Jesen je najbolje vrijeme za sadnju smokava, donosimo vam veliki vodič u kojem ćete saznati sve što ste oduvijek željeli znati o sadnji, uzgoju i zaštiti smokava.
Sadnja smokava
Sadnica se pažljivo izvadi iz kontejnera, tako da pri žilama ostane što više supstrata, te se položi na rahlu zemlju obogaćenu humusom ispod koje smo stavili stajnjak.
Nažalost danas je zapuštena, napuštena i neiskorištena, a smatra se jednom od najvrjednijih voćaka Mediterana. Zovu je i kraljicom Mediterana, pripada porodici dudova (Moraceae), rodu Ficus i podvrsti carica – sativa pitomih i jestivih plodova.
Pretpostavlja se da se smokva uzgajala u hrvatskom priobalju oko hiljadu godina prije Hrista, uglavnom na istim površinama u maslinicima. Voli rastresita i plodna tla bogata humusom, tla u kamenjaru gdje ona sa svojim žilama prodire kroz pukotine duboko i traži vlagu.
Ženski i muški cvjetovi
Plod smokava koji obožavamo jesti je zapravo potpuno razvijen ljetni cvat. To je zadebljalo slatko cvjetno spremište sitnih cvjetova, koje je zatvoreno, a koje raste na rodnoj grančici. Ovaj cvat, koji ćemo zvati plod, rodi na peteljci dugoj oko 10 milimetara, a može biti različitih oblika i veličine.
Plod je pokriven pokožicom, koja se s lakoćom može odvajati od mesnatog dijela, a koja može biti bijela, zelena i ljubičasta. Meso ploda je sočno, a na donjem dijelu ploda često se pojavi „medna kap“.
Postoje četiri vrste cvjetova i to tri tipa ženskih od kojih je samo jedan tip plodan i jedan tip muških cvjetova. U ženskim cvjetovima živi u simbiozi osica Blastophaga grossorum bez čije pomoći ne bi bilo moguće oprašivanje smokve i dozrijevanja ploda.
Muških cvjetova kod pitome smokve nema, jer se oni razvijaju samo kod divlje smokve u proljetnoj i u ljetnoj cvatnji, no za dobro oprašivanje jako su važni proljetni cvati. Po obliku su slični ženskim cvjetovima s tim što su muški cvjetovi bogati s polenovim zrncima, koje spomenuta smokvina osica prenosi na ženske cvjetove.
Oplodnja se obavlja početkom juna spajanjem muških zrnaca polena s divlje smokve i prašnika u cvijetu pitome smokve, koja je potpuno zatvorena, stoga se oprašivanje i ne može postići vjetrom, već isključivo insektima.
Divlja smokva cvjeta tri puta u godišnjoj vegetaciji, dok pitoma smokva cvjeta samo dva puta, ali se vremenski podudaraju. Proljetna cvatnja počinje već početkom marta mjeseca u isto vrijeme kada se otvaraju i prvi lisni pupovi i traje sve do oktobra, piše Maslinar.
Pročitajte: Zemljišni uslovi potrebni za visoke i kvalitetne prinose smokve!
Uzgoj smokve
Kvalitetno tlo, dovoljna količina vode i hraniva ključni su za uzgoj smokve. Potrebna je kvalitetna i temeljna obrada tla, a na osnovu analize tla utvrđuju se potrebne količine đubriva koje su potrebne prilikom uzgoja. Smokva toleriše nedostatak vode, no za kvalitetni prinos potrebna je opskrba vodom putem navodnjavanja, posebno na lošijim tlima.
Zalivanje
U uslovima nedostatka vode moguće je pucanje plodova i razvoj gljivičnih bolesti. U novije vrijeme se primjenjuje navodnjavanje kap po kap, a zavisno od broja kišnih razdoblja i tipu tla, količina vode za navodnjavanje po sezoni se kreće od 250 l/m2 do 700 l/m2.
Đubrenje
Za đubrenje tla prije sadnje potrebna je analiza tla kako bi se utvrdila količina potrebnog fosfora i kalijuma za meliorativnu gnojidbu koja je prvenstveno potrebna na siromašnim i srednje opskrbljenim tlima. U tlo se unosi 600 kg/ha fosfora i 700 kg/ha kalija. Koriste se NPK gnojiva s minimalnim udjelom azota (NPK 5:20:30). Teža i kamenita tla je potrebno obogatiti organskim materijama, ponajprije azotom. Nakon ljetnog rahljenja preporučljivo je pobacati i zaorati stajsko đubrivo u količini od 40 do 50 t/ha.
Smokva može uspijevati i na lošijim tlima zbog vrlo razvijenog korijena koji crpi vodu i hranjive materije iz dubljih slojeva tla, no za kvalitetniji prinos potrebna je primjena đubriva. Na lošijim tlima se unosi 2300 kg/ha NPK 5:20:30, a tokom jeseni se unosi organsko đubrivo.
Pročitajte: Načini razmnožavanja smokve
Održavanje i njega smokava
Nakon sadnje se obavlja rez kojim se formira željeni uzgojni oblik, a smokovik je potrebno tri do četiri puta godišnje kositi i nastirati te se đubri sa 150 do 300 kg fosfornog i 200 do 400 kg kalijumovog đubriva.
Bolesti
Najčešće bolesti koje se javljaju kod smokve su siva plijesan, crna pjegavost plodova, mozaik smokve i trulež korijena.
Siva plijesan
Siva plijesan (Botrytis cinerea) – napada prvenstveno plod, a zatim i mlade izboje, a izaziva trulež plodova i sušenje izboja. Na plodu se javljaju velike sivosmeđe vodenaste pjege koje se brzo šire, a micelij ulazi u unutrašnjost nakon čega trune i otpada.
Bolest se javlja u uslovima prevelike vlažnosti stoga se preporučuje preventivna mjera rezidbe krošnje.
Crna pjegavost
Crna pjegavost plodova (Alternaria fici Farm) – javlja se na površini plodova na kojem se pojavljuju svijetle pjege koje s vremenom potamne, a plod je prekriven micelijem gljive koji prodire u unutrašnjost te plod truli. S ploda bolest prelazi na izboje koji se suše.
Preporučuje se preventivna mjera u obliku rezidbe jer se bolest javlja u uslovima prevelike vlažnosti.
Pročitajte: Orezivanje smokve – Pravila koja morate poštovati za visok prinos
Mozaik smokve
Mozaik smokve (Ficus virus) – napada grane, listove i plodove. Napadnute grane su tanje i kraće, a oboljelo lišće se prepoznaje po svijetložutim pjegama. Listovi se postepeno deformišu i suše te se zbog toga smanjuje otpornost stabla na bolesti i štetnike. Ova bolest je opasna jer napada sve dijelove stabla a suzbijanje se sprovodi samo preventivno, sadnjom zdravih biljaka.
Trulež korijena
Trulež korijena (Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea) – ove gljivice izazivaju trulež korijena u novijim nasadima, a prenose se ostacima korijena prethodnih kultura. Bolest se ne može liječiti jer potpuno uništi stablo pa je zbog toga vrlo bitno temeljito očistiti teren od biljnih ostataka prije sadnje, piše Vrtlarica.