Matica je duša pčelinjeg društva, kažu stari pčelari, i zato je ona prva na koju treba obratiti pažnju.
Zajednica sa slabom maticom, starom ili lošom, neće dobro zimovati, slabo će se razvijati s proljeća i, umjesto unosa, glavni zadatak će joj biti da je smijeni. Zato sa ovakvim maticama nikako ne treba ulaziti u uzimljavanje.
Maticu ne treba po svaku cijenu tražiti, već je ocjenjujemo po njenim rezultatima, po leglu i po pčelama.
Znaci loše matice su slabo leglo, šareno i pokriveno malim brojem pčela. I veliki broj trutova i trutovskog legla nije dobar znak. Vođene instinktom, pčele takvih društava pokušavaju da same odnjeguju valjanu zamjenu staroj matici. Ima slučajeva da, umjesto smijene, počnu obilnije da hrane staru maticu kako bi više polegala i tako joj ubrzaju kraj života. Samo osmatranje leta na kome se uočava redovan unos polena može da dovede u zabludu i stare pčelare.
Pročitrajte: Zimsko prihranjivanje pčela – Kada i pod kojim uslovima se obavalja
Matica jeste prisutna u košnici, ali to nam ne pokazuje i njen kvalitet. U takvim sumnjivim situacijama treba pristupiti višekratnom stimulativnom prihranjivanju. Ispravna matica će potom otpočeti zaleganje u koncentričnim krugovima. Loša će nastaviti sa šarenim leglom, pa je neizostavno treba smijeniti i dodati mladu putem kaveza.
Dobri pčelari uzimljuju samo jake pčelinje zajednice zato što su jedino one kadre da se prilagode svim neizvjesnostima koje zima donosi i da blagovremeno ostvare dobar proljećni razvoj. Slabe, ako i prezime, samo su bespotrebna briga tokom nastupajućeg perioda. Društva koja se pripremaju za zimovanje moraju početkom septembra da imaju najmanje osam dobro posjednutih ulica pčela. Zajednice sa oko šest ulica dobro je pojačati jednim kilogramom pčela.
Pčele zimi stradaju od gladi, ne od hladnoće
Nikada pčele tokom zime neće stradati od hladnoće, ali od gladi hoće. Može se čak reći da je hrana najglavniji faktor bezbijednog prezimljavanja i valjanog proljećnog razvoja. Ako pčele do polovine avgusta sakupe preko deset kilograma meda, do uzimljavanja ostaje dovoljno vremena da se prihranjivanjem rezerve povećaju ukoliko ne postoji dostupna bilo kakva jesenja paša.
Litar do dva sirupa nedjeljno će sačuvati već stečenu zimnicu i dopuniti je, a uz to i razviti obilno leglo mladih pčela, preko potrebnih u proljećnom razvoju. U svakom slučaju, zadatak pčelara je da zimnica ne bude ispod 15 kilograma. Preuzeti sirup pčelari smještaju u neposrednu blizinu legla i spontano miješaju sa rezervama meda, što je povoljno za zimovanje.
Prilikom prihranjivanja pčelar mora biti vrlo oprezan zbog opasnosti od grabeži.
Život pčela odvija se na saću, pa je njegov kvalitet od izuzetne važnosti. Stoga je još tokom proizvodne sezone trebalo razmišljati o tome i sve neispravne ramove smijeniti.
Pročitajte: Proizvodnja rezanog meda u saću
To su okviri sa iskrivljenim i oštećenim saćem, sa većim brojem razvučenih i trutovskih ćelija. Sada iz prostora budućeg gnijezda moraju biti uklonjeni svi okviri sa mladim saćem, iz kojih nisu izvedene bar tri do četiri generacije pčela. Djevičanskom saću nije mjesto u gnijezdu jer je hladnije, već treba birati okvire koji, okrenuti prema suncu, imaju boju crvenog vina. Tradicionalni način pčelarenja podrazumijevao je uklanjanje viška ramova iz košnice i sužavanje gnijezda.
Savremena mjerna tehnika je infracrvenim mjeračima pokazala da je temperatura na svega oko jedan centimetar od zimskog klubeta jednaka temperaturi okoline. Ali, dobra ventilacija se mora obezbijediti.
Kod košnica nastavljača plodišne okvire treba staviti tako da u donjem nastavku, koji leži na podnjači, uz bočni zid bude po jedan ram ispunjen medom, a ostali prostor ispuniti okvirima izgrađenog saća i manjim vijencima meda.
Preko prvog nastavka postavlja se drugi, sa društvom i hranom. I u ovaj nastavak treba do bočnih zidova staviti po okvir dobro ispunjen medom, a do njih okvire sa cvjetnim prahom i leglom.
U sredini nastavka treba da su okviri sa najmanjim vijencima meda. Praksa je pokazala da je izostavljanje jednog rama iz nastavka veoma korisno. Pomijeranjem svih ramova ka centru, dobija se bočno, uz zid košnice, uski prazni prostor koji omogućava bolju ventilaciju, odstranjivanje pogubne zimske vlage, ali i termoizolacioni sloj vazduha.
Treći nastavak, medišni, koji je sada suvišan i u kome se nalazi samo prazno izgrađeno saće, ili se odnosi u skladište ili, kako to mnogi pčelari rade, postavlja na podnjaču. Tako se saće bolje čuva od voštanog moljca, jer pčele prelaze preko satova i čuvaju ih, a sa druge strane, to je odlična brana od uduvavanja zimskih vjetrova kroz leto.
Autor:Dejan Kreculj