznena politika veća. Nerijetko se pojave čitavi pčelinjaci sa masovnim uginućem pčela usljed neadekvatnog tretmana voćnjaka. To je zaista za svaku osudu. Voćari i pčelari treba da budu na istoj strani, jer oprašivanje koje vrše pčele povećava svakako voćarsku proizvodnju. Sa druge strane krađa košnica, a u pojedinim slučajevima krađa samo medišnih nastavaka sve je češća. To će svakako uticati na to da sve veći broj pčelinjaka obezbijedi video nazdor – objašnjava Jelena.
Takođe, pčelari često samo sebi prave problem, ili usljed naznanja ili u pokušaju da košnice postave što bliže paši. Kako kaže naša sagovornica, nije rijedak slučaj da se na jednoj parceli vidi veliki broj košnica ili kontejnera, posebno tokom lipove ili suncokretove paše. To često ima za posljedicu lošu orjentaciju pčela, miješanje pčela ili nalet.
Pročitajte: Warreova košnica – Troši manje energije i resursa od uobičajene košnice
U posao krenuli sami – od nule
Jelena kaže da je na početku bilo teško, samo zato što su morali da kupe sve, od pčelarske uniforme do električne centrifuge. Međutim, za ovih 8 godina, koliko se bave pčelarstvom, odustajanje ili prodaja košnica i pčela nikada im nije bila opcija.
– Mi smo u taj posao krenuli od nule. Taj period je podrazumijevao da sve što zaradimo moramo da pretočimo u nova ulaganja. Danas ta ulaganja nisu velika, u odnosu na početak. Pogrešno je mišljenje da samo med donosi novac od pčelarstva. Zarada se formira prodajom i drugih pčelinjih proizvoda, rojeva, matica. Ako napravite dobru strategiju rada i vremenski uslovi budu zadovoljavajući, na kraju sezone zarada je svakako u velikom plusu. Pogrešno je navoditi broj košnica ili količinu meda koja je potrebna da jedna četvoročlana porodica može živiti, jer puno drugih faktora ima dominantnu ulogu. Smatram da ako radite svoj posao kako treba, zarada mora doći – objašnjava Jelena.
Pčelarstvo kao osnovno zanimanje
Đorđu je pčelarstvo osnovno zanimanje i to je jedna cijela plata u njihovoj porodici. Iako sve češći loši vremenski uslovi smanjuju profit, ovaj vrijedan dvojac sa dvoje male djece ne misli da je pčelarstvo niskoprofitabilan posao.
– Ako niste uspješni u onom sto radite, promijenite posao. Smatram da od pčelarstva može da se živi, ako znate kako treba da radite, kao i u svakom drugom poslu. Moram da naglasim da je sve više mladih u ovom poslu. Nekada je pčelarstvo bila profesija 65+, a danas mi (mladi) taj prosek ipak smanjujemo. To me posebno raduje – kaže Jelena.
Subvencije države velika pomoć, ali puno kasne
Jelena i Đorđe svake godine u aprilu i oktobru redovno prijavljuju stanje i broj košnica u pčelinjaku nadležnoj veterinarskoj stanici. Za subvencije po košnici, subvencije za nabavku matica i subvencije za nabavku opreme u primarnoj stočarskoj proizvodnji svake godine konkurišu, u zavisnosti od Pravilnika i Poziva.
– Sva oprema koju posjedujemo u pčelarstvu (električna centrifuga, sms vage, kada za otklapanje, topionik za vosak) kupljena je preko subvencija. Takođe, preko subvencija nabavljamo matice, košnice, ramove i vosak. Ovi podsticiji su nama u tom trenutku zaista puno značili i bili od velike pomoći. Međutim, novac od tih subvencija smo nerijetko čekali i po godinu dana – navodi Jelena.
Med, perga i propolis kao glavni proizvodi
U zavisnosti od sezone, med, perga i propolis su proizvodi koji dominiraju u njihovoj ponudi. Šumadija je poznata po bagremovoj šumi, pa zato i ne čudi činjenica da je bagremov med dominantan proizvod, u zavisnosti od vremenskih uslova. Bagremov med je najprodavaniji proizvod iz njihovog pčelinjaka, sa trenutnom cijenom od 1000 dinara za 1 kg. Cvjetni i lipov med variraju od sezone do sezone i njegova cijena do sada je bila 800-1000 dinara. Perga u medu je proizvod koji sve više potrošača traži, sa cijenom od 1200 din (250 g).
Svoj brend su nazvali Api health honey ističući i kroz naziv povezanost zdravlja, meda i pčelinjih proizvoda.
Svoje proizvode isključivo prodaju na preporuku, sa kućnog praga. Naravno, trude se da svojim kupcima izađu u susret, pa ko nije u prilici da do njih svrati moguća je i besplatna dostava na kućnu adresu, bez obzira na količinu naručenih proizvoda.
Kontaminanti pčelinjih proizvoda
Posljednjih godina je prisutna ekspanzija upotrebe pčelinjih proizvoda. Stiče se utisak da se ljudi okreću prirodi i svemu onom što ona nudi. Takođe, sve veći broj doktora savjetuje svoje pacijente o značaju konzumiranja pčelinjih proizvoda.
Ne treba umanjiti i činjenicu rezistencije velikog broja mikroorganizama na antibiotike. Sve to je dovelo da potrošači sve više konzumiraju pčelinje proizvode. Međutim, higijena proizvodnje meda često je upitna.
– Nema sumnje da pčelinje proizvode treba konzumirati. Puno istraživanja govori u prilog o značajnim nutritivnim svojstvima pčelinjih proizvoda, biološki aktivnim jedinjenjima koja se u njima nalaze, benefitima na zdravlje ljudi itd.
Međutim, pčelari moraju da znaju osnovna pravila dobre higijenske, pčelarske prakse. Ne može se med cijediti i čuvati u lošim higijenskim uslovima, mora se voditi računa o sudovima koji se koriste u manipulaciji itd. Vrlo često loši postupci pčelara imaju za posljedicu kontaminaciju pčelinjih proizvoda štetnim materijama. Nalaz antibiotika, pesticida i drugih lijekova u pčelinjim proizvodima nije rijetka pojava. Svako ko se bavi proizvodnjom hrane mora odgovorno da pristupi poslu – objašnjava Jelena.
Promocija važan element biznisa
– Srbija je poljoprivredna zemlja. Ja sam zagovornik toga. Sa tim u vezi planovi za naš pčelinjak su jasni – povećanje broja košnica. Sa trenutnim brojem košnica i količnim meda koju iscijedimo u sezoni ne možemo da podmirimo potražnju. Potrošači znaju da prepoznaju kvalitet. Posebno je važno da se potrošači edukuju, da znaju osnovna nutritivna svojstva pčelinjih proizvoda (meda, perge, polena, mleča). Morate raditi na promociji svega onog što radite, da bi se vaš glas čuo. A dobar glas daleko se čuje – kaže naša sagovornica.
Pročitajte: Koliko košnica držati na jednom mjestu?
Pčelarstvo je profesija
Nekako se stiče utisak da je u pčelarstvu sve lako i jednostavno. Posljednjih godina je prisutna kampanja da se od pčelarstva može napraviti veliki novac, da je potrebno nekoliko košnica i da teče “med i mlijeko“.
– To je sasvim pogrešno, a kao rezultat toga je sve veći broj košnica, platformi i cijelih pčelinjaka na oglasima, na prodaju. Pčelarstvo je profesija kao svaka druga, koja traži prije svega puno znanja, jer ne možete ući u pčelarstvo, a da ne znate osnove biologije pčela, a onda i samu tehnologiju pčelarenja. Puno knjiga treba da prođe kroz vaše ruke ako želite da budete uspješni u svom poslu. Isto važi i za pčelarstvo – zaključuje Jelena.
Autor: Tijana Todorović