Osnovna karakteristika voćnih zasada je da su dugogodišnje kulture, te da se svakom elementu koji može da utiče na uspješnost u proizvodnji mora prije podizanja zasada posvetiti puna pažnja. Tu se prije svega misli na pravilan izbor vrste, sorte i podloge za određenje agroekološke uslove, kao i na zahtjeve tržišta. Greške koje se učine pri podizanju zasada obično se ne mogu otkloniti, ili se otklanjaju uz ogromne troškove, što može dovesti u pitanje ekonomičnost same proizvodnje.
Ukoliko smo uz pomoć stručnjaka pravilno odabrali voćnu vrstu, sortu i podlogu za gajenje u našim klimatskim uslovima, onda sleduje pravilan izbor zemljišta za sadnju. Pri tome bi posebno trebalo pokloniti pažnju fizičkim osobinama zamljišta, čija popravka zahtjeva veoma dug vremenski period, a često je i neizvodljiva.
Fizičke osobine zemljišta
Naime, ovdje se prije svega misli na odnos gline prema raznim frakcijama pijeska, što može ići u krajnosti – skeletno zemljište ima previše pijeska, slabo zadržava vodu i nepogodno je za proizvodnju, naročito za voćke sa plićim korijenom. Takođe, i zemljišta u kojima dominira glina u odnosu na čestice pijeska su jako nepovoljna, jer su sabijena, teško propuštaju vodu, imaju slab vodno-vazdušni režim i onemogućavaju pravilan razvoj korijena.
Najpogodnija zemljišta su ona koja imaju 50-70% ukupne gline. Može se reći da su sva zemljišta, koja su pogodna za uzgoj krompira, takođe pogodna i za uzgoj voćaka. Veoma je značajno da zemljišta imaju što dublji oranični sloj, kao i da je nepropusni sloj za vodu ispod 70-80 cm gde ne može doći do zabarivanja, a time i gušenja korijena i ranog propadanja voćnog zasada.
Visok nepropusni sloj za ocjeđivanje vode po vertikali se pokazao posebno štetnim u zasadima maline, naročito tamo gdje je korijenov sistem bio zaražen gljivicom koja izaziva plamenjaču korijena, gde obavezno dolazi do propadanja zasada.
Ukoliko se nema bolji izbor zemljišta, moguće je voćnjak podići i na zemljištu sklonom zabarivanju, ali uz uslov da se pri oranju obavezno ore za svaki budući red maline ili drugog voća na slog, a da se obavezno u sredini međurednog prostora ostavi razor, koji se mora održavati takav za ceo životni vijek voćnog zasada. Svrha ovakvog rada je da se obezbijedi brže ocjeđivanje suvišne vode u zemljištu i da se u sloju od bar 20-30 cm od površine zemljišta obezbijede povoljni uslovi za razvoj korijena.
Hemijske osobine zemljišta
Pored navedenih fizičkih osobina zemljišta, bitne su i hemijske osobine, prije svega kiselost i plodnost. Naime, poželjna kiselost za voćarsku proizvodnju je vrijednost pH između 5,5-6-6, dok borovnica traži kiselija zemljišta, vrijednost pH između 4,2-4,8. Velika kiselost zemljišta se može veoma lagano popraviti kalcifikacijom, što nije slučaj sa alkalnim zemljištima, gde je pH iznad 7.
Poželjan sadržaj humusa u zemljištu je 3-5%. Nedostatak humusa se otklanja dodavanjem stajnjaka, komposta ili glistenjaka, kao i uzgojem biljaka za zelenišno đubrenje, dok se fosfor i kalijum mogu dodati kroz odgovarajuća đubriva. Trebalo bi znati da je za povećanje sadržaja fosfora i kalijuma u zemljištu potrebno dodati 30 kg/ha čistog hraniva nedostajućeg elementa, što se odnosi na dubinu zemljišta od 20 cm.
Osnov za bilo kakvu popravku zemljišta na kiselost, plodnost ili đubrenje treba da čini hemijska analiza zemljišta, koja omogućava pravilan izbor đubriva, odnos pojedinih hraniva u kompleksnim NPK đubrivima, količinu đubriva potrebnu po jedinici površine, kao i vrijeme i način upotrebe istoga.
Korovi
Ukoliko nam zemljište odgovara po navedenim kriterijuma hemijskih i fizičkih osobina, onda se blagovremeno pristupa pripremi za podizanje zasada. Priprema zemljišta za podizanje zasada zavisi od vrste pokrovne flore, da li su u pitanju travni korovi, rastinje ili već ostareo zasad voća.
Ukoliko se radi o travnom pokrivaču na parceli, pogotovu ukoliko ima rizomskih korova (sirak, pirevina, kiselica, kupina), onda je potrebno cijelu površinu u fazi porasta korova od 30-40 cm poprskati herbicidom na bazi glifosata u količini od 5-12 litara po hektaru, zavisno od vrste korova.
Što je veća masa korova, to isti više preko lista unese u koren herbicida i bolje je njegovo delovanje, ali trebalo bi voditi računa da to bude najdalje do pojave cjveta.
Prskanje izvršiti po suvom i tihom vremenu, a oranje na toj površini je moguće poslije 21 dana po obavljenom prskanju. Na ovaj način oslobodiće se parcela rizomskih korova, koje je vrlo teško ili nemoguće kasnije suzbiti u zasadima jagodičastog voća.
Ukoliko se na dotičnoj parceli nalazi šiblje ili stari zasad voća koji treba iskrčiti, potrebno je kvalitetno povaditi korenov sistem, zapaliti na parceli sitne grane i sasušen korijen i poslije toga u trajanju od najmanje 3-4 godine na toj parceli uzgajati okopavine. Ovo je potrebno kako bi se za to vrijeme uništile u zemljištu postojeće gljivice koje mogu zaraziti mlad korijenov sistem voćaka, te dovesti do skraćenja životnog vijeka zasada i njegovog propadanja.
Na zemljištu gdje je uništen rizomski korov, može se odmah pristupiti oranju, uz kombinovanu popravku zemljišta na kiselost, sadržaj humusa, fosfora ili kalijuma, naravno ukoliko to analiza zemljišta pokaže potrebnom. Ukoliko smo krčili šiblje ili stari zasad voća, ovaj postupak možemo primjeniti posle 3-4 godine iz pomenutih razloga.
Poželjno je da dubina oranja pre podizanja zasada bude na oko 40 cm, odnosno na dubinu na kojoj je moguće orati. Poslije oranja poželjno je ostaviti zemljište da se slegne mjesec-dva, pa tek onda pristupiti razmjeravanju i kopanju jama za sadnju voćaka.
Poželjno je da se sadnja voćaka obavi tokom jeseni, što garantuje bolji prijem sadnica, kao i bolji porast i lakše podnošenje suše u narednoj vegetaciji, a zahvaljujući razvoju korijena tokom cijele zime, koji je mnogo vitalniji od korijena u proljećnoj sadnji.
Autor: dipl. inž. Milan Tošković
Izvor: PSSS Prokuplje
PROČITAJTE:
Kako pripremiti zemljište za sadnju voćaka?
Moć SUNCOKRETA da pročišćava ZAGAĐENO zemljište!
LUPINA – Stanovnik bašte koji prirodno poboljšava zemljište