Uzroci ugibanja pčela tokom zime su brojni, a oni više-manje međusobno povezani.
Uglavnom su to biološki poremećaji u pčelinjoj zajednici.
Pčele mogu ugibati i od nametničkih bolesti. Pčele dobro zimuju na lako probavljivom medu (cvjetni med, med stvoren od šećerne otopine). U tom slučaju nakuplja se u zadnjem crijevu pčele samo mala količina izmetina, pa pčela može lako dočekati pročisni izlet kad će se riješiti toga tereta.
Pčele često ugibaju kad zimuju na medu medljikovcu. U tom medu nalazi se veća količina šećera melecitoze koji pčele teško pretvaraju u invertni šećer i koji se brzo kristalizira. Kristalizirani med pčele u zimi teško otapaju, pa je stoga i nepodesan za zimovanje. Med medljikovac teže je probavljiv i ostavlja veću količinu izmetina. Ne mogu li pčele u toku zime duže vrijeme izlijetati, ne mogu više u zadnjem crijevu zadržavati tu veću količinu izmetina i počinju balegati u košnici.
Pčele su pri tom nemirne, pa se i otpuštaju od klupka. Izvan klupka često se ukoče i uginu. Poznato je da je med medljikovac u stanovitoj mjeri i otrovan za pčele jer sadrži veći postotak mineralnih tvari, posebno kalijumovih i natrijumovih soli. I ta činjenica dovodi do jačeg ugibanja pčela kad zimuju na medu medljikovcu.
Pčele mogu potkraj zimovanja ugibati od gladi. To se događa kad u košnici nema dovoljno meda. Doduše, u toku pravih zimskih mjeseci, kad su čvrsto stisnute u klupko, pčele troše veoma malo meda (niti 1 kg na mjesec), ali potkraj zime, kad matica počinje nositi jaja i kad se razvija leglo, potrebne su veće količine hrane, pa dolazi i do ugibanja od gladi. Stoga se preporučuje da se za zimovanje ostavi najmanje 15 kg meda.
Pčele mogu ugibati od gladi i onda kad je med u košnici nepodesno smješten, pa nije nadohvat pčelama koje su stisnute u zimsko klupko. To se može dogoditi u zastarjelim tipovima košnica, s malim okvirima na kojima nema mjesta za smještaj klupka i meda.
Pčele mogu ugibati i zbog trajnog uznemiravanja dok su stisnute u klupko. Prilikom svakog uznemiravanja klupko se raspušta, pčele zabruje, temperatura se diže, i zbog toga pčele troše više meda. Pčelama se preopterećuje zadnje crijevo, pa može doći i do baleganja u košnici, sa svim teškim posljedicama takvog stanja. Jaki udarci na košnicu mogu dio pčela stresti iz klupka, pa se one od zime ukoče i uginu.
Gubici za zimovanja mogu biti uzrokovani i nametničkim bolestima. Tu dolazi u prvom redu u obzir nozemoza.
Pčele koje su zaražene ušle u zimu ugibaju prije nego zdrave pčele. Nozemozne pčele teže probavljaju hranu, pa je zimi i više troše od zdravih pčela. Zbog toga se u njihovu zadnjem crijevu brže nakupe izmetine, pa takve pčele mogu u danim prilikama i balegati u košnici.
Baleganje nozemoznih pčela u košnici dovodi do naglog širenja bolesti. U izmetinama bolesnih pčela ima dosta neprobavljene hrane, pa su stoga slatke, pčele ih rado ližu i na taj način se zaraze. Stoga su gubici od nozemoze najveći na koncu zime i u ranom proljeću. Pravilnim zimovanjem i sprječavanjem baleganja u košnici najviše pridonosio sprječavanju te bolesti. Prilikom većih zimskih gubitaka valja pčele poslati na analizu u dijagnostički laboratorij.
Znakovi grinjavosti najjače su izraženi baš za vrijeme zimovanja. U dušniku napadnute pčele grinje se i u toku zime polako razmnažaju i začepe ga. Grinje mogu i izlaziti iz dušnika i naseliti se na korijenu od krila.
Svojim ubodima grinje ozljeđuju sitne vezove krilnog zgloba. Napadnute pčele zimuju nemirnije. Znakovi bolesti dolaze jasno do izražaja za vrijeme pročisnih izleta. Teško napadnute pčele ne mogu poletjeti i padaju pred košnicom. Takve pčele valja poslati na analizu u laboratoriju.
Izvor: agroportal.hr
PROČITAJTE:
Kako tokom zime provjeriti da li je u košnici sve u redu, a pri tome ne uznemiriti pčele
Gdje je najbolje mjesto za pčelinjak