Orah se razmnožava sjemenom i kalemljenjem. Kako izgleda razmnožavanje oraha sjemenom pročitajte u nastavku teksta.
Orah se više razmnožava sjemenom više nego i jedna druga naša vrsta voćaka. Ali, tu uvijek postoji opasnost ukrštanja boljih tipova sa slabijim tipoivima. S toga je potrebno da se vodi računa ne samo o tome da se sjeme uzima sa odabranog matičnog drveća već i o tome da se u blizini tog drveća ne nalaze orasi sličnog kvaliteta plodova i rodnosti. Tako ćemo bar biti sigurniji da ćemo dobiti plodove ako ne potpuno ujednačene, onda bar približno ujednačene i dobrog kvaliteta, kao i kvalitetnije sjeme za nove zasade.
Samo razmnožavanje oraha sjemenom vrši se na dva načina:
- Sjetvom oraha na stalnom mjestu
- Gajenjem sadnica u rasadniku i zatim njihovo presađivanje na stalno mjesto.
Kada odabiramo orahe za sjeme, moramo voditi računa o ovome
Plodovi treba da su srednje krupnoće i što pliće naborane ljuske, i do 1½ mm debele, tako da se lako lomi. Nisu dobri orasi previše tanke i lomljive ljuske, jer tokom vlažnijeg ljeta ili jeseni lako podliježu truljenju (kljucanjem ih oštećuju ptice jačeg kljuna). Zatim je važno da jezgra potpuno ispunjava ljusku i da su unutrašnje pregrade tanke. Kada se orasi tucaju treba da ostaju čitave polovine, a jezgra da iznosi najmanje 50% od ukupne težine ploda.
Pored kvaliteta plodova mora se voditi računa i o biološkim osobinama drveta. Sjeme treba uzimati samo sa zdravog rodnog drveća koje kasno cvjeta, koje je otporno na niske temperature i rano završavaju vegetaciju.
Treba dalje nastojati da se pronađe drveće koje se samo oplođava ili bar da se pronađu cijeli izolovani zasadi u kojima su orasi ujednačeni. Ovo je od najveće važnosti, pošto su nam potrebne veće količine sjemena za razmnožavanje oraha bez kalemljenja.
Tamo gdje se orasi razmnožavaju za proizvodnju drveta, selekcija se vrši u drugom pravcu. Ovdje se traži drveće dobrog i jakog rasta i optpornu prema niskim zimskim temperaturama.
Bilo da se uzimaju orasi za proizvodnju plodova, bilo da se žele dobiti podloge, uvijek treba uzimati i odvojeno sijati sjeme sa jednog drveta.
VRIJEME SJETVE ORAHA
Orah se može sijati u jesen ili u proljeće. Bolje ga je sijati u proljeće, jer za vrijeme zime miševi mogu uništiti jezgr; u ovom slučaju i nicanje je sigurnije, jer u proljeće kod stratifikovanog sjemena možemo odabrati orahe koji počinju da klijaju. Tom prilikom možemo im prikratiti korjenčić da bi se odmah poslije sjetve jače razvilo bočno korijenje. Ako se orah sije u proljeće, treba sjeme na svaki način stratifikovati u pijesku da bi se sačuvala klijavost. Za stratifikaciju treba uzeti čisti pijesak, orahe slagati u tanje slojve (najviše u 3 sloja), a pijesak održavati u umjereno vlažnom stanju. Inače jezgra lako trune ili pljesnivi.
TEMPERATURA
Mora se voditi računa i o temperaturi. Ne smije da pređe 8 ºC, jer će inače orah početi prije vremena da klija. Radi ventilacije na sanducima u kojima su orasi stratifikovani, potrebno je izbušiti veći broj otvora. Te sanduke češće pregledati i u njima miješati orahe sa pijeskom.
Sjetvu oraha vršimo u martu mjesecu, čim se zemljište dobro prosuši, da se sjetva može izvršiti. Sjemenište treba još u jesen pripremiti i duboko uzorati ili prekopati. Mora biti plodno zemljište. Sijemo ga na rastojanju 30 x 20 cm duboko oko 8 cm.
Od najveće je važnosti da se zalomi vrh orahovog korjenčića. Ovo se može izvršiti neposredno pred samu sjetvu. U tom slučaju više dana pred sjetvu unijećemo sjeme u toplu prostoriju ili ćemo sanduke zakopati u topao stajski gnoj. Tada će orah prije početi da klija. Pred samu sjetvu vadimo orah po orah i otkinemo im vrh izraslog korjenčića, pa zatim odmah položimo u pripremljeni jarčić na šav.
U prvoj godini orah slabo raste (u dobroj zemlji najviše 30 cm). U proljeće iduće godine prije kretanja sokova orasi će se iz sjemeništa presaditi u rastilo – na rastojanju 100 cm red od reda, a u redu 75 cm.
Pred samo sađenje sijanaca u rastilo ne smijemo prikraćivati ni nadzemno stablo ni korijen (ovaj je veoma osjetljiv na svaku povredu). Kod nas se na vrši prikraćivanje korijena mladih oraha u sjemeništu. Zbog toga se već u sjemeništu razvija veoma duga i snažna sržna žila, pa smo obično prisiljeni da je pred sađenje u rastilo prikratimo. To je jedan od razloga zašto ovako odgojene sadnice oraha koje izlaze iz naših rasadnika kasnije boluju ili vrlo slabo napreduju na stalnom mjestu. S toga se u novije doba preporučuje da se sjeme oraha najprije naklija i da se pred sjetvu u sjemenište vrh korjenčića zalomi. Ukoliko se ne izvrši ovo prikraćivanje, neki prporučuju da se u drugoj polovini avgusta ašovom presiječe sržna žila na dubini 15 cm od površine zemlje. Ali u tom slučaju orasi se ostavljaju u sjemeništu još jednu godinu, pa se onda presade u rastilo.
ZEMLJIŠTE I NJEGA STABLA
Obrađivanje zemljišta na kojem rastu orasi isto je kao i kod ostalih voćaka. Što se tiče gajenja stabla, tu postoje izvijesne razlike. Orah u početku slabo raste, pa da bismo odgojili sadnicu sa visokim deblom, potrebno je obično 5-6 godina. Ali se izdaju iz rasadnika i mlađe sadnice. Kada se orahova sadnica do kraja formira u rastilu, obično se ostavlja deblo visoko 2 m, da bi se kasnije, u slučaju sječe oraha bolje iskoristilo.
Zbog nezgoda koje imamo sa sržnom žilom, i zbog boljeg ukorjenjavanja i budućeg rasta sadnice na stalnom mjestu, nameće se protreba se odrah sije odmah na stalnom mjestu. Tada će orasi sačuvati svoje sržne žile neko vrijeme, dok ga bočno korijenje ne nadjača i korijen neće biti oštećivan.
Izvor: agrosavjet.com