Stajnjak – nezamjenljiv izvor hranljivih materija i mikroorganizama, koji se već vijekovima koristi za ishranu zemljišta. Iako sa razvojem industrije mineranih đubriva postoji tendencija smanjenja njegovog korišćenja, stajsko đubrivo jedno od najstarijih, a samim tim i najpouzdanijih načina đubrenja zemljišta.
Stajsko đubrivo, ima produženo dejstvo. Može se unositi u zemljište na sljedeće načine:
Đubrenje stajnjakom ravnomjerno po cijeloj površini
Obavlja se neposredno pred oranje i to je najbolji način.
Đubrenje stajnjakom u redove
Može se obaviti kod gajenja biljaka na veće rastojanje (100-200 cm i više), kao što su vrežaste biljke. U tom slučaju stajnjak se unosi prilikom oranja pod svaku treću, četvrtu ili petu brazdu.
Đubrenje u kućice (gnijezda)
Može se prmijeniti kod gajenja vrežastih biljaka (krastavac, dinje, lubenice, tikve i sl.), jer se one gaje na većem međusobnom rastojanju.
U drugom i trećem slučaju mogu se dobiti u prvoj godini dobri efekti jer se utroši manja količina stajnjaka, ostvaruju se veći prinosi, ali u 2-3 godine zemljište je dosta neujednačeno u pogledu količine hranljivih materija, što može imati za posljedicu ne samo različit porast biljaka već i neujednačeno sazrijevanje koje naročito otežava mehanizovanu berbu (grašak, boranija i dr.).
Preporuka je da treba đubriti stajnjakom po cijeloj površini. Stajnjak se rastura najčešće u toku ljeta i jeseni, ručno ili mašinski (rasturačima đubriva).
Izvor: www.agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Da li je bolja upotreba STAJNJAKA zimi ili na proljeće?
Stajnjak ili mineralna đubriva – Šta je efikasnije?
Preporuke stručnjaka kako najbolje čuvati stajnjak